Da li musliman može nevjerniku ostaviti oporukom (testamentom) nešto od imovine, naravno u iznosu manje od jedne trećine, i obratno, tj. može li muslimanka uzeti ono što oporuči nevjernik?

Odgovor: Neka je hvala Allahu. Islamski pravnici hanefijskog, hanbelijskog i najvećim dijelom šafijskog mezheba smatraju da je testament koji musliman ostavi zimmijji (nemusliman u islamskoj državi) ili zimmija muslimanu valjan obzirom na šerijatske uvjete oporučivanja. Svoj stav temelje na slijedećem ajetu: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.” (El-Mumtehine, 8)
Argumenti su također da nevjerstvo ne potire pravo na raspolaganje imovinom, te da je oporuka koju ostavi nevjernik valjana analogno valjanosti trgovine sa nevjernicima.
Šafije smatraju da je testament zimmiji valjan samo ako se izričito naglasi o kojem zimmiji se radi u formi: “Ostavljam tome i tome…” Međutim, ako bi se kazalo: “Ostavljam židovima ili kršćanima” – takva oporuka ne bi bila valjana jer je u ovome slučaju nevjerovanje to koje je dovedeno u vezu sa oporukom,a ne određena osoba.
Učenjaci malikijske pravne škole slažu se sa drugima da je testament koji zimmija ostavi muslimanu valjan. Ibn-el-Kasim i Ešheb smatraju da, kada je riječ o testamentu muslimana zimmiji, da je valjan ukoliko je potaknut rodbinskom vezom između njih, u protivnom nije, jer oporučiti nevjerniku a zapostaviti vjernika može samo neko ko je slaboga imana. (El-mevsua el-fikhijje, 2/312)

Danas, nažalost, vidimo kako neki muslimani, a naročito oni koji žive u nemuslimanskim zemljama, ostavljaju u ostavštinu ogromne iznose imetka kojekakvim židovskim, kršćanskim i drugim nemuslimanskim organizacijama, povodeći se za činjenicom da se radi o humanitarnim, prosvjetnim ili sličnim organizacijama.
Međutim, muslimani nemaju koristi od ovakvih organizacija, njima se koriste isključivo nevjernici. Takvi, dakle, ostavljaju po strani svoju nezbrinutu i gladnu braću – muslimane u cijelome svijetu bez pomoći i potpore. To je znak slabosti vjere i jedan od znakova njenog iščezavanja. To je, također, jedan od znakova koji govore o prijateljevanju sa nevjernicima i njihovim zajednicama, te o simpatijama prema njima.
Molimo Allaha da nam podari oprpst i uspjeh. Neka je salavat na našeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.

Odgovori o islamskom vjerovanjau – Muhammed Salih Munnedždid – 116 str.

Komentari

komentara