Bošnjaka će biti ispod 50 posto ili rezultata biti neće

Autoru stihova “prijevara, kažu, egzistira, gdje bistri vladaju / uglavnom ne kolidira s ljudskom glupošću” kao da su za inspiraciju poslužile nesmotrene odluke predstavnika Federacije Bosne i Hercegovine i njihovo prihvatanje zahtjeva iz Republike Srpske da se metodologijom obrade podataka iz Popisa isključi do 8,5% popisanih stanovnika Bosne i Hercegovine.

popisRezultati Popisa stanovništva iz 2013. godine još nisu objavljeni. Do sada smo samo saznali koliko ukupno stanovnika ima u Bosni i Hercegovini, ali se i u vezi s tim podacima vode sporovi. Službeno je objavljeno da je u Bosni i Hercegovini popisano 3.791.622 stanovnika, od čega u Federaciji 2.371.603, u Republici Srpskoj 1.326.991, a u Brčko distriktu 93.028. Međutim, predstavnici Republike Srpske još od 2013. godine nastoje osporiti dosadašnje rezultate pod sumnjom da se među ovim brojevima krije veliki broj građana koji ne žive u Bosni i Hercegovini, ali su se tokom popisa zatekli u svojim kućama. Tako se pokušava dobiti slika koja će pokazati znatnu razliku između popisanog, takozvanog prisutnog stanovništva, i onog koje stalno živi u Bosni i Hercegovini, kojeg nazivamo stalnim/rezidentnim stanovništvom.

Nisu srebrenjaci već neznanje

Predstavnici Federalnog zavoda za statistiku i Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, ali i nadležne političke strukture koje su o ovome bile obaviještene ili su aktivno učestvovale u aktivnostima vezanim za Popis, pristali su na zahtjeve srpske strane i međunarodnih predstavnika (Međunarodna promatračka misija – IMO) da se usvoji metodologija po kojoj će iz ukupnog broja popisanih biti izuzete one osobe koje svojim odgovorima na pojedina pitanja u popisnici ostavljaju sumnju da su stalno nastanjene u Bosni i Hercegovini. Neprekidnim nastojanima da se poveća broj pitanja koja bi trebala biti uključena u eliminacijsku shemu, ukupan broj stanovnika pokušava se smanjiti za približno 8,5%, odnosno za oko 320.000 osoba, o čemu se još vode rasprave. Iako ima nekoliko različitih verzija, od onih koje je predložila IMO do onih na kojima insistiraju predstavnici iz Republike Srpske, po svakoj od varijanti broj popisanih građana bio bi iznimno smanjen.

Zahvaljujući angažmanu Hasana Zolića, nekadašnjeg direktora Republičkog zavoda za statistiku, koji se, iako u penziji, dobrovoljno angažirao da zaustavi barem ono što još nije usvojeno, vodi se spor za najviše stotinjak hiljada popisnica. Između 207.000 i 272.00 osoba isključeno je već iz popisa na osnovu metodologije koju su sve strane prihvatile, pa i ona federalna, uglavnom zbog nestručnosti, jer nije prepoznato šta će se dogoditi usvajanjem zahtjeva iz Republike Srpske o metodologiji obrade rezultata.

Manjkavosti ovih zahtjeva, uočene analizom raspoloživih podataka, kao da nikome ne smetaju, posebno predlagačima. Predstavnici Republike Srpske tvrde da je popisan veliki broj Bošnjaka koji u Republici Srpskoj nisu trajno nastanjeni, ali ne objašnjavaju kako je moguće da preliminarni rezultati pokazuju da je u ovom entitetu popisano gotovo 100.000 (7,43%) osoba manje (1.326.991) nego što je Republički zavod za statistiku Republike Srpske procijenio da ih ima 2013. godine (1.425.549).

Dakle, s jedne strane tvrdi se da su Bošnjaci masovno došli u Republiku Srpsku u vrijeme popisa, a s druge rezultati pokazuju da je stanovnika manje nego što su stručnjaci iz Republike Srpske pretpostavili da ih ima. Dodamo li tome od 80.000 do 100.000 Bošnjaka za koje u Republici Srpskoj tvrde da trebaju biti isključeni iz stalnog stanovništva, onda dolazimo do nevjerovatne pogreške u procjeni od 15%. Znamo li da se ovakve procjene rade svake godine i da se već dugo kreću oko 1.400.000, onda je ovo iznenađujuće odstupanje tim prije nevjerovatno. U Federaciji Bosne i Hercegovine, također, postoje stanovita odstupanja u odnosu na procjene. A riječ je o neznatnom povećanju broja popisanih – za 34.000, odnosno samo za 1,45%.

Bolje pat nego rat

Tako smo u vezi s Popisom došli u pat-poziciju. Sve zainteresirane strane možda nikada neće službeno priznati rezultate. Ali glavni problem ne predstavlja ukupan broj stanovnika već procent nacionalne zastupljenosti. To je zapravo razlog zbog kojeg već skoro dvije godine čekamo rezultate. Smanjenje ukupnog broja stanovnika, po mišljenju demografskih stručnjaka, osiguralo bi da Bošnjaci ne prijeđu 50% od ukupnog broja. Štaviše, brojka od oko 48% Bošnjaka, kojom se već neko vrijeme spekulira kao realnom, mogla bi biti znatno smanjena. Ni hrvatska strana ne pristaje na naknadne promjene u metodologiji obrade rezultata i ne daje svoju saglasnost za uvrštavanje dodatnih pitanja koja će dovesti do smanjenja broja stanovnika Bosne i Hercegovine.

Na kraju se zbunjeno pitamo kako je moguće da samo Republici Srpskoj odgovara smanjenje broja popisanih, odnosno, ako je razlog pretpostavka da je veliki broj Bošnjaka i Hrvata došao u Bosnu i Hercegovinu u vrijeme popisa iako drugdje žive, kako je moguće da isti takav slučaj nije bio i kod Srba koji su također u velikom broju napustili državu? Odgovor možda kriju lukavički depoi u kojima su uskladištene popisnice, a možda je sve samo želja vlasti Republike Srpske da dobijemo što tačnije rezultate popisa i realniju sliku stanja u Bosni i Hercegovini.

Sudbinu Popisa teško je predvidjeti, a još teže dokučiti zašto je došlo do sveopće zbrke i ima li ona veze s mogućim krivotvorenjem popisnica i koliko su joj pogodovali svakojaki problemi iz predpopisne i popisne faze, kada su popisnice nestajale pa se u vrećama pojavljivala na dalekim adresama. Sjetimo se protesta zbog poništavanja popisnica, odbijanja popisivača da unesu podatke, činjenice da su popisnice nosili svojim kućama, da su neke pronađene u drugim državama ili na graničnim prijelazima.

Dodajmo svemu tome da je centar za brojanje formiran u prilično neuvjetnim i sigurnosno sumnjivim prostorima u Lukavici, da je od štampanja i podjele, do skeniranja i brojanja, ostalo beskrajno mnogo prostora za prepravke, pritiske i mešetarenje. Tako smo dobili 91.000 dupliranih popisnica, hiljade nepotpunih ili popisnica koje sadrže samo ime i prezime popisane osobe. Prisjetimo se još i jalovih rasprava o naciji, jeziku i vjeri, o pitanjima 24, 25 i 26, svekolikih nevladinih udruženja koje su na ovaj ili onaj način utjecale na javno mnijenje, rasprava o Bosancima i Bošnjacima, o ostalim i preostalim. Logičan je slijed ovo što danas imamo: posljednju ucjenu – ili će se pristati na uvjete po kojima će broj popisanih biti maksimalno snižen, ili rezultata biti neće.

Hronologija

2011. godina, u Republici Srpskoj tekle su pripreme za samostalno održavanje popisa stanovništva
3. februar 2012., oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojila Zakon o Popisu
15-29. oktobra 2012., proveden probni Popis stanovništva
22. oktobar 2012., osnovana koalicija nevladinih udruženja Bitno je biti Bošnjak,
23. januar 2013., Vijeće ministara utvrdilo Prijedlog zakona kojim se održavanje Popisa pomjera za šest mjeseci
1-15 aprila 2013., prvi predviđeni termin za provedbu Popisa
26. april 2013., pet bošnjačkih institucija kulture okupljenih u fondaciju Popis 2013 upozorilo na metodološke pogreške u pripremi Popisa
1-15 oktobra 2013., proveden Popis stanovništva
16. oktobar, u toku i odmah nakon Popisa objavljeni mnogi prigovori u vezi s načinom anketiranja i poništavanjem popisnica
5. novembar 2013., objavljeni prvi preliminarni rezultati o ukupnom broju stanovnika
novembar 2013., direktorica Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske najavila da će ukupan broj stanovnika biti smanjen na ispod tri i po miliona
novembar 2014., objavljen Dvadeseti izvještaj Upravnog odbora međunarodne operacije za Monitoring, u kojem se preporučuje metodologija kojom će iz ukupnog broja biti eliminirano dodatnih 65.000 popisanih građana.
23. februar 2015., fondacija Popis 2013 reagirala na manipulacije metodologijom obrade podataka

Mahir Sokolija (Faktor.ba)

Komentari

komentara