Daj da idemo naprijed Pravim putem

Allah Uzvišeni, slavljen neka je, stvorio je ljude da Mu robuju, da nastoje spoznati Ga, da Mu se obraćaju, vole Ga i budu Mu iskreno predani. Njihova srca i duše nalaze smiraj u spominjanju Allaha, oni se raduju Njegovu viđenju na budućem svijetu, i to će za njih biti vrhunac blagodati. Ništa od onoga što će im podariti na budućem svijetu njima neće biti draže od toga.
Neće biti veće radosti njihovim očima niti veće blagodati za njihova srca od toga da gledaju u Njega i slušaju Njegove riječi bez ikakva posredovanja. Na ovom svijetu im, opet, nije podario ništa bolje niti draže od vjerovanja u Njega, ljubavi i čežnje prema Njemu, prisnosti u Njegovoj blizini i uživanja u Njegovu spominjanju.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selle, objedinio je ove dvije stvari u dovi koju su zabilježili Nesai i imam Ahmed te Ibn Hiban u svom Sahihu, kao i neki drugi. Naime, Ammar bin Jasir prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovu dovu:
“Bože moj, Ti znaš nepoznato i moći Svojom upravljaš stvorenjima, daj mi da živim onoliko koliko je po Tvome znanju dobro za mene, i daj da umrem onda kada to bude dobro za mene. Daj da Te se bojim, i kada me ljudi ne vide i onda kada me vide. Daj da govorim istinu i u srdžbi i u zadovoljstvu. Daj da budem umjeren i u neimaštini i u bogatstvu. Podari mi blagodat neprolaznu. Podari mi radost neprekidnu. Daj da budem zadovoljan sudbinom. Podari mi ugodno življenje nakon smrti. Daj da se naslađujem gledajući Tvoje lice. Daj da čeznem za susretom s Tobom i da me ne zavedu kakve nesreće niti kušnja koja bi me na stranputicu odvela. Bože moj, ukrasi nas krasotom vjerovanja i daj da idemo naprijed Pravim putem.” (Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Ahmed, Nesai, Ibn Hibban i Hakim)

U ovoj dovi, goleme vrijednosti, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, objedinio je najbolju stvar na ovome svijetu, a to je čežnja za susretom s Uzvišenim Allahom i najljepšu stvar na onome svijetu, a to je gledanje u Njegove lice.
S obzirom da cjelinu s time čini da čovjeka ne pogađaju nesreće u životu niti kušnje u vjeri, to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…i da me ne zadesi kakva nesreća niti kušnja koja bi me na stranputicu odvela.”
A kako se zrelost vjernika ogleda u tome da zna istinu, da je slijedi i druge podučava i upućuje njoj, on je kazao: “Daj da idemo naprijed Pravim putem.”

Zadovoljstvo je korisno i ono vodi postizanju željenog cilja. Ovdje je riječ o zadovoljstvu koje uslijedi nakon što se desi ono što je određeno, a ne prije toga, jer takvo zadovoljstvo počiva u riješenosti da se bude zadovoljno. Međutim, kada se desi ono što je suđeno da se desi, onda se događa da to zadovoljstvo iščezne. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, molio u dovi da bude zadovoljan nakon što se nešto desi. Ono što je određeno zaklonjeno je dvjema stvarima: učenjem dove da se desi ono što je najbolje te zadovoljstvom kao što se desi ono što je suđeno da se desi. Čovjekova sreća ogleda se u tome da objedini ove dvije stvari. U Musnedu te na drugim mjestima, zabilježeno je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
“Čovjekova se sreca ogleda u tome da moli Allaha da mu da ono što je dobro i da bude zadovoljan onim što mu je On odredio, a nesreća je za čovjeka da ne moli Allaha da mu da ono što je dobro i da se ljuti na ono što je On odredio.” (Predanje je slabe vjerodostojnosti. Bilježe ga Ahmed, Tirmizi i Hakim)

Bojati se Uzvišenog Allaha jeste najveće dobro, kako onda kada drugi vide što se čini, tako i onda kada ne vide, zato je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, molio Allaha, subhanehu ve te ala, da ga učini bogobojaznim i kada ga ljudi vide i kada ga ne vide.
Većina ljudi istinu govore samo kada su zadovoljni, kada se rasrde, onda ih srdžba navede da govore ono što nije istina. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, molio Allaha, subhanehu ve te ala, da mu da da govori istinu i onda kada je ljut i onda kada je zadovoljan. U tome smislu su naši stari govorili: “nemoj biti kao oni koje zadovoljstvo odvede u neistinu, a kada su ljuti, onda ih ljutnja izvede iz istine.”

Siromaštvo i bogatstvo jesu dvije nevolje i kušnje kojima Allah kuša Svoje robove. Tako se ljudi u bogatstvu ponašaju rasipčniki a u siromaštvu su stisnute ruke. Vjerojvesnik, sallallahu alejhi ve sellem, moli da mu Allah, subhanehu ve te ala, podari umjerenost i u jednom i u drugom slučaju, tj. da se ne ponaša ni rasipčniki niti da škrtari.
Dvije su vrste uživanja: jedna se odnosi na tijelo, a druga na srce. Ova druga ogleda se u radosti, savršenstvo te blagodati jeste u njenoj trajnosti i stalnosti. To dvoje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno spominje i kaže: “Podari mi blagodat neprolaznu i radost neprekidnu.”

Dvije su vrste ukrasa: ukras tijela i ukras srca. Ukras je srca vredniji i značajnij. Ako se on posjeduje, onda se naposljetku posjeduje i ukras tijela i to u naljepšem obliku. Tako Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, moli svoga Gospodara da mu podari skriveni ukras i kaže: “Ukrasi nas krasotom vjerovanja.”
Življenje na ovom svijetu nikome nije posve lagodno, štaviše, ispunjeno je nevoljama, teškoćama, skrivenim i vidljivim mukama. Zato Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, moli da mu Allah, subhanehu ve te ala, podari ugodno življenje nakon smrti.
Smisao je u tome da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovoj dovi objedinio najbolje stvari na ovom i na budućem svijetu.

Izvor: Šejtanove zamke, str. 52-55, Autor:  Šejh Muhammed ibn Qajjim El-Dževzi

Komentari

komentara