Čuvanje čednosti

Čednost je ne samo pridjev koji krasi ženu i muškarca, nego nešto što smo mi zabravili i zapostavili, jer nam je to ovo novo vrijeme i okruženje, za nas nesvjesno a po svom ipak namjerno, nametnulo kako bi mi bili „u modi“. Bolje rečeno kako bi još lakše prodali Ahiret za dunjaluk koji je prolazan i nestalan.

Piše: Senija Braković

allah-wallpaper0-05412500-1237973044_39e20__800xxTemelje očuvanja čednosti možemo podijeliti na nekoliko  stubova:

  • Prvi od tih stubova jeste obaveza vjerovanja u postojanje različitosti između čovjeka i žene

Ono što mi danas rijetko kada razmatramo jesu razlike između muškarca i žene. Razlike između čovjeka i žene su tjelesne i mentalne prirode kao i razlike koje je definisao Šerijat. One se potvrđuju kroz Šerijat, Allahovu odredbu, čula i razum. Objašnjenje toga bi bilo, da je Allah, Dželleša’nuhu, stvorio čovjeka i ženu kao ljude u paru, te ih učinio muškom i ženskom. O tome On kaže: “I da On par, muško i žensko, stvara.” (Nedžm, 45)

Oni podjednako učestvuju u formiranju ovog svijeta u stvarima za koje su zaduženi. Također, i čovjek i žena, bez razlika, imaju jednaka zaduženja u pogledu obožavanja Uzvišenog, kada su u pitanju opšti postulati Vjere kao što je tevhid, akaid, temelji imana, te predanost Allahu, dž.š.  Zatim u pogledu nagrade i kazne, obećanja i zastrašivanja, te u pogledu očuvanja časti i čednosti.

Također, podjednako su obuhvaćeni šerijatskim propisima u pogledu prava i obaveza. Uzvišeni kaže:

“Džinne i ljude nisam stvorio osim da mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat, 56 )

Muškarci se odlikuju mnogim ibadetima za razliku od žena kao što su npr.: obavezni džihad, džume, prisu- stvovanje džematu, učenje ezana i ikameta, i drugo. Zatim, razvod je ostavljen u ruci čovjeka a ne u ruci žene, i djeca se zovu po očevima a ne po ženama (shodno Kur’anskim uputama).

Muškarci imaju duplo veći udio u: nasljedstvu, krvarini, svjedočenju i drugim stvarima. Ovi i drugi propisi sa kojima su odlikovani muškarci odslikavaju značenje Kur’anskih riječi ajeta 228 sure Bekara: “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je Silan i Mudar.”

Muškarci imaju nad njima jedan stepen a Allah je Sillan i Mudar.

Ovi propisi, kojima je svakog od njih odlikovao Uzvišeni Allah, upućuju na sljedeće stvari:

Prvo: Vjerovanje i prihvatanje razlika između čovjeka i žene; osjetilnih, moralnih i šerijatskih, kako bi svako bio zadovoljan onim što mu je Allah propisao u svome kaderu i Šerijatu. Te da su ove razlike potpuno pravedne i da se kroz njih ogleda urednost i sklad ljudskog društva.

Drugo: Nije dozvoljeno muslimanu i muslimanki da žude za nečim čime je Allah odlikovao jedan pol nad drugim od pomenutih razlika jer bi to značilo mržnju i nezadovoljstvo spram Allahove, Dž.š., odredbe i onoga što je propisao i odredio. Na robu je da traži da mu Allah da iz svoje dobrote. Ovo je šerijatska etika kojoj nas je podučio Kur’an. Na taj način se otklanja zavist a duša se odgaja da bude zadovoljna sa onim što joj je Allah, Dž.š., odredio i propisao. Zabranjujući tako nešto Uzvišeni je rekao:

“I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odllikovao. Muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz izoblja Njegova molite. – Allah, zaista, sva dobro zna!”

(En-Nisa, 32)

U povodu objave ovog ajeta prenosi se da je Mudžahid rekao: “Ummu Selema je rekla:’ O Allahov Poslaniče, muškarci ratuju a mi ne ratujemo, a nama pripada pola nasljedstva, pa je tom prilikom objavljeno: “Nemojte žuditi za onim čime je Allah odlikovao jedne nad drugima.” Ovu predaju bilježi imam Taberi, Hakim, Ahmed i drugi.

Rekao je Ebu Džafer Et-Taberi u pogledu značenja tog ajeta: “Nemojte da vam se sviđa stvar kojom je Allah odlikovao jedne nad drugima.”

Također se prenosi da je povod objave pomenutog ajeta to, što su žene htjele da dostignu stepen muškaraca i da im pripadne ono što pripada i njima, pa im je Uzvišeni Allah to zabranio, i naredio svojim robovima da se klone neispravnih želja, te im je naredio da Ga mole da im da iz Svoje dobrote. Jer takve želje kod njihovih nosioca uzrokuju zavist i neopravdanu mržnju.

Treće: Ako se zna da se ova Kur’anska zabrana odnosi na same želje u pogledu pomenute tematike, šta onda reći za onoga ko niječe postojanje šerijatskih razlika između čovjeka i žene, i poziva da se iste dokinu, te zagovara izjednačavanje pod parolom, “jednakost čovjeka i žene”?

Nema sumnje da je to jedna nova teorija koja se suprostavlja Allahovoj kosmičkoj volji i odredbi kada su u pitanju tjelesne i duhovne razlika između čovjeka i žene.

Islam i njegov vjerozakon su daleko od toga da i jedna trunkica ovakvih shvatanja bude zastupljena u Šerijatu onoga Koji je od svih najpravedniji. Otuda je žena u Islamu, uživajući plodove Šerijata, dobila ulogu kraljice kuće i majke koja će odgajati buduće generacije za ovaj Ummet.

Drugi stub jeste opšti hidžab. Hidžab možemo prevesti kao prekrivanje ili zastiranje. Hidžab je naređen i muškarcima i ženama kako bi se prekrili jedni od drugih. Kako bi svoja stidna mjesta sačuvali. Stidna mjesta žene su sve osim lic, šaka i stopala, pa zato je ženi dužnost (farz) da to sve prekrije, t.j. da doda još jedan metar platna na svoju glavu koji će je štititi od džehennemske vatre, inšAllah. Muškarcu je naređeno da prekrije tijelo od pupka do ispod koljena, ali isto tako da ne može stati na namaz ukoliko mu nisu ramena prekrivena. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je zabranio razgolišavanje i kada je čovjek sam samcat pa kaže: “Allah je najpreči da ga se stidite.”

Brak je kruna čednosti:

Brak je Sunnet i praksa Poslanika i vjerovjesnika. U tom kontekstu Allah, Dželleša’nuhu, kaže: “I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali.” (Er-Ra’d, 38 )

To je put vjernika kojim se odazivaju naredbi Uzvi- šenog: “Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite roboove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna,” (Nur, 32)

“i neka se suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne! ” (Nur, 33)

Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha skrbnicima da žene one koji su pod njihovim nadzorom od muškaraca i žena.

A još je preče da se i sami ožene kako bio očuvali čednost i sačuvali se od nemorala. Stupajući u brak čovjek se odaziva i Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve selleme, naredbi koju prenosi Ibn Mesud da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleeme, rekao: “O skupino mladića ko od vas ima materijalnih mogućnosti neka se oženi to će mu sačuvati pogled i stidno mjesto a ko ne može neka posti on će mu biti zaštita.”

Hadis bilježe Buharija i Muslim.

Brakom čovjek zadovoljava strasti na plodonosan, halal, zdrav i čist način. Zbog ovih vrijednosti braka svi se muslimani slažu oko njegova propisivanja.

Osnova ovog propisa bi bila da je on obavezan za onoga ko se boji da bi mogao pasti u nemoral, pogotovo u vremenu kada su ljudi slabi u Vjeri a kada je mnogo stvari koje pozivaju u to. Allahovim robovima je naređeno da budu kreposni i da se čuvaju harama a način da to realizuju je upravo brak.

Zbog toga su učenjaci proglasili poželjnim da čovjek svojim brakom zanijeti praktikovanje Sunneta i očuvanje svoje Vjere i časti.

Ovo je samo nekoliko stubova čednosti na kojima bismo mogli poraditi i sačuvati sebe od propasti i vatre džehenemske, kao i sve one kojima prenesemo ove poruke i koje to prihvate. Kod Allaha, dž.š., je sva milost i oprost pa Ga zamolimo da nam se smiluje i da nam oprosti naš nemar i naše grijehe i da nas uputi na Pravi put, da nam ojača odluke naše i da nas pomogne u dobru.

Za www.islam-iman.com – Piše: Senija Braković

Komentari

komentara