Egipat je slika islamskog umeta

Autor: Semir Rebronja, prof.
U žiži interesovanja svjetske javnosti juče i danas, nakon uspostave primirja u Gazzi, ključno mjesto u islamskom svijetu zauzima Egipat i dekret koji je jučer predsjednik ove države izdao, a koji se odnosi na proširenje ovlasti predsjednika države dok ne bude izabran novi saziv egipatskog parlamenta i na smjenu dosadašnjeg državnog tužioca Abdumedžida Mahmuda, uz naredbu da se ponovi suđenje zvaničnicima prethodnog režima za ubistva i mučenja demonstranata tokom egipatske revolucije. Javnost se prvi put uzburkala prije nekoliko nedjelja kada je dr. Mursi prvi put pokušao smijeniti, ali, nažalost, bezuspješno državnog tužioca. Prema starom egipatskom zakonu, naslijeđenom iz vremena Mubaraka, državni tužilac se imenovao doživotno, dok je ovim dekretom Mursi ograničio mandat državnog tužioca na četiri godine, čime je Mahmud, koji je već šest godina državni tužilac retroaktivno smijenjen.

Ali, zapravo šta je suština cjelokupne priče? Za predsjednika Mursija i njegove pristalice, jučerašnja odluka je zapravo samo nastavak egipatske revolucije kojom se želi očistiti adminstracija od ostataka Mubarakovog režima. Jedna od najmarkantnijih ličnosti toga režima je i sam državni tužilac koga mnogi, opravdano, smatraju glavnim krivcem za neefikasnost sudstva i propuste u suđenju pripadniima bivšeg režima. Naravno, iluzorno bi bilo i očekivati da državni tužilac koga je Mubarak u svoje vrijeme, prije šest godina, imenovao na to mjesto može pravedno i nepristrasno biti uključen u procese suđenja i osude pripadnika bivšeg režima. Mursijeva odlučnost i udarac koji je zadao državnom tužiocu, zapravo, predstavlja udarac svim retrogradnim snagama koje su nastojale vratiti Egipat u pređašnju koletečinu diktature i terora. Vrlo važno je spomenuti događaje koji su prethodili ovom, a koji su u uskoj vezi sa njime: Vrhovni sud Egipta raspustio je parlament, bez valjanog pravnog razloga, (što su mnogi ocijenili kao civilni puč koji je izvršio Vrhovni sud) u kojem su većinu imali Partija slobode i pravde, politički ogranak pokreta Muslimansko bratstvo i partija Nur, proselefijske orijentacije.

Nakon toga, pred same izbore, Vrhovni sud Egipta je iz izborne trke eliminirao dva veoma uticajna kandidata, Hazima Ebu Ismaila i Šatira Hajrata. Ebu Ismail, nekadašnji član Muslimanskog bratstva i poznati egipatski pravnik eliminiran je iz predsjedničke trke na osnovu novog zakona koji predviđa da roditelji predsjenika Egipta moraju biti egipatski državljani, te je, na jedvite halove, „dokazano“ kako je njegova majka imala američko državljanstvo. Šatir Hajrat, jedna od najmarkantnijih i najharizmatičnijih ličnosti ihvanija, eliminiran je iz predsjedničke trke zato što je jedno vrijeme proveo u egipatskom zatvoru, te prema zakonu, nije mogao biti kandidat, iako je u zatvoru boravio kao politički zatvorenik. Vrhovni sud Egipta je također, tada, osporio i kandidaturu Ahmeda Šefika, posljednjeg Mubarakovog premijera na osnovu zakona prema kojem svi visoki dužnosnici prethodnog režima u deset zadnjih godina, nemaju pravo kandidirati se na predsjedničkim izborima. Ali šta se desilo? Ahmed Šefik je ipak učestvovao na izborima, predstavljajući i predvodeći ostatke staroga režima i postigao vrlo visoko drugo mjesto, odmah nakon izabranog predsjednika Mursija.

Svemu ovome treba dodati i to da  se zadnje nedjelje intezivno radilo na destabilizaciji Egipta, da su sjedišta Partije slobode i pravde bila na udaru protivnika, kao i to da je sjedište al-Džezira – uživo koja emitira program za teritoriju Egipta prije par dana spaljeno.
Sve su bila glasnija i upozorenja brojnih intelektualaca i javnih radnika predsjedniku Mursiju da jedna grupacija opozicije, predvođena Baradejom, Amrom Musom i Hasenejnom Sabbahijem, a potpomognuta određenim grupacijama iz vojske priprema državni udar.

I upravo, njih trojica su i najglasniji u napadima na predsjednika Mursija i njegove odluke. Naravno, ne čudi nas njihov visoki ton u svemu ovome, ako znamo da je Baradej, sada predsjednik Partije Dustur (Ustavne partije) kao generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju bio ključna figura i glavni alibi američke agresije na Irak. Sjećamo se njegovih izvještaja prije nešto više od jedne decenije o nuklearnom programu Iraka i bivšeg iračkog predsjednika Sadama Husejna. Za „zasluge i doprinos svjetskom miru“ Baradej je 2005. godine dobio i Nobelovu nagradu za mir. O Amru Musi, sadašnjem predsjeniku Partije al-Mu’teme (kongresne partije) suvišno je i govoriti, nekadašnji Mubarakov šef diplomatije, a zatim generalni sekretar Arapske lige, sve do arapskog proljeća, čiji su ga vjetrovi, očigedno pomeli sa pozornice važnih događaja. Hasenejn Sabbahi, vođa liberalnog krila egipatske revolucije i gubitnik prethodnih predsjedničkih izbora. Prema izvještajima brojnih agencija iz Egipta, ova trojica vođa opozicije su se večeras (petak) sastali na nepoznatom mjestu u Kairu kako bi dogovorili dalje korake u borbi protiv predsjednika Egipta, dr. Mursija. Šta se krije iza svih tih pokušaja lahko je naslutiti. Naravno, njihovo opoziciono djelovanje ne osporava ni sam predsjednik Mursi koji je danas pred hiljadama svojih pristalica ispred Predsjedničke palate kazao da bi i sam želio snažnu i pravu opoziciju.

Suštinski problem u djelovanju te, takozvane egipatske opozicije jeste divljanje i huligansko ponašanje. Tako su danas njihovi pristalice kamenovali Mursijeve ispred džamije u Aleksandriji, spalili sjedište Mursijeve partije u istoimenom gradu, izbacivši sve knjige i papirologiju koju su pronašli u sjedištu stranke i zapalivši sve to na ulici. Na taj način, kako je i sam predsjednik Mursi, danas istakao želi se zaustaviti revolucija. Pored toga, primjetno je da eskalacija problema dolazi nakon posjete turskog premijera Erdoana Egiptu i nakon značajne uloge koju je Egipat i sam predsjednik Mursi imali u smirivanju situacije u Gazzi i pronalaženju diplomatskog rješenja. Dodamo li tome neodlučnost ključnih svjetskih fakotra da se situacija u Siriji stabilizira onda lahko možemo zaključiti da određenim faktorima nikako nije u interesu jačanje, integracija i uvezivanje najznačajnijih faktora islamskog ummeta, a to su, prije svega Turska i Egipat, kao pokretači i ključni impulsi razvoja i povratka islamskog ummeta na svjetsku pozornicu. Najava turskog premijera da bi u skorijoj budućnosti ove dvije zemlje trebale predstavljati ključne igrače na Bliskom istoku, očigledno je uznemirila stare duhove koji žele Kairo projektovan iz Tel Aviva, gdje šef egipatske tajne policije „više boravi u Tel Avivu nego u Kairu“ što je bio slučaj s prethodnim, Omerom Sulejmanom.

Tim povodom oglasili su se danas i značajna imena islamske misli, pa je tako dr. Jusuf el-Karadavi, predsjednik Svjetske unije islamske uleme na hutbi u Kataru dao punu podršku koracima koje je predsjednik Mursi poduzeo, kazavši da je promjena državnog tužioca puno pravo predsjednika Mursija na putu postizanja pravde i pravičnosti u egipatskom društvu.

Također je i najpoznatiji egipatski daija, Muhammed Hassan na današnjoj hutbi osudio svaki vid izazivanja smutnje, nereda i rascijepa u egipatskom društvu, upozorivši ljude da „postoje snage koje žele pocijepati Egipat tako što će posijati sjeme razdora između pristalica i protivnika predsjenika Mursija,“ pozvavši sve one koji imaju različite stavove da svoje stavove iznose u duhu tolerantnosti i opće kulture.
Sve u svemu, kako skoro predsjednik Mursi naglasi, „Egipat danas, nije onaj Egipat od juče“ a mi se nadamo da nikada više i neće biti onaj od juče, jer jak, snažan i stabilan Egipat treba arapskom svijetu, kao i čitavom islamskom ummetu, jer je on paradigma ummeta. Kada god je Egipat bio poražen i ummet je bio ponižen i obrnuto! Predsjedniče Mursi, želimo ti puno uspjeha u vraćanju ugleda i dostojanstva Egiptu!

Za www.islam-iman.com – Napisao: Semir Rebronja, prof.

Komentari

komentara