Abdurrahman Sumejt – sluga afričke sirotinje

737637637Dr. Abdurrahman Hamud es-Sumejt,  bivši predsjednik upravnog vijeća Organizacije za pomoć muslimanima Afrike, rođen je u Kuvajtu 1947. godine. Ljudi bliski njemu pričali su kako je on počeo s dobrotvornim i humanitarnim radom još u ranoj mladosti. Tako je kao srednjoškolac zajedno sa svojim prijateljima želio da učestvuje u dobrotvornim akcijama, pa su odlučili da skupe određeni novčani iznos kako bi kupili automobil (kombi), što su na kraju i učinili. Jedan od njih je, nakon nastave, prevozio siromašne radnike do njihovog radilišta ili ih vraćao kući, bez ikakve naknade. Abdurrahman es- Sumejt je diplomirao i specijalizirao hirurgiju na Univerzitetu u Bagdadu. Dok je studirao, on je veliki dio svog novca (džeparca) izdvajao kako bi kupovao knjige i islamske brošure i besplatno ih djelio po džamijama. Kada je dobio stipendiju  koja je iznosila 42 dinara, trudio se da jede samo jedan obrok dnevno da bi ostatak novca iskoristio u dobrotvorne svrhe. Izbjegavao je da spava na krevetu iako je taj krevet vrijedio svega dva dinara, smatrao je to luksuzom.

Allah je htio da on, ispred jedne humanitarne organizacije iz Kuvajta, otputuje u afričku državu Malavi radi izgradnje mesdžida u jednom selu. U Africi je vidio milione ljudi koje je ubijala glad, žeđ,siromaštvo, neznanje, zaostalost i bolesti. Bio je svjedok djelovanja kršćanskih misionara među muslimanima od kojih su mnogi potpali pod utjecaj kršćanskog misionarstva, jer su im oni davali mrvice pomoći i nudili im obrazovanje za djecu u kršćanskim školama. Zbog svega toga dr.Sumejt je svim srcem zavolio to mjesto i bio je zaokupljen mišlju kako da im pomogne. Pored toga što su se mnogi muslimani, posredstvom njegovog humanitarnog – misionarskog rada,vratili u okrilje islama, on je bio uzrok da mnogi nemuslimani prime islam. Jedan prizor je na njega ostavio poseban trag i ganuo ga do suza. Naime, u jednom mjestu skupina kršćana je primila islam, a onda su svi u glas plakali žaleći za njihovim roditeljima i drugim precima koji su umrli kao nemuslimani. Govorili su dr.Sumejtu: “Gdje ste vi muslimani? Zašto ste kasnili se ove godine?” Te riječi su ga toliko ganule da se zagrcnuo od plača, jer je i sam osjećao dio odgovornosti u pogledu onih koji su spominjali novopečeni muslimani,a koji su umrli kao nevjernici. U nastavku slijede riječi dr. Sumejta koje odišu uzvišenim ambicijama i optimizmom. “Prije nekoliko godina znatiželja me je odvela u posjetu jednom egzotičnom selu u Africi, koje se zove Meka. Zatim sam počeo opsežno znanstveno istraživanje o tamošnjem plemenu El-Entimur, koje ima arapsko-islamske korijenje i porijeklom je iz Hidžaza, ali se ta veza i svijest o arapskom porijeklu i islamu vremenom izgubila. Sličan primjer je i sa plemenom El-Gabra na sjeveru Kenije, kao i sa plemenom El-Burana na jugu Etiopije, Es-Seklaf u zapadnom Madagaskaru, El-Farimba u južnom Zimbabveu i milionima drugih…..

Svi su se žalili na nas Arape, muslimane što nismo ništa uradili da ih izbavimo iz zablude i raznih vidova idolopoklonstva u koje su upali, iako većina njih vuče islamsko porijeklo.”

Čitajući o dr. Sumejtu i njegovoj plemenitoj misiji u Africi, jedan očajnik je rekao: “Čini se da dr. Sumejt u svom misionarsko-davetskom radu nikada nije bio izložen nikakvim iskušenjima i nevoljama. Ne samo to, ja mislim da je njegov put bio posut ružama jer, nemoguće je da toliko vremena ostane ustrajan u svome radu, a da je istovremeno imao većih iskušenja.”

E pa, sačekaj, ti očajniče, ti koji si čvrsto prikovan na jednom mjestu, a za to mjesto te prikovao očaj čiji korijen je duboko u zemlji! Ne donosi sud prije nego što čuješ od dr.Sumejta koji je na jednom od svojih predavanja,govoreći o životnim nedaćama koje su ga pratile, rekao: ” Ja imam desetine raznoraznih boleština, dva puta sam imao infarkt, jedanput moždani udar poslije  kojeg sam izvjesno vrijeme bio nepokretan, imam povišen krvni pritisak, dijabetes, nekoliko opasnih trombova na nozi, zbog oteklina na koljenima moram klanjati na stolici, imam povišen holesterol i krvave izljeve u oku. Dva put sam hapšen, 1970. u Bagdadu, i 1990. kad mi je prijetilo pogubljenje. Naime, tada me je u Kuvajtu uhapsila iračka obavještajna služba, nakon čega nisam znao šta će samnom biti. Odveli su me u Bagdad i mučili toliko da su mi strgnuli  i odstranuli meso s lica,ruku i stopla. No, i pored toga ja sam bio ubjeđen da neću umrijeti prije suđenog časa koji mi je Allah propisao. U Africi sam također bio izložen hapšenju više puta od strane naoružane policije i bio sam napadnut nekoliko puta od zmija kobri u Mozambiku,Keniji i Malaviju,ali me je Allah spasio.”

Znaš li šta je to što je podsticalo ovog čovjeka vjernika i što mu je iznova budilo nadu i čvrsto pouzdanje u Allaha i pored mnogobrojnih iskušenja i nedaća koje je imao? Ako ne znaš, onda pročitaj cilj kojem je težio iz sljedeće njegove rečenice: “Ko će me spasiti od obračuna na Sudnjem danu,kad se narodi Afrike budu žalili  Allahu na mene što nisam uložio dovoljno truda na njihovom upoznavanju s Allahovom uputom?”

Tako je govorio dr. Sumejt, i pored činjenice da je hiljadu ljudi iz plemena Entimur prihvatilo islam preko njega.

I na kraju, pročitaj još jedan savjet dr.Sumejta i dobro razmisli o njemu. On je rekao: “Nema konačnog uspjeha bez mnoštva neuspjeha. Mrav ne može preći zid,a da prije toga  mnogo puta ne padne. Nema nikakvog dobra u onima koji se predaju poslije prve bitke.”

Izvor: “Tako se pobjeđuje očaj”

Autor: Dr. Selwa El-Udeydan

Priredio: Emina Hodžić Galijašević

Obrada: Islam-Iman.com

Komentari

komentara