Bitan segment bračnog života

“Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.” (En-Nisa’, 3.)

 Piše: Senija Braković

brakljubavIslam je univerzalna religija koja prvenstveno svoje utemeljenje ima u Knjizi spuštenoj direktno od Gospodara na nama najbliže nebo, a odatle, po potrebi i Božijem naređenju bi dolazila objava Poslaniku a.s. koji bi nam na najbolji mogući način prenosio i objašnjavao svaki dio. Za svaki segment života, za pitanja i dileme, odgovor bi stizao od Uzvišenog. Onoga Koji je najbolji poznavaoc svakog živog bića. U svemu je zastupljena umjerenost. Islam ne zastupa pretjerivanje ni u kojem smislu. Samim izučavanjem kur’anskih ajeta čovjek može da pronađe odgovor za svaku situaciju u kojoj se zadesi. Ukoliko nije siguran, mnoga objašnjenja može pronaći u hadisima Poslanika a.s.

Dakle, islam je tu prvenstveno radi čovjeka. To je jedini realni i pozitivni sistem koji je podudaran s njegovom prirodom, sredinom, vremenom i prilikama u kojima on živi. Islam uzima čovjeka u njegovoj realnosti i položaju na kojem se on nalazi, kako bi se s njim vinuo na najviši nivo. To je sistem koji vodi računa o čovjekovoj etici i čistoti kompletnog društva, ne dozvoljavajući izgradnju materijalnog napretka uz narušavanje njegovih etičkih vrijednosti. U tom smislu trebamo proučavati i treći kur’anski ajet iz sure „En-Nisa’ “, u kom Uzvišeni navodi sa koliko žena čovjek može biti oženjen, ali isto tako u tom ajetu daje garanciju za nemogućnost pravednosti prema svima.

Uslov da se oženi druga žena jeste, pored saglasnosti prve, i to da je čovjek u stanju sve podjednako dijeliti sa svojim suprugama. Naime, ovdje je riječ o istovremenom braku sa više žena. To je postojalo i prije islama, i u vrijeme Poslanika a.s., a postoji i danas. Možemo navesti mnogo racionalnih razloga za višeženstvo, a neke od njih je i naš istaknuti alim Mehmed-ef. Handžić, Allah mu se smilovao, napisao u listu «El-Hidaje» (1938. god.) u članaku pod naslovom «Prava žene u islamu», u kojem je odgovorio na prigovore islamu u vezi s pitanjem poligamije i Muhammedovog, a.s., višeženstva, gdje ističe:

–           Poligamija nije kulturni nazadak i nije smetnja napretku civilizacije.

–           Islam priznaje ograničenu poligamiju i uslovljava je pravednošću prema svim suprugama.

–           Poligamija je prirodna, dok je isključiva monogamija neprirodna.

– Statistički podaci iz raznih zemalja svijeta pokazuju da je broj žena veći nego broj muškaraca, te da je broj udovica više nego duplo veći u odnosu na broj udovaca.

–           Svrha braka je porod, a u poligamiji on je brojniji.

Ali, nigdje još nije navedeno da je čovjeku dozvoljeno igrati se ovim propisom i skakutati onako kako mu se prohtije. „Malo ću živjeti s ovom, dok mi ne dosadi. Nek rodi djecu. A kasnije, kad poželim opet da se osjećam mlad, oženit ću se nekom djevojkom, pa nek se njih dvije slažu kako znaju.“ Eh, da baš. Bukvalno shvatanje propisa, uzimanje od islama ono šta kome i kada paše i tako to u nedogled.

Mnogi  se poigravaju sa propisima višeženstva, pa, ili se ožene, a znaju da nemaju uslova za izdržavanje, pa na kraju razvedu jednu od žena (pretežno drugu jer je prva uvijek stabilna), ili ne ispunjavaju prava prema ženama, ili čine prema jednoj od žena jasnu nepravdu i sl. Time samo čine štetu. Djeca ostaju kao siročad. Bezobzira što se on obavezao da će uplaćivati novac za izdržavanje te djece, dolazi do toga da jedan od roditelja treba da bude i otac i majka. Čemu to kada je Allah dž.š. dao mogućnost da to dijete ima oba roditelja živa i da uživa u njihovoj prisutnosti, ono je samo tako podstaknuto da na  „pravila islama“, protumačena po logici njegovog babe, gleda sa dozom prezira i sumnje.

Ni ja, a ni bilo ko drugi nije tu da propovijeda na osnovu svoga mišljenja nešto što je Poslanik a.s. već rekao i pokazao, ali samo trebao da stanemo na kraj pogrešnom tumačenju propisa i uzimanju samo onih dijelova kojima ćemo zadovoljiti sebe, a ono što nam ne odgovara lagano izostavimo, kao da nikada nismo ni čuli za to. Budimo svjesni svojih postupaka i toga da ćemo za svaku svoju čak i pomišljenu riječ biti odgovorni. Ne uništavajmo ono što je stiglo sa Izvora Bistroga i budimo od onih koji se pronalaze u riječima sa toga Izvora. Od onih koji piju te riječi i koji sa njima žive. Koji ih oživljavaju i trgaju zaboravu i pogrešnom predočavanju.

Za www.islam-iman.com – Piše: Senija Braković

Komentari

komentara