Dr. Qaradawi: Džihad protiv lokalnih nepravdi i korupcije

Autor: Šejh dr. Jusuf el-Qaradawi
U prva dva dijela ovog serijala, razgovarali smo o ovoj važnoj knjizi (Fikh džihada) čiji je autor vodeći znanstvenik dr. Yusuf el-Qaradawi. U prvom dijelu, skrenuo je pažnju na veliki značaj knjige i autora, zajedno sa svojim pristupom na temu džihada. Također je objasnio ko će imati koristi od knjige.

U drugom dijelu, saznali smo dvije vrste odluka koje se odnose na džihad, a to su odbrambeni džihad i preventivni džihad, te ulogu žene u džihadu. U ovom trećem dijelu ćemo se baviti pitanjem džihada protiv lokalne nepravde i korupcije kako bi vidjeli da li ova vrsta džihada ima prednost nad džihadom protiv otpadništva i agresije u inostranstvu ili ne.

Drugo poglavlje  Qaradawi posvećuje istraživanju različitim vrstama i nivoima džihada. Poglavlje je  podijeljeno na sedam dijelova, a to su: “Džihad i borba”, “Status sopstvenog džihada”, “Status džihada protiv šejtana”, “Džihad protiv lokalnih nepravdi i korupcije”, “Stavovi ljudi prema lokalnom džihadu” “Status džihada kao govora (Džihad kao poziv u islam i džihad medija)”, “Status državnih džihada”, i  “Status vojnog džihada (Razvoj džihada kroz govor u vojnom džihadu).”

U ovom kratkom uvodu, možemo samo spomenuti status džihada predložen od strane dr. Al-Qaradawija, a glavni fokus će biti na temu spomenutu u naslovu.

U prvom dijelu, dr. Al-Qaradawi naglašava činjenicu da je već spomenuto: Džihad je mnogo više generalan i više opsežan od borbe ili rata. On potvrđuje ovu izjavu citirajući mekkanske ajete iz Kur’ana kada nije bilo vojnog džihada. Dr. Al-Qaradawi kaže: “Dokaz da se džihad razlikuje od borbe jeste taj što je džihad spomenut u Kur’anu prije početka borbe, koja je bila u Medini. Jedno od mjesta koje spominje džihad u Kur’anu jesu slijedeći ajeti iz sure An-Nahl:

„Gospodar tvoj će onima koji se isele, nakon što su zlostavljani bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili, – Gospodar tvoj će im, poslije toga, doista, oprostiti i samilostan biti.“ (Sura An-Nahl 16:110).

Ovo nije jedini ajet u suri An-Nahl koji se odnosi na hidžru (migraciju) i muhadžire (migrante i bjegunce) jer se navodi u prethodna dva ajeta:

„Oni koji se isele Allaha radi, nakon što su bili progonjeni, Mi ćemo još na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onom svijetu biće još veća – kad bi oni samo znali! onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali.“ (An-Nahl 16:41-42).

Dokaz da džihad ne znači uvijek borbu jesu Allahove riječi upućene Njegovom Poslaniku (neka je mir i blagoslov na njega):

„O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog! Prebivalište njihovo biće Džehennem, a grozno je on boravište.“ (At-Tawbah 7:73)

„O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema njima! Njihovo prebivalište biće Džehennem, a užasno je to boravište!“ (At-Tahrim 66:9)

NIVOI I VRSTE DŽIHADA

Dr. Al-Qaradawi se poziva na izjavu Ibn al-Kajjima  u razradi nivoa džihada, po kojem značenje džihada nije ograničeno u smislu borbe, pa kaže:
„Džihad kao najviši princip islama i njegovo usvajanje ima najuzvišeniji stepen prebivališta u Džennetu, kao i najdostojanstveniji status na svijetu, oni su najuzvišeniji u ovom životu i na ahiretu. Poslanik Muhammed (mir i blagoslov na njega) je najbolji u području džihada jer je savladao sve vrste džihada i idealno se borio na Allahovom putu. On se borio srcem i umom, kroz pozivanje i izražavanje, te mačem i kopljem. Cijeli svoj život, bio je uključen u džihad srcem, jezikom, rukama, i stoga je bio najbolji od ljudi i onaj koji je najviše pohvaljen od Allaha.“

Imam Ibn El-Kajjim potom jasno spominje u svojoj izjavi, što je dokumentirano dokazima, popis od 13 vrsta džihada, govoreći: “Ako se džihad definira, sastoji se od četiri vrste: džihad protiv sebe, džihad protiv šejtana, džihad protiv nevjernika i džihad protiv licemjera. “

Nivoi džihada protiv sebe

Boriti se protiv sebe kako bismo naučili put vodstva i istinu vjere, bez koje  čovjek nikada neće biti uspješan niti sretan u ovom životu ili poslije na ahiretu. Ako ne uči, patit će na oba svijeta.
Boriti se protiv sebe kako bismo mogli djelovati na ono što učimo, jer čisto znanje bez djelovanja ne donosi nikakvu korist, čak i ako to ne uzrokuje nikakvu štetu.
Boriti se protiv sebe, te da pozivamo druge na Allahov put (pravi put) i da učimo one koji to ne znaju; u suprotnom ta osoba će biti jedna od onih koji se uzdržavaju od Allahove upute i objave.  Takvim ljudima znanje neće koristiti niti ih spasiti od Allahove srdžbe.
Boriti se  da budemo strpljivi, izdržati teškoće s kojima se treba suočiti prilikom nečijeg poziva na Allahov put, i zaustaviti štetu koja mu se nanosi od drugih. Sve to treba podnositi u ime Allaha. Jednom kad se postignu ova četiri nivoa, postaje se jedan od Allahovih bliskih robova. Salafi (ispravni prethodnici) jednoglasno se slažu da učenjaci ne zaslužuje da se zove Allahovim bliskim slugom sve dok on ili ona ne uoči pravi put, radi na tom znanju i prenosi ga. Oni koji steknu znanje, rade po njemu i prenose ga zovu se istaknuti (veliki) unutar carstva Dženneta.

Podjela džihada protiv šejtana

Džihad za odbranu od svake sumnje i nesigurnosti koju šejtan ubacuje među Allahove sluge da povrijedi njihovu vjeru
Džihad za odbranu od svega što je u osobi od korumpiranih hirova i požuda

Podjela džihada protiv nevjernika i licemjera

Džihad srcem
Džihad govorom
Džihad kroz potrošnju svog bogatstva
Fizički džihad

Fizički džihad se uglavnom ogleda u borbi protiv nevjernika, dok se džihad po govoru uglavnom ogleda protiv licemjera.

Podjela džihada protiv nepravde i izopačenosti

U pogledu džihada protiv nepravde, korupcije i prijedloga krivog vjerovanja i zla, postoje tri podjele:

Džihad rukom, ako je moguće
Džihad govorom, ako prvo nije moguće
Džihad srcem, ako drugo nije moguće.

Ovim smo kompletirali 13 podjela džihada. Nakon govora i podjela džihada prema sebi i protiv šejtana, dr. Al-Qaradawi govori o podjeli džihada protiv lokalne nepravde i korupcije. On kaže, da je jedna od podjela džihada kao što je navedeno od strane islama, džihad protiv nepravde i korupcije unutar vlastite zemlje. Ova vrste džihada je od izuzetne važnosti za zaštitu društva od propasti ili fragmentacije.

Muslimansko društvo ima svoje osnove i karakteristike koje predstavljaju njihov identitet. Ako su takve osnove rasute ili zaboravljene ili u sukobu, niti jedna muslimanska zajednica neće moći preživjeti.

PODRUČJA DŽIHADA U DRUŠTVU

Postoje obavezne vrste džihada u društvu. To uključuje niz područja.

Džihad protiv nepravde i nepravičnosti

To je područje otpora nepravdi i nepravednima, kažnjavajući ih i nikada im ne vjerujući, kao što Uzvišeni Allah kaže: „I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!“ (Hud 11:113)

Ovdje, islam zahtijeva da muslimani trebaju učiniti dvije bitne stvari: prvo da ne budu nepravedni, a drugo da ne podržavaju nepravednu osobu.

Nepravednici i njihovi sljedbenici će biti bačeni u Džehennem zajedno. Zato Kur’an osuđuje onoga ko prati tiranina kao što osuđuje same tiranine. To je očito u riječima Svemogućeg Allaha: „Pa je pokupila njega porodica faraonova, da bi im bio neprijatelj i jad. Uistinu! Faraon i Haman i vojske njihove bili su oni koji čine greške.“ (Al-Qasas 28:8)

O faraonu, Allah kaže:“Pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali nevjernici!.“ (Al-Qasas 28:40) Dakle, Allah tiranina i njegove sljedbenike posmatra jednako. Allahova srdžba će biti nad njima, i On će ih kazniti za sve što su činili.

Tirani Zemlje i oholi ne čine zulum samim sebi, ali kroz razne ljudske „mašine“ nastoje da nadvladaju ljude i da šire korupciju u zemlji. Ti tirani kontroliraju takve mašine lakše od kontrole nad prstenovima koje nose. Bilo da je nepravda učinjena od strane bogatih prema siromašnima, zemljoposjednika prema radniku, poslodavca prema zaposleniku, vojnih vođa prema vojniku, upravitelja prema njihovih podređenim, muškarca prema ženi, odraslih prema mladima, ili od vladara ili čuvara prema svojim podanicima i narodu; to je haram (zabranjeno od Allaha). Protiv ovoga se čovjek mora oduprijeti i boriti svim sredstvima koja ima: rukom, jezikom ili srcem. Ovo je navedeno u Sahih Muslimu (vjerodostojna knjiga muslimana), koji navodi sljedeći hadis od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem preneseno od Ibn Mes’uda:

“Nije bilo prije mene vjerovjesnika kojega je Allah poslao jednom narodu a da među tim narodom nije imao svojih učenika i drugova koji su slijedili njegov put i vladali se prema njegovim zapovjedima. Poslije njih bi zatim dolazili njihovi nasljednici koji bi govorili ono što ne rade i radili ono što im nije naređeno. Ko se protiv takvih bori rukama taj je vjernik. Ko se protiv njih bori jezikom i taj je vjernik. Ko se protiv njih bori srcem i on je vjernik, iza toga nema imana ni koliko je jedno zrno gorušice”.

Poslanik sallallahu alehi ve selem, naređuje svakom muslimanu džihad protiv nepravde i tiranina, svim mogućim sredstvima: rukom, jezikom, srcem, a ovo zadnje je naslabiji stepen džihada. Oni koji ne obavljaju ovu posljednju vrstu džihada izgubili su sve aspekte vjere, čak i najniži nivo vjere. Poslanikove riječi „zrno gorušice“ ilustruju veličinu minute izvan vjere. Na ovom nivou, musliman je dužan iskreno mrziti nepravdu i mrziti onoga ko čini nepravdu i obrnuto. Takva mržnja se ne može zaustaviti jer niko ne može kontrolisati vjernikovo srce osim Allaha, koji je Stvoritelj tog srca. Islam potiče i pridaje veliku pažnju ovoj vrsti džihada. U nekim hadisima, ovo je navedeno kao najbolja vrsta džihada. Tarik ibn Shihab al-Bajali pripovijeda da je čovjek upitao Poslanika dok su bili na putu prema bojnom polju: “Koji je džihad najbolji?” Poslanik (mir i blagoslov na njega) je rekao: “Reći istinu pred vladarom tiraninom” (Fiqh Al-Jihad i reference, str. 173).

Svrha razmišljanja

Poslije ovog naslova, dr. Al-Qaradawi je rekao: “Bolje se ovdje zaustaviti razmatrati i uspoređivati. Zašto je Poslanik (mir i blagoslov na njega) visoko ocijenio ovu vrstu džihada i procijenio  kao najbolji,  što znači da onaj ko je ubijen u ovom džihadu pridružit će se Gospodaru svih mučenika.“

Ovdje je odgovor: Ako je opasnost od lokalnih korupcije u velikom rastu, to postaje teška opasnost i veliko zlo za cijeli ummet. Zato islam na džihad protiv lokalne nepravde i korupcije gleda kao prednost nad vanjskim džihadom protiv ateizma i agresije. U većini slučajeva, lokalne korupcija su uvod u vanjske agresije. To se objašnjava na početku sure Al-Israa ‘, koja  govori o tome što je zadesilo sinove Israilove kada su počinili nered dva puta na zemlji i preko mjere oholi postali. Niko nije pokušao zaustaviti njihovu korupcije ili joj odoljeti. Dakle, Uzvišeni Allah je učino da ih vanjski neprijatelji napadnu, da opustoši njihove domove, uništiti njihove hramove nad njihovim glavama, spali njihovu  Toru, nanose teške muke na njih, i potpuno uništiti ono što im je više uzvišeno bilo.  Zaista Allahovo obećanje se mora ispuniti. Dakle, vidimo da je unutarnja korupcije i dekadencije (propadanje) utrti put za invaziju- upad i strane okupacije. Svemogući Allah je upozorio sinove Israilove protiv buduće korupcije i rekao je:

„I Gospodar vaš će vam se opet smilovati; ako vi ponovo započnete, započećemo i Mi. A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili.“ (Al- Israa 17:08)

Ovo je visoki nivo fikha (prakse) i tačnog razumijenjava od strane dr. Al-Qaradawija. On džihad protiv nepravde i nepravednosti vidi kao džihad od Svemogućeg Allaha i da ima prednost nad džihadom protiv ateista i politeista, jer nepravda je opasnija i ima dublji uticaj na napredak ummeta u usporedbi sa ateizmom i politeizmom drugih. Ako nepravda dolazi sa strane, ona usadi u tijelo ummeta duh otpora i hrabrosti zajednoa a otpornosti na ateizam. Onda ummet brzo vrati snagu, oporavi se, postiže jedinstvo misli i srca. S druge strane, unutarnja nepravda i korupcija su beznačajne veličine, ali oni mogu dovesti do raspada tijela ummeta i uništiti ga.Takvi neredi su poput raka kojeg tijelo otkrije, ali prekasno.

Koncept promjene od srca

Neki ljudi pogrešno tumače „promjene od srca“ i zovu to negativnom promjenom koja ne mijenja ništa, i da nema više nekih riječi koje Muslimani ponavljaju u svojim srcima bez pomijeranja jezika. Ustvari, promjena od strane srca je jedan od nivoa vjere, i ništa negativno ne može imati taj status. Dr. Al-Qaradawi kaže promjene srcem ili drugim riječima, džihad srcem znači da srce raste divlje sa ljutnjom prema zlu, sa antipatijom prema nepravdi i sa odbacivanjem korupcije. Kad je srce puno gnjeva(ljutnje), antipatije, odbijanja i unutarnje pobune, to je moralna priprema za snažnu revoluciju. Ova revolucija je odgovorana da  iskorijeni nepravdu i korupciju, kada vjernici svjedoče dominaciji nepravde, rasprostranjenosti korupcije, i nadmoći zla, ali ne mogu promijeniti ništa od toga rukom ili jezikom.

Tek tada će se vjerenička srca rastopiti poput soli u vodi i „prokuhati“ iznutra baš kao što voda prokuha na vatri. Lonac kipuće vode mora imati otvor, jer će se u protivnom slomiti ili eksplodirati.  Taj emocionalni naboj u srcima je važno mjerilo za svaku neočekivanu promjenu. Promjena se obično ne događa sama od sebe. Ona mora imati uvertiru i psihološke motive koje će dati poticaj i primamljivost za promjenu. Promjena ili džihad srcem nije negativan stav kao što neki ljudi mogu da misle, da je bio ne bi ga Poslanik sallallahu alejhi ve selem nazivao promjenom ili džihadom kome je dodijelio jedan dio vjere, bez obzira na činjenicu da je najniži čin džihad onaj koji nije veći od zrna gorušice.

Prema tome, džihad protiv korupcije je obavezan i bolji u odnosu na druge vrste džihada jer štiti ummet protiv zla i posljedica korupcije. To gasi vatru prije širenja požara, što može dovesti do zajedničkih drastičnih opasnosti i šteta.

Protivljenje korupciji i propadanju

Postoji još jedno područje unutar džihada; naime, odupiranje propadanju, korupciji, griješenju i opsesiji prema strastima. Ovo su ozbiljna odstupanja koje mogu potisnuti ummet u ponor raspada. Ako im se ummet preda, onda će sve postati haotično, i korupcija i neravnoteža će preovladati svim zemljama i morima zbog loših djela i zalutalog ponašanja. Uzvišeni Allah kaže: „Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.“ (Ar-Rum 30:41)

Protivljenje krivovjerju i intelektualnom odstupanju

Ovo je treći bitan nivo džihada, zvani džihad protiv krivog vjerovanja, koji govori ljudima šta nije u njihovim religijama ubacujući u religije što ljudska priroda ne prihavća kao vjeru, doktrine, etička načela ili tradicije, ili širenje pojmova koji su u kontradikciji sa religijskim doktrinama, uvjerenjima i vrijednostima. Islam je posebno osjetljiv na neispravno vjerovanje i novotarije u vjeri, kao i na intelektualne paradokse. Zato je naš plemeniti Poslanik sallallahu alejhi ve selem rekao: „”Onaj ko u ovu našu vjeru uvede i dođe sa onim što nije od nje – biti će odbijeno, odbačeno.“ (Muslim)

Dobro upućeni učenjaci vide da su novotarije opasnije od grijeha, jer su grijesi očiti i ljudi su im izloženi, a novotari koriste vjeru kao masku, proizvode „stvari“ među mnogim ljudima koji ne znaju prave namjere iza tih inovacija.

S druge strane, novotari misle da je uvođenje novih stvari u vjeru sredstvo za približavanje Allahu Uzvišenom. Stoga, neki učenjaci kažu: „Često vidimo ljude koji žale za učinjene grijehe, da se kaju i mole za Allahov oprost. Suprotno tome, novotari se nikad ne kaju za svoje novotarije ili mole za Allahov oprost, jer ih koriste da bi se približili Allahu, pa kako onda da se pokaju ili traže oprost?“ Zbog toga neki učenjaci kažu:“Šejtan voli novotare jer vode na grijeh. Grijeh okupira čovjeka, ali novotarija okupira vjeru.“

Protivljenje otpadništvu i otpadnicima

U islamu, džihad protiv korupcije i zla unutar muslimanskog društva uključuje i džihad protiv otpadništva, što znači zapadanje u ateizam nakon prihvaćanja islama. Kako je ranije navedeno, islam nalaže borbu protiv zla i nepravde i otpor grijehu rukom, jezikom ili srcem. Za muslimansko društvu, otpadništvo predstavlja opasnost ozbiljniju od svih grijeha, čak i onih velikih.

Ateizam je najveći grijeh i najbolniji od svih zala, ali otpadništvo je gore od svih vrsta ateizma. Onaj ko prihvaća islam kroz uvjerenja i shvatanja mora konsultirati pouzdanog muslimanskog religioznog učenjaka, kada on ili ona ima bilo kakve sumnje. Ovaj učenjak bi onda trebao raspraviti o ovim dvojbama s tom osobom i uklonite sve razloge sumnje. Allahovom voljom, takve sumnje su privremene.

Ko želi postići objašnjenje istine, trebao bi znati da islam daje uvjerenja koja su adekvatna za ljudski instinkt, islam nudi koncepte koji privlače um, doktrinu koja postižu pravdu i vrijednosti i etiku što poboljša dušu i poboljša život. Ako takva osoba još uvijek nije uvjerena i kaže da je on ili ona izgubila njegovo ili njezino uvjerenje o ispravnosti islama ili istinitosti svojih poslanika – ali on ili ona to čuva za sebe i ne pita niti slijedi njegove ili njezine stope – onda ovaj slučaj treba prepustiti Allahu, i ta osoba će dobiti što je zaslužila na drugom svijetu. Realna opasnost od takve osobe leži u njegovu propovijedanju ateizma ili otpadništva unutar muslimanskog društva, jer to predstavlja udar protiv društva i kršenje odanosti i pripadnosti ummeta, i to predstavlja izdaju svih patriotskih kriterija.

Upravo kao građani, ne smiju svoju odanost pružiti drugoj zemlji ili naciji (pogotovo ako ih ta druga država okupira i vlada), po kriteriju vjere, muslimani ne bi smjeli pružiti svoju odanost bilo kojoj drugoj naciji ili radnom mjestu. To je slučaj sa otpadnicima. Otpadništvo nije samo promjena mentalnog stava, to je promjena identiteta i lojalnosti. To je čin disocijacije od muslimanskog ummeta i udruživanje s drugima koji su različiti i koji su protiv nas.

Otpadništvo vladara

Vladarevo otpadništvo je najozbiljniji tip svih otpadništava. Vladar treba čuvati vjerovanje ummeta, treba se oduprijeti otpadništvu, tjerati otpadnike i eliminirati ih iz muslimanske zajednice, a šta ako valdar potajno ili otvoreno postane otpadnik?  Ovaj vladar bi onda potajno ili otvoreno mogao širiti korupciju i zaštiti otpadnike. On ili ona će otvoriti vrata i prozor za njih i te će im dodijeliti odličja i naslove.

STAVOVI LJUDI PREMA LOKALNOM DŽIHADU

Dr. Al-Qaradawi zatim govori o stavovima ljudi prema lokalnom džihadu: “Postoje tri kategorije ljudi s obzirom na odnos prema lokalnom džihadu. Dvije ekstremne kategorija i jedna srednje kategorije”.

Pasivni

Prvi kategorija su pasivni ljudi. Oni imaju tendenciju da bježe s bojišta ili nikada ne čine korak da budu među prvima u boju. Oni omogućuju tiraninu da u praksu uvede ono što dovodi do propadanja jedne zemlje i do poniženje svojih ljudi. Oni također omogućuju korupciju koja ništi ljudske manire i savjesti, baš kao što vatra uništi drvo. Mentalna invazija čini pustoš od ljudskih umova, izobliči svoju viziju, kvari svoju kulturu, ne predstavlja svoju vjeru, i vodi ih ka putu njihovog identiteta.

Pasivni promatrači su oni koji ne poduzimaju akciju pomoći drugima, niti djeluju. Naprotiv, oni ometaju djelovanje ljudi uz različite izgovore da to Allah nije nikad naredio i ljudski um nikad nije prihvatio ili dokazao da vrijedi.

Napadači (zagovarači oružanog nasilja)

Ovo je druga kategorija koja predstavlja suprotan ekstrem od prvog. Ti ljudi koriste nasilje i nepromišljeno poziv za dizanje ruku gore, bez priprema ljudi za posljedice i bez proučavanje efekata: Da li  to raditi ili ne? Da li će biti korisno ili štetno? To je ono što je usvojeno u današnjem svijetu od strane nekih skupina džihadista koje su se pojavile u mnogim muslimanskim zemljama. Počeli su u Egiptu, a zatim su se proširili u Alžir i druge arapske i muslimanske zemlje.

Umjerena kategorija između dva ekstrema

Postoji i umjerena kategorija koji idu između onih koji se nalaze između onih koji ekstermno djeluju i podliježu nepravdi vladara i onih koji idu u drugu krajnost uzimajući oružje bez uzimanja u obzir posljedice takvog sukoba, što bi moglo dovesti do tragedije. Ovi umjereni ljudi niti će oprostiti zlu koje se stalno širi niti će progledati kroz prste korupciji koja se širi i nepravdi. Ovo su razlozi razaranja jedne države i uništenja cijelog naroda, bilo to dobro ili loše, osim ako muslimani neće ustati protiv nepravde kao što Allah Svemogući naređuje:

„ I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.“ (Al-Anfal 8:25)

Dr. Al-Qaradawi zatim govori o džihadu jezika ili džihadu po govoru (ili, drugim riječima, pozivom na džihad na Allahovom putu ili medijskog džihada). On nastavlja objašnjavati vrste ovog džihada, koja je nametnuta muslimanima. Džihad jezika se može obavljati:

– Pozivanjem drugih na islam

– Naglašavajući zasluge islama
– Propovijedanje na jeziku kojim govori ciljani auditorij

– Korištenje odgovarajuće znanstvene logike da opovrgne neispravne tvrdnje, da opovrgne zablude od antagonista islama, i ukloni sve sumnje drugima koje imaju o islamu.

Dr.Al-Qaradawi zatim govori o “civilnom” džihadu i njegovoj prirode. On kaže: “Tu je državni džihad, koji je poanta ovog razgovora. To znači da je džihad koji zadovoljava različite potrebe društva;. rješava razne probleme, koji se odaziva svojim materijalnim i duhovnim zahtjevima, i vodi ga naprijed u svim područjima života, tako da društvo može preuzeti svoje odgovarajuće mjesto. To uključuje različita područja, kao što su znanosti, kulture, društvene aktivnosti, privreda, obrazovanje, zdravstvo, pitanja zaštite okoliša i sva polja civilizacije u cjelini. “

Ovaj džihad nije uključen u 13 vrsta džihada kod imama Ibn El- Kajjima, ali to je džihad koji se temelji na dokazima uzetim iz Kur’ana i sunneta. Također se temelji na ciljevima šerijata.

Dr. Al-Qaradawi zatim zaključuje ovo poglavlje na temu vojnog džihada, što je glavna tema knjige. On objašnjava da je vojni džihad prošao kroz nekoliko faza:

Faza individualne dawe i upozorenje
Faza kolektivnog džihada sa aspekta dawe u mekkanskom periodu
Faza džihada u kojoj sa strpljenjem treba podnositi zlo bez borbe
Faza u kojoj Allahovom dozvolom muslimani idu u rat
Faza zabranjivanja vojnog džihada
Faza neslaganja sa prevencijom vojnim džihadom

Naslov: Fikh džihada
Autor: Dr. Yusuf El-Qaradawi
Izdavač: Wahba knjižara
Godina: 2009
Broj stranica: 1439

Prevela: Amela G.

Komentari

komentara