Ashabi, radijallahu anhum, i mi

Autor: Sanin Musa
saninmAshabi, drugovi Muhammeda, alejhis selam, i pomagači njegove misije, sigurno su najbolja generacija ljudskog roda koja je živjela u isto vrijeme na istom mjestu. To što im je Allah Uzvišeni obećao Džennet, što su bili prvi slušaoci Kur’ana i što su živjeli i umirali uz Muhammeda, alejhis selam, dovoljno im je od blagodati i nagrade.

Njihova prepoznatljiva osobina jeste da su bili prirodni i nimalo izvještačeni. Kada im se plakalo, plakali su, a kada im se smijalo, bivali su nasmijani. Naravno, ne bi plakali na svadbama, a smijali se na dženazama, jer biti prirodan ne isključuje stavljanje stvari na njihova mjesta.

Odlika ashaba bila je i ta što bi na Allahov poziv i poziv Njegova poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, odgovarali pokličem-SEMI’NA VE ATA’NA (čujemo i pokoravamo se)!!

Nasuprot njima, mi danas govorimo-ČUJEMO I PRILAGOĐAVAMO SE, tj. ako nam ostane vremena i snage od dunjalučkih obaveza i trke za njegovim zinetima (ukrasima, prij.a.)!

No, još uvijek smo, nadam se, bolji od nekih iz Musaova, alejhis selam, naroda koji su vikali-ČUJEMO, ALI NEĆEMO BITI POKORNI (semi’na ve asajna).

Da, ovo je vrijeme u kojem se trči za dunjalukom do te mjere da je “njegovo veličanstvo” euro zamijenio Allaha Velikog u srcima mnogih. Sresti ćeš velikog pobožnjaka koji nema para, nikome njegova pobožnost neće biti interesantna. Naprotiv, naići ćeš na čovjeka oko kojeg ljudi tavafe, samo zato jer mu je dobar bankovni saldo.

Ashabi su se davali Allahovoj vjeri i izvršenju Allahovih propisa, a za dunjaluk što bi ostalo. Danas imamo generaciju muslimana koji su smireni dok je dunjaluk u redu, ali ako malo zaškripi po pitanju ovoga svijeta, ne spominji mu vjeru. Samo nek’ je dunjaluk potaman!

Ashabi su učili od svoga šejha i učitelja, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da su ljudi najbitniji faktor islama, Allahove Objave i cijele vasione. Jako su cijenili da’vu (poziv u islam) i daije-one koji pozivaju ljude Allahu, dž.š..
Danas je trend cijeniti zidine i velike građevine. To je postala moda koja se promovira s vrha Islamske zajednice.

Svaki odbor, svaki medžlis hvali se i diči samo svojim građevinskim postignućima, kao da se radi o građevinskoj, a ne o Islamskoj zajednici!

“Tu smo napravili džamiju, tu smo renovirali mekteb, tu smo obnovili gasulhanu…” “Dobro, poštujem, ali gdje ste proizveli ljude?!”

Muhammed, alejhis selam, nije pravio građevine, pravio je ljude kojima je Allah Uzvišeni kasnije predao riznice najvećih svjetskih vladara tog vremena!

Volio bih doći u medžlis gdje ljudi pričaju o svojim da’vetskim, islamskim uspjesima, o onome što je, složit će te se, prevashodna uloga Islamske zajednice. Volio bih doći u Odbor koji se hvali mladićima koji su počeli klanjati, djevojkama koje su se u ima Allaha pokrile, ljudima koji napuštaju harame s kojima su se čitavog života družili. Da, to bih volio vidjeti, čuti i doživjeti, jer takvi su bili ashabi, zbog čega ih je Allah i učinio i prozvao Džennetlijama, još na ovom svijetu: “ALLAH JE ZADOVOLJAN PRVIM MUSLIMANIMA, MUHADŽIRIMA I ENSARIJAM…” (Et-Tevbe, 100.)

www.islam-iman.com

Komentari

komentara