HIDŽAMA – PUŠTANJE KRVI RADI LIJEKA (2-dio)

Vrste krvi:

Ako nije izašlo mnogo krvi na mjesto činjenja hidžame taj dio tijela će se smatrati zdravim.

Ako je krv koja toči iz mjesta hidžame otvoreno crvena taj dio tijela će se tkđ. smatrati zdravim.

Ako je krv koja toči iz mjesta hidžame crno-crvena onda taj dio tjela sadrži u sebi štetnih materija.

Ako je krv koja toči iz mjesta hidžame crna, usirena i zgrušana to je znak da taj dio tjela sadrži u sebi mnogo štetnih materija.

Ako je krv prestala sa točenjem i pojavi se žuto-providna tekućina – plazma, to je znak da se mora prestati sa hidžamom.

Nekada će krv točiti zbog dubine zareza na mjestu hidžame tako da će se hidžama obustaviti nakon 200 mililitara izvađene krvi.

Preventivne mjere i upozorenja

Malo zaštite je bolje od tovara lijekova – mudrost…

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko se prihvati liječništva, a prije toga nije bio poznat po tome – on je taj koji će snositi sve nastale konsekvence!“

Islamski učenjaci su složni na tome da će doktor-neznalica biti taj koji će snositi sve kasnije pravne posljedice, kao i onaj koji pređe određene granice i principe u liječenju.

U knjizi „el-Fevakih el-Devani ‘ala risaleti Ibni Ebi Zejd el-Kajrevani“, u poglavlju „Hukmul-Te’aludž“, stoji: „Faide vezane za hidžamu: Lijepo je da osoba kojoj se želi raditi hidžama nema spolni odnos dan prije i dan poslije hidžame; ako želi vršiti hidžamu lijepo je da toga dana (prije hidžame) nešto jede, a pogotovu ako je u pitanju šećeraš, kako ne bi pao u nesvijest…; lijepo je da pacijent ne konzumira sol nakon hidžame jer ona utiče na rane; lijepo je da pacijent nakon hidžame pojede nešto slatko, ili neku supicu ako može, a neka izbjegava mlijeko u svim kombinacijama, i neka manje konzumira vodu toga dana. Izbjegavati vršenje hidžame na šiji/vratu, jer se spominje da to izaziva zaboravljanje kod čovjeka. Korisno je vršiti hidžamu po sredini glave na osnovu onoga što se bilježi od Poslanika s.a.w.s., da je rekao: „Hidžama na tom mjestu koristi protivu glavobolje, zubobolje, pospanosti, gube/lepre, elefantijazisa/vrsta lepre, lišajeva i ludila!“ Ne treba stalno vršiti sebi hidžamu jer je to škodljivo. Hidžamu je lijepo izbjegavati u vrućinama i hladnoćama. Najbolje je vršiti je u proljeće, a u toku mjeseca najbolje je vršiti je nakon početka opadanja punog mjeseca.“

1. Ne vršiti hidžamu nad pacijentom u stojećem položaju ili na stolici zbog toga što može doći do padanja u nesvijest.

2. Ne vršiti hidžamu na koži koja je bolesna zaraznom bolešću, ili je u pitanju kožna upala i zapaljenje.

3. Hidžamu vršiti na mišićavim mjestima.

4. Ne vršiti hidžamu na mjestima gdje su izražajne vene, niti po površini šaka ili stopala.

5. Ne vršiti hidžamu ženi koja je trudna u dnu trbuha, niti na grudima ili prsima, pogotovu u prva tri mjeseca.

6. Hidžamu uvjek vršiti simetrično npr. na objema rukama, ili nogama, ili sa obije strane kičmenog stuba, ili sprijeda i straga itd..

7. Izbjegavati vršenje hidžame u hladnim periodima zbog slabe cirkulacije krvi, ili pak zagrijati tijelo prije otpočinjanja hidžame.

8. Ne vršiti hidžamu prehlađenoj osobi, ili osobi pod visokom temperaturom.

9. Ne vršiti hidžamu na vezivnim tetivama na zglobovima.

10. Ne vršiti hidžamu po koljenima osobi koja ima vodu u koljena, već u blizini koljena.

11. Hidžamu vršiti nakon jela na 2 sata.

12. Ne vršiti hidžamu više od jedne čaše osobama koje boluju od anemije, malokrvnosti, slabog pritiska.

13. Ne vršiti hidžamu na pršljenima krstiju jer oni utječu na brzo opadanje krvnog pritiska.

14. Osoba kojoj se vrši hidžama će pojesti nešto slatko ili nešto kalorično kako bi izdržao hidžamu.

15. Ne vršiti hidžamu osobama koje su otpočele s procesom hemodijalize – ispiranja bubrega.

16. Ne vršiti hidžamu osobama koje su dobrovoljno davale krv, osim nakon 2-3 dana nakon toga.

17. Izbjegavati vršenje hidžame nad starijim ili mlađim osobama izuzev uz malo ispumpavanje krvi.

18. U slučaju da dođe do padanja u nesvijest pacijenta, ili do padanja pritiska, pacijent će se položiti na leđa, a noge će mu se uzdići jastukom ili nečim sličnim, i daće mu se nešto slatko da pojede, ili neki svježi sok.

19. Preporučljivo je da se pacijent ne trlja po tijelu pri kupanju prije vršenja hidžame, dok obično tuširanje neće smetati.

Nakon hidžame:

20. Pacijent se neće upuštati u spolni odnos 12 sati prije hidžame, kao i 24 sata nakon hidžame radi očuvanja snage. Ibnu Hadžer rhm., u „Fethul-Bari“-ju, kaže: Od Ibnu Abbasa r.a., se bilježi da je: „Poslanik s.a.w.s., činio sebi hidžamu dok je postio.“ – pod ovim se podrazumjeva to da je Poslanik s.a.w.s., hidžamu vršio danju, a ljekari tvrde da je najkorisnija hidžama ona koja se vrši u 2 ili u 3 sat; hidžamu ne treba vršiti nakon spolnog odnosa, ili kupanja, niti u trenucima sitosti ili gladi.

21. Pacijent se mora odmarati nakon hidžame, ne smije se umarati, niti srditi kako ni bi izazvao povećanje pritiska u krvi, a i kako bi došlo do nestanka bolova koji su bili planirani za ukloniti samom hidžamom, jer se neuravnoteženošću energije u tijelu mogu izazvati bolovi.

22. Ne ispijati hladne napitke u toku 24 časa.

23. Ne izlagati rane hidžame vjetru ili promahi kako ne bi izazvali prehlađivanje ili infekciju rane.

24. Ne konzumirati so i slanu hranu u terminu od 3 sata nakon vršenja hidžame.

25. Neki ljudi, dan nakon hidžame, osjećaju povećanu temperaturu u tijelu – to je normalna pojava koja odmah nestaje.

26. Neko će osjećati mučninu ili proliv prilikom činjenja hidžame na leđima – što je tkđ. Normalna pojava.

27. Pacijent će nakon hidžame konzumirati lako probavljivu hranu poput voća i povrća.

28. Pacijent neće konzumirati mlijeko u toku čitavog dana hidžame, niti bilo kakve mliječne proizvode, jer ono utiče na nastanak mučnine u tijelu, ili na povraćanje, ili na poremećaj pritiska što može škoditi pacijentu.

Izvor: khayma.com/roqia
Prijevod: Sead ef. Jasavić

Pripremio: Adnan Čolo

Komentari

komentara