„Arapsko proljeće“ u Siriji

Masovna ubistva, razaranja gradova i sela, operacije ranjenih pod svjetlom svijeća, strah i glad u zemlji koja je u nemilosti nadmoćne vojske, podsjećaju na rat u BiH, kada su poginuli sahranjivani u gradskim parkovima i na sportskim terenima.

Historijat Sirije

Sirija je bila središte jedne od najstarijih poznatih civilizacija, Eble. Bila je i dio Rimskog Carstva. Početkom 16. stoljeća ušla je u sastav Otomanskog Carstva. Njena teritorija je obuhvatala današnji Liban, Izrael, Palestinu i dijelove Jordana. Tada je bila poznata kao Šam.

Značaj Šama islamu

Šam je kolijevka poslanstva i domovina gotovo svih Allahovih poslanika. Dugi niz stoljeća, Šam je bio stjecište učenjaka, islamskih misionara i vojskovođa koji su dali veliki dopinos islamu.

Mnogi ajeti i hadisi ukazuju na vrijednost Šama, njegovu blagoslovljenost, te da će u njemu do Sudnjeg dana biti „pobjedonosna skupina“. U Šamu će se odigrati velike bitke koje je najavio Poslanik, s.a.v.s., tu će sići Isa, a.s., i tu će se iskupiti ljudi pred Smak svijeta.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je govorio:

„Blago li se Šamu!“, i to je ponovio tri puta, pa su ga upitali: „Zašto, Allahov Poslaniče?“, a on je rekao: „Allahovi meleki svojim krilima prekrivaju Šam.“ (Ahmed i Hakim)

„U mom Ummetu će jedna skupina ostati na istini i neće im naškoditi oni koji ih napadaju sve dok ne dođe Allahova odredba!“ (Buharija i Muslim)

„Kada, pred Sudnji Dan, budu vođene velike bitke, u mjestu zvanom El-Gavta se nalazi grad koji se zove Damask. To će biti najbolje mjesto gdje će živjeti muslimani.“ (Ebu Davud)

„Pred kraj Dunjaluka izaći će vatra iz Hadremevta koja će tjerati ljude.“ „Šta nam savjetuješ, o Allahov Poslaniče?“, upitali su ashabi. „Držite se Šama!“, odgovorio je Poslanik, s.a.v.s. (Ahmed i Tirmizi)

Demografija Sirije

Sirija je zemlja sa preko dvadeset i dva milona stanovnika. Islam je vjera preko 90% stanovništva. Sunije čine 80% stanovništva, nusejrije 10%, a preostalih 10% su druzi, ismailije i katolici. Najveći procenat nusajrija danas živi u Lazikiji, zapadnoj Anadoliji, Iranu, Turkmenistanu, Palestini i Libanu.

Položaj Sirije

Sirijska Arapska Republika je zemlja Bliskog istoka. Na zapadu dugom obalom izlazi na Sredozemlje, a graniči na sjeveru s Turskom, na istoku s Irakom, na jugu s Jordanom, na jugozapadu s Izraelom te na zapadu s Libanonom.

Sirijska vlast

Stanovništvo Sirije je većinski sunijsko, a zemljom vladaju nusejrije kojih ima samo 10%. Predsjednik Bašar Ased je nusajrija, vojsku predvodi njegov brat, Ministarstvo unutrašnjih poslova zet, a ekonomu zemlje daidžić. Od 1970. godine pa do danas Sirijom vladaju policija, vojska i obavještajaci. Vanredno stanje traje preko 40 godina. Nasilje, hapšenja, mučenja i ubistva su svakodnevnnica u Siriji. Narod živi u stalnom strahu, a ekonomska situacija je vrlo teška. Oni sretni su napustili Siriju, kako bi sačuvali goli život i vjeru.

Ko su nusajrije

Nusejrije su batinijsko-šiitska sekta Alevija nastala u 8. stoljeću po Isau, a.s. Osnivač sekte je Muhammed ibn Nusajr el-Basri (umro 270. h.g.). Nusajrije su od islama uzeli samo neke obrede da obmanu muslimane. Postoje i druge batinijske sekte, kao što su ismailije i druzi, ali najopasnija je sekta nusajrija, u posljednje vrijeme poznata alevije ili aleviti.

Osnivač sekte se proglasio Božijim poslanikom kome dolazi objava. On šiitske imame uzdiže na stepen božanstva a njegovi sljedbenici vjeruju da je Alija, r.a., stvorio Muhammeda, a.s. Nusajrije ne klanjaju pet dnevnih namaza, ne poste mjesec ramazan, ne obavljaju hadždž, ne daju zekjat i ništa od toga ne smatraju obaveznim. Islamski učenjaci kažu da je njihovo nevjerstvo veće od nevjerstva nekih idolopoklonika i da predstavljaju veću opasnost po islamu od mnogih drugih nevjernika, jer tvrde da vole Muhammedovu, s.a.v.s., porodicu. Nusajrije ne vjeruju ni u Allaha, ni Njegove Knjige, ni u Njegove Poslanike, niti u nagradu i kaznu na drugom svijetu.

Nusajrije su uvijek bile uz kolonizatore islamskih zemalja i sa onima koji su ratovali protiv muslimana. Pomagali su krstaše u Šamu i Tatare u Iraku. Dolazak na vlast u Siriji im je osigurao francuski kolonizator 1946. godine kada je, zbog snažnog narodnog otpora morao napustiti Siriju. Godine 1963. vlast je preuzela Ba’s partija, arapskih socijalista, koji su muslimane obmanjivali prićom o pravednosti socijalizma.

1970. godine, nusajrije putem državnog udara pod vođstvom ministra obrane Hafiza al-Asada, preuzimaju potpunu vlast u zemlji. Al-Asad je vladao do 2000. god, kada je umire, a potom ga nasljeđuje njegov sin Bašar. U vrijeme njihove vladavine likvidirano je na hiljade sunijskih porodica i teško je pronaći sunijsku kuću u Siriji a da neko iz nje nije ubijen ili zatvaran od strane nusajrija.

Teror je bio nepodnošljiv, pa je narod 1982. godine podigao ustanak protiv vladavine Hafeza al-Aseda. Ali, ustanak je ugušen u krvi i ubijeno je nekoliko desetina hiljada muslimana.

Zbog iskrivljenih vjerovanja, islamski učenjaci su saglasni u tome da su nusajrije nevjernici, te zabranjuju ženidbu sa njima, jedenje mesa životinja koje oni zakolju, klanjanje dženaze njihovim umrlim i njihovo ukopavanje u muslimanskom mezarju. Pogledajtje ovaj link pa će te vidjeti kakav je njihov odnos prema Allahovoj vjeri:

http://www.youtube.com/watch?v=ZMdNTRdAOMM&feature=player_embedded

Sirijski narod je prije deset mjeseci ponovo ustao protiv vladajućeg režima. Baššar misli da i sada može zastrašivanjem držati narod u slijepoj pokornosti.

Logika tiranina

Umišlja da je on apsolutni gospodar života i smrti svojih podanika. Međutim, ljudi se sa tim više ne mire i odbijaju da robuju ljudima! Oni sada znaju da nisu robovi, a Baššar se sa tim ne može da pomiri, jer umišlja da je božanstvo. Zato Bašarevi vojnici tjeraju demonstrante da posvjedoče da nema drugog Boga osim Baššara Aseda! Pogledajte to na ovom linku: www.youtube.com/verify_controversy?next_url=/watch%3Fv%3DDwbtcyw5aro%26feature%3Drelated

Kada je narod Tunisa prihvatio Allaha za svog jedinog Gospodara i svom „faraonu“ rekao: „Mi vjerujemo u Gospodara našeg…“ (Taha, 73), tada je Hosni Bubarak izjavio: „Egipat nije Tunis“. Međutim, ideja o slobodi se nezaustavljivo širila. Narod je nadvladao vlastiti strah i spreman je da za slobodu živi i umre. Više nema povratka u robovske okove.

Hosni je pao s trona, ali dok se to dešavalo Muamer al-Gadafi je govorio isto ono što je govorio Hosni Mubarak: „Libija nije Egipat!“ Tako je bilo i u Jemenu. Tirani nikada ne uzimaju pouku. Oni misle da je narod tu zbog njih i da su to njihovi robovi i vlasništvo. Međutim, želja za slobodom ne poznaje granice. Sada Baššar govori da Sirija nije ni Tunis, ni Egipat niti Libija. A jeste. Jedan je to narod, samo što ste ga vi i vanjski neprijatelji isparčali na sitne zemlje. Sada se narod podiže i kida robovske okove sa sebe. Ljudi hoće da robuju samo Allahu, jer samo ih On neće poniziti. Ovaj put pobjeda nije upitna! „Slobodna vojska Sirije” je već u predgrađima Damaska. Upitna je samo cijena slobode i dan kada će još jedan tiranin pasti.

Oružani otpor

Oružani otpor sirijskog naroda je sve jači. „Slobodna vojska Sirije” je iz dana u dan sve veća. Sunitski vojnici napuštaju režimsku vojsku i priključuju se „Slobodnoj vojsci Sirije”. Oni ne mogu pucati na svoje sugrađane. Umjesto toga, oni hoće brane svoja sela i gradove. Ta vojska već broji oko četrdeset hiljada boraca.
Rezolucija u Vijeću sigurnosti UN-a, promatračka misija Arapske lige, ekonomske sankcije koje su Sjedinjene Američke Države nametnule Siriji, mirne demonstracije naroda, nisu dali rezultate. „Faraon“ poznaje samo jezik sile i zato mu se narod Sirije sada obraća tim jezikom.
Allaha molimo da poginule muslimane svrsta u šehide, da iz nusajriskih zatvora oslobodi uhapšene, da izliječi ranjene i narodu Sirije podari skoru slobodu.

Priredio: Prof. Salih Haušić

Komentari

komentara