ABORTIRANJE PLODA ZAČETOG SILOVANJEM

Autor: Šejh Dr. Jusuf al-Qaradawi
Upućeno mi je ovo važno pitanje u pismenoj formi od dr. Mustafe Cerića, predsjedavajućeg Svjetskog kongresa za zaštitu ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, koji je održan u Zagrebu 18. i 19. septembra 1992. godine. U radu kongresa učestvovao sam sa ekselencijom šejh Muhamedom Gazalijem i brojnim muslimanskim znanstvenicima iz raznih krajeva svijeta.

Pitanje: Dr. Mustafa kaže: Jedan broj sestara muslimanki iz Bosne i Hercegovine, kada su saznale za dolazak dva šejha, Gazalija i Karadavija, zadužile su me da im uputim ovo bolno pitanje o kojem stidljivo govore naše djevojke koje je silovala srpska vojska barbara i zločinaca, koja je bezobzirno postupala prema vjernicima i koja se nije obazirala na dostojanstvo i nepovredivost čovjeka. Neke od tih djevojaka su za-trudnjele tada i mnogo su se zabrinule, ražalostile, te osjećaju sram, poniženje i prezir. Zbog toga one pitaju dvojicu šejho-va, a i ostale znanstvenike: šta da rade zbog ovog zlodjela i njegovih posljedica? Da li Šerijat njima dozvoljava abortiranje ovog ploda koji je nastao kao posljedica silovanja? Kakva je odredba ako plod ostane do vremena kada oživi? Kakva je odgovornost silovane djevojke?

Odgovor: Njegova ekselencija ššjh Gazali prepustio mi je da odgovorim na ovo pitanje na Kongresu, te sam na njega usmeno i odgovorio. Odgovor je zapisan da bi se prenio braći i sestrama, kako bi ga čuli i u skladu sa njim i postupali.

Mi, muslimani, postali smo plijen svakom pohlepnom i meta svakom strijelcu, a čast naših žena i kćerki postala je kao dozvoljeno meso koje trgaju izgladnjeli vukovi i grabežljive zvijeri, bez straha od kazne ili odmazde.

Već su mi prije braća iz Eritreje postavljala slična pitanja o onome šio su uradili kršćanski vojnici” Narodnog fronta za oslobođenje Eritreje”, njihovim kćerima i sestrama, slično onome što danas čine srpski vojnici kćerima Bosne. A prije toga na nekoliko godina grupa vjernica, nasilno uhapšenih, pisala je iz okrutnih i mračnih zatvora nekih azijsko-arapskih zemalja, postavljajući isto pitanje grupi znanstvenika u arapskim zemljama: šta da čine sa trudnoćom koja je posljedica nelegalnog seksualnog odnosa (silovanje), gdje one nisu imale izbora?

Ja želim prvo da potvrdim da su ove žene naše sestre i kćerke i nemaju nikakvog grijeha u onome što im se desilo, ponajprije što su se odupirale i suprotstavljale tome, a plotom bile primorane pod prijetnjom oružja i jakom prisilom. Šta da čini bespomoćna zarobljenica ili zatvorenica pred naoružanim porobljivačem ili tamničarem, koji se ne boji Stvoritelja niti ima milosti prema stvorenju?!

Uzvišeni Bog oslobodio je grijeha onoga ko je prisiljen (da ga učini) u onome što je veće od bluda, a to je kufr, njegovo očitovanje. Uzvišeni Allah kaže: “Osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri.”1-1 Kur’an je oslobodio osobu grijeha u situaciji istinske nužde, pa makar i postojala prividna mogućnost izbora, jer sila prilika je jača od nje. Uzvišeni Allah, nakon što je spomenuo zabranjenu hranu, rekao je: “A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je.”S)

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Zaista je Allah oprostio mom ummetu pogrešku, zaborav i ono na što su prisiljeni.”3′

Štavišc, ove žene i djevojke će biti nagrađene, zbog zločina koji im je učinjen, ako se budu pridržavale islama, zbog čega su i bile izložene iskušenju, i ako se budu uzdale u Allahovu nagradu za zločin koji im je učinjen.

Poslanik, a.s., je rekao: “Muslimana neće zadesiti nesreća, bolest, briga, tuga, nepravda, niti će se na trn nabosti a da mu Allah neće za to oprostiti neke njegove grijehe.”4′ Ako musliman ima nagradu za ubod trna pa kako da nema ako je povrijeđena njegova čast ili ugled?!

Zbog toga savjetujem muslimanskim mladićima da se približe Uzvišenom Allahu sklapanjem braka sa jednom od ovih djevojaka, uvažavajući njihovo stanje, i viđajući njihove rane koje su primarno duševne, nastale zbog osjećaja da su izgubile najdragocjenije što posjeduje nevina i čestita djevojka, a to je njeno djevičanstvo.

Što se tiče abortusa, već smo to u prethodnim radovima objasnili, on je u osnovi zabranjen otkad se embrion formira ili ide do sjedinjenja sperme muškarca i ženske jajne ćelije,od kada se formira novo biće i nastanjuje se u svom sigurnom staništu, u maternici. Ovom biću pripada njegova nepovredivost, makar ono bilo posljedica nedozvoljenog seksualnog odnosa, tj. bluda. Poslanik, a.s., je ženi iz plemena Gamidijja, koja je priznala da je počinila blud i tražila kaznu kamenovanja, naredio da ide dok ne rodi, a poslije rađanja da ostane sa djetetom do vremena prestanka dojenja.

Ovo ja odabirem kao odgovor za nesretne situacije, mada ima pravnika (fukaha) koji dozvoljavaju abortus do četrdeset dana trudnoće oslanjajući se na neke vjerodostojne predaje koje kažu da se udahnuće duše embriju dešava nakon četrdeset i dva ili nakon četrdeset dana.

Štaviše, neki pravnici smatraju abortus dozvoljenim prije sto i dvadeset dana, temeljeći mišljenje na poznatijem rivaje-tu prema kojem je udahnuće duše dolazi nakon tog perioda.

Mi dajemo prednost onome što smo na samom početku rekli, a u opravdanim situacijama ne smatramo lošim prihva-tanje jednog od posljednja navedena dva mišljenja. Sve šio je razlog veći olakšica (ruhsa) je očitija, sve što je abortus prije prvih četrdeset dana trudnoće to je bliže olakšici.

Nema sumnje da je silovanje nevine djevojke muslimanke od neprijatelja, nevjernika, razvratnika, oholog griješnika, veliki razlog za muslimanku i za njenu porodicu, da preziru taj plod, plod silovanja i maltretiranja i žele ga se osloboditi.

Ovo je olakšica koja se dopušta u nuždi, a nužda se konkretno procjenjuje.

Mi znamo da ima pravnika (fukaha) koji su prestrogi u ovom pitanju i zabranjuju abortus makar poslije jednog dana trudnoće. Staviše. ima ih koji su zabranili dobrovoljno suzdržavanje od rađanja, preventivnim čuvanjem od trudnoće jednog ili oba bračna partnera, dokazujući to Poslanikovim hadisima u kojima se ustezanje (azl) naziva “skriveno ubistvo” (el-ve’d el-hafijj). Stoga ne čudi činjenica da zabranjuju abortus nakon nastupa trudnoće.

Najbolje je središnje mišljenje, između onih koji ga apsolutno dozvoljavaju i onih koji ga apsolutno zabranjuju. Mišljenje da ženska jajna ćelija od momenta spajanja sa spermom postaje “ljudsko biće”, vrsta je metafore jer je to, ustvari, samo ljudsko biće u projektu. Tačno je da je ovo biće potencijalno živo, ali treba napomenuti da život ima svoje stupnjeve. I spermatozoidi su potencijalno živa bića kao i ženske jajne ćelije, ali ni jedno ni drugo ne posjeduju ljudski život na kojem se zasnivaju propisi. (Stoga olakšica ruhsa) je ograničena pažljivim razmatranjem uzroka situacije, koju procjenjuju stručnjaci Šerijata, medicine i drugi umni ljudi, s tim da u osnovi abortus ostaje zabranjen.

Pravo je muslimanke koja je stavljena na iskušenje ovom nesrećom, da sačuva taj plod i u tome nema šerijatske zapreke, kao što sam napomenuo. Ne treba je primoravati da abortira plod. Ako mu je određeno da ga nosi u trbuhu određeno vrijeme, pa ga rodi, dijete je musliman, kao što je i rekao Poslanik, a.s.: “Svako dijete se rađa u prirodnoj vjeri (fitra)”5), a prirodna vjera je monoteizam, a to je islam.

Fikhsko pravilo je: kada su roditelji djeteta različitih vjeroispovijesti, dijete slijedi roditelja muslimana. Ovo je pravilo kada je otac poznat, a kako je tek kada je otac nepoznat? Nema sumnje da je to dijete musliman.

Obaveza muslimanske zajednice je da na sebe preuzme brigu o djetetu, njegovoj opskrbi i odgoju, te da taj teret ne padne na siromašnu majku. A u islamskoj državi određeno ministarstvo, ili nadležne ustanove su odgovorne za ovu zašli-stoje: “Svi ste vi”

Izvor: Savremene fetve – Šejh dr. Jusuf al-Qaradawi

1)En-Nahl:]06

2) F.l-Bekare: 173

3) Ibn-Madže fi ci-Talak, 1/659 (2049)

4) Rewah el-Buhari fi el-Merda, 10/103 (5641,5642)

5) Rewah el-Buhari fi el-đženaiz, 3/245 (1385) (5200? RCWah e'”Buhari fi eWtk’ 5/1S1 f255«). «e El, 9/299

Komentari

komentara