Esma bint Jezid El-Ensari, žena koja je spojila dva dobra – znanje i džihad

Esma, Jezidova kćer, nije dozvolila da stranice islamskog džihada budu bez njezinog imena. Naprotiv, te stranice svjedoče o hrabrosti jedne žene muslimanke koja je i na bojnom polju potvrdila svoju spremnost da se žrtvuje na Allahovom putu i koja je dala veliki doprinos u slavnim pobjedama muslimana. Osim toga, ona potječe iz porodice, čiji su skoro svi muški članovi u jednom trenutku bili spremni žrtvovati svoje živote da bi odbranili Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. U toku Bitke na Uhudu, u trenutku kad su muslimani svojom nesmotrenošću pobjedu pretvorili u poraz, nevjernici su bili navalili na mjesto gdje se nalazio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želeći ga ubiti. U tom teškom i sudbonosnom trenutku pred nevjerničke sablje i koplja, izašla je skupina mudžahida iz porodice Es-Seken kako bi svojim tijelima i životima zaštitili i odbranili Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Svojom neopisivom hrabrošću i spremnošću na samožrtvovanje ti muslimani su pokazali da je njihova ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom životu ispred ljubavi prema vlastitim životima.

Imam Muslim u svom Sahihu bilježi predaju od Enesa ibn Malika, koji je rekao: “U jednom trenutku u toku Bitke na Uhudu Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, se našao sa nekoliko ensarija među nevjenicima koji su ga željeli ubiti. Kada su navalili na njega, rekao je ensarijama: ‘Ko me odbrani od nevjernika Džennet mu je zagarantiran?’ Zatim je izašao jedan od ensarija i borio se protiv nevjernika dok nije poginuo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo je upitao: ‘Ko me odbrani od nevjernika bit će moj drug u Džennetu?’ Onda je izašao drugi ensarija i borio se dok nije poginuo. ‘Tako su se redale ensarije dok ih nije sedam poginulo.” (Sahih Muslim, V tom, str. 187)

Zadnji koji je poginuo bio je Ammar ibn Jezid ibn Es-Seken, brat Esmin. Bio je teško ranjen i usljed nesnosnih bolova pao je na zemlju. Tada je došla skupina muslimana, otjerali su nevjernike i udaljili ih od ranjenog ashaba. Nakon toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je položio glavu ranjenog Ammara na svoje krilo, ali je on ubrzo umro. U Bici na Uhudu poginuo je Esmin otac Jezid, sin Amir i amidža Zijad ibn Es-Seken. Međutim, i pored pogibije mnogih članova njene porodice i bliskih rođaka, Esma je još više zavoljela džihad. Ona je s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bila na Hudejbijji i bila je među onima koji su dali zakletvu na vjernost pod drvetom, zatim je učestvovala u oslobađanju Mekke i Hajbera, a nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, učestvovala je u presudnoj bici protiv Bizantinaca, Bici na Jermuku, i taj dan ubila devet neprijateljskih vojnika i to šatorskim kolcem. (Medžmeuz-zevaid, IX tom, str. 260; Sijeru a’lamin-nubela’, II tom, str. 297)

Osim prirodnog dara i vještine rječitosti te ljubavi prema džihadu, ništa manje nije bila poznata i po ilmu i velikoj ljubavi prema hadisu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. To najbolje potvrđuje činjenica da je ona prenijela više hadisa od svih žena ensarijki, čak 81 hadis. (Delilu al-fakih ine li turuki Riyadu-s-salihine, IV tom, str. 27)

Od nje su hadise prenosili najpoznatiji učenjaci iz generacije tabi’ina, kao i autori hadiskih zbirki Sunena, Ebu Davud, En-Nesai, Tirmizi i Ibn Madže. Imam Buharija ju je spomenuo u svom djelu “Edebu-l-mufred”, a Imam Ibn Asakir je potvrdio vjerodostojnost hadisa koje prenosi Esma bint Jezid. Hadisi koje je ona prenijela iz različitih su oblasti: tefsira, fikha, sire, vojnih pohoda i drugih. Naprimjer, ona je prenijela hadis o bjavi sure El-Ma’ide, o čemu je rekla: “Ja sam držala povodac Poslanikove deve kad je objavljena sura El-Ma’ide u cijelosti, i zbog težine objavljenih ajeta devine noge su podrhtavale.” (Tefsir Ibn Kesir, II tom, str. 2; El-Bidaye we an-nihaye, III tom, str. 22)

Esma je prva žena povodom čijeg slučaja su objavljeni ajeti o dužini pričeka nakon razvoda braka (iddet). Nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ona je živjela u Damasku, u Šamu. Umrla je 69. hidžretske godine u vrijeme hilafeta Abdulmelika ibn Mervana. U Damasku je i ukopana u mezaristanu Mala vrata. Neka joj Allah na Sudnjem danu otvori svih osam džennetskih vrata i neka uđe na koja hoće u džennetske perivoje da u njima vječno uživa.

Izvor: “Žene iz vremena poslanstva”

Autor: Mr. Abdussamed Bušatlić

Priredio: Namik.E.Galijašević

Obrada: islam-iman.com

Komentari

komentara