„Da, pristajem da budem tvoj/a suprug/supruga“?

O braku sam porazgovarao s nekoliko starijih i iskusnijih ljudi, budući da je (zasada) opseg mog znanja o braku sveden samo na teoriju.

Preveo: Nedim Botić

brakljubavRazgovarao sam s ljudima koji su bračnim vodama plovili i prije nego sam ja izgovorio prvu riječ, tako da bi bilo pogrešno misliti da ja znam nešto reći o braku, samo na osnovu odslušanih nekoliko predavanja.

I kao što je starijima potrebna mladalačka marljivost, isto tako je mladosti potrebna mudrost starijih osoba.

Posebno me je zanimao jedan detalj vezan za temu braka, a to je značenje riječi: „Da, pristajem da budem tvoj/a suprug/supruga“. To je fraza koju ću reći ženi svog života na dan vjenčanja, inšallah.

Šta znače te riječi za mene i za nju?

Površinski gledano, ove riječi znače isto kako za muškarca, tako i za ženu. One znače da sam ja od tog trenutka njen suprug, a ona moja supruga. Mi smo zakonski i zvanično postali bračni par. To je početak novog poglavlja u našim životima, poglavlja ispunjenog nebrojenim i nepredvidim izazovima. To je početak mnogih uspona i padova.

Na mnogo dubljem nivou, ova riječ ‘DA’ ima uzvišenije značenje. Uzvišenije u smislu da iako se sastoji od samo dva slova, ipak s sobom nosi mnoge poruke.

Za mene, ova fraza podrazumijeva obavezu i žrtvu. Ona znači odgovornost, posebno s muževe strane, a žrtvu s ženine strane.

Odgovornost supruga je da vodi brigu o ženinim potrebama; da njene potrebe stavi ispred svojih i da se prema njoj, čak i u najtežim momentima, odnosi na najljepši mogući način.Takva obaveza se ne smije shvatiti olako.

Kada otac predaje ruku svoje kćeri njenom budućem mužu, od tog momenta mladoženja preuzima emanet od ženinih roditelja. Mladoženja daje zavjet da će voljeti i paziti, voditi i podržavati svoju suprugu. Čovjek je vrijedan onoliko koliko vrijede njegove riječi; ako su njegove riječi prazne, i on je prazan.

Ženina žrtva se odnosi na to da ona stavlja veliko povjerenje u izabranika, čime taj čovjek dobija status veći od ostalih muškaraca u njenoj porodici, čak i od oca, njenog zaštitnika od najranijih dana. Takva žrtva ne smije ostati nezvraćena.

Žena napušta svoju porodicu kako bi sagradila novu, s muškarcem kojeg odabere. Ona stoji uz svog muža i zajednički grade svoj dom, ciglu po ciglu, koristeći nacrt kojem su je podučili otac i majka.

Za mene je „DA“ više od obične riječi. To je početak veoma dugog (i napornog) puta, gdje supružnici trebaju pomoć jedno od drugog kako bi nastavili dalje sve dok ne stignu na konačno odredište – Džennet, cilj njihovih života.

Autor:  Aiman Azlan

minber.ba

Komentari

komentara