A šta je tvoja žrtva?

Jedne prilike dok sam bila u posjeti kod prijateljice bile smo u obilasku jedne stare nene koja nije imala nikoga svoga. Muž joj je preselio prije 20-tak godina. Imala je tri sina koja su u jednoj nesreći poginula kao vrlo mladi. Najstariji je imao tek 18 godina.

Piše: Senija Braković

pismaOd tada već nije imala snage za životom. Pričala nam je kako poslije njihove nesreće nije provela noć spavajući jer bi joj oni stalno na san dolazili. Po cijelu noć bi provodila klanjajuću nafile, učeći dove i zikreći. Zadovoljna je što vrijeme nije provodila uzalud, plačući i jadikujući.

Priča kako je jedne večeri dok je stajala na namazu ugledala ovna ispred sebe. Preplašila se i prekinula namaz. Međutim okrenuvši se oko sebe nije vidjela ništa. Odlučila je da ponovo uzme abdest i zanijeti. Nakon drugog rekata dok je sjedila ugledala je sjenu ovna preko serdžade. Završila je sa učenjem etehijatu i predala selam. Okrenuvši se iza sebe na sećiji koja je bila tu ugledala je lik svoga sina. Bio je to onaj najmlađi. Pozvala ga je imenom ali on se nije odazivao. Potom ga je oslovila sa „Sine moj“ ali on ni tada nije podizao glavu. Zaplakala je i skrila oči u šamiju.

Nakon nekoliko trenutaka podigla je glavu i vidjela i preostala dva sina kako sjede sa najmlađim bratom u krugu i nešto pričaju. Iz daljine je čula samo „Allahu Ekber“. Potom su sva trojica nestali. Preplašena hanuma otrčala je do prve komšinice i upitala je za savjet. Odlučile su da sačekaju jutro i da pođu do jednog starog učenog čovjeka koji je znao protumačiti san. Pomislile su da može i njima pomoći iako se ne radi o snu.

Nakon sabah namaza uputile su se do kuće starog učenjaka. On ih je uljudno primio i zatražio od hanume da mu ispriča šta joj se desilo. Ostao je zaprepašten. Znajući da je ona pobožna i imućna starica nije mogao da povjeruje u to. Vidjevši zabrinutost na licu učenjaka hanuma se bojala i upitati o čemu se radi. Nakon nekog vremena učenjak odluči da joj kaže o čemu se radi.

Upitao ju je da li je praktikovala klanje kurbana kao akike? Odgovorila je da je za svakog sina to učinila. Dalje ju je pitao da li je klala kurban u vrijeme kurban bajrama za života svojih sinova? Rekla je kako nije nikada bila a da ne zakolje jedan kurban, a zavisno od godine znala je klati i po dva kurbana. Onda ju je učenjak upitao zašto je s tim prestala? Ona je zbunjeno gledala u njega. Nije znala šta da kaže.

Učenjak je dalje nastavio. Rekao joj je da ovan kojeg je vidjela i opisala kao smorenog i klonulog su ustvari oni kurbani koje je klala prije smrti svojih sinova i da on ne može nositi njene sinove, muža i nju. Halka njenih sinova i tekbir koji je čula označava želju i iščekivanje kurbana od njihove majke. Tada je ona briznula u plač. Korila je samu sebe zbog toga. Shvatila je da su njene nafile i zikrovi nepotpuni i da postoji mogućnost da je uzalud provodila svoje vrijeme.

Stigavši kući odlučila je da će uzeti bravče za kurbana i odhraniti ga. Kada bude vrijeme kurban bajrama zaklati. Od tada ova starica svake godine hrani mlado bravče i priprema ga za kurbana i  više nema problema sa spavanjem. Svoju noć raspodijeli na tri dijela. Dvije trećine zikri a jednu trećinu spava. Nju je njeno iskustvo naučilo nečemu i ona je te pouke duboko u sebi sačuvala. Razmislimo čemu nas uče naša sitna iskušenja i da li iz njih izvlačimo poruke ili ih samo zaboravljamo nakon što ih se oslobodimo?!

Za www.islam-iman.com  – Piše: Senija Braković

Komentari

komentara