Hutba: Vjernik se stidi griješiti

U ljudskom tijelu ima jedan organ. Njegovo zdravlje, uslov je zdravlju tijela cijelog. Organ je srce, a zdrav je kad ga iman ispunjava. Zdravo je srce kad je spoznaje, šta je krivi a šta pravi put puno. Zdravo je kad bogobojaznošću isijava i ruku, nogu, oči, uši, tijelo naše od grijeha čuva. Grijeh je teret za čovjeka.

Hatib: Izet ef. Čamdžić, prof.

hutbeProgoni ga i mira mu ne daje. Za društvo je grijeh opasan. Svaki grijeh je opasnost i zato je zapovijed da se svakog i čuvamo. Postoje, međutim, grijesi koji su teži, opasniji, koji jače i intenzivnije ugrožavaju društvo pa za njih postoji kazna i na ovom svijetu, osim one ahiretske. Zadaća je svakom vjerniku da se grijehu odupre, suprotstavi, da druge od grijeha odvraća jer zatvaranje očiju pred griješenjem vodi u opasnost i nas i druge. Sebe u opasnost vodimo, jer će nas na Ahiretu optuživati da nismo opominjali a i griješenje i griješnika gledali. Grijeh ugrožava sve, jer kad se grijeh namnoži, Allah dž.š., će kazniti sve.

I oni koji su dobri, i oni će s lošima kaznu iskusiti. Poslanik poziva sve ljude da se zbog blagodati koje na raspolaganju imaju stide griješiti. Ibn Mesud r.a., prenosi da je Poslanik rekao: „Stidite se Allaha iskrenim stidom!“. Ashabi rekoše: „Poslaniče, mi se stidimo Allaha i neka je hvala Allahu na tome“. Poslanik reče: „Ne mislim na taj stid. Onaj ko se iskreno i na pravi način stidi Allaha, taj će čuvati svoju glavu i ono što njome shvata i prima i čuvaće svoj trbuh i voditi brigu šta u njega stavlja. Takvome je stalno na umu smrt i s dunjaluka odlazak. Ko hoće Ahiret, ostavit će dunjalučke ukrase, i ko to sve uradi, taj se Allaha stidi iskrenim i pravim stidom“./Ebu Davud/. Kao vjernike, stid nas treba biti da nam je društvo obolilo od grijeha koji su veliki i teški i na Dunjaluku kažnjivi. Neki su čak i smrtni grijesi. Kad bi šeriatskoj kazni počinioci bili izloženi, smrtnu presudu bi zaslužili. Nema nam sreće ni budućnosti bolje dok se ne obračunamo s tim grijesima. Dok se ne suprotstavimo, krađi, prevari, otimanju državne, naše zajedničke imovine. Dok se ne obračunamo sa korupcijom, mitom i nepotizmom, neće nam izaći sunce sreće, niti će naša djeca vidjeti svoju budućnost u zemlji djedova svojih. Stid nas treba biti i pred Bogom i pred sobom da npr. u državnim bolnicama nema potrebnih aparata ni adekvatne usluge pacijentu a u privatnim ima.

Iz državne bolnice nas na preglede šalju u privatne klinike, pa zar to ne bi mogli razumjeti kao dogovoreno, unosno, a za obična čovjeka neprihvatljivo, ponašanje. Stid nas treba biti i pred Bogom i pred sobom da svi zajedno ne možemo kupiti potrebni aparat a jedan čovjek može. Stidimo li se pred Allahom dž.š., zbog činjenice da nismo svi isto tretirani kad u bolnicu dođemo? Neki su bolje tretirani a bolje im je samo zato što su bogatiji. Gdje je Ebu Bekr da nas podsjeti da je najslabiji u društvu, najjači kod njega. Muslimani smo i šta u našoj sredini, gdje žive muslimani, toliki broj kladionica radi? Je li nas stid pred Bogom i pred sobom, riječ Božiju čitati u kojoj se kocka šejtanskim poslom naziva i koja insistira da se toga klonimo ako spasu težimo, a tolike kladionice, ne samo u gradu, već i u selima našim se otvaraju.

Možda država nema mehanizam da ih zatvori. Zatvorimo ih mi, mi vjernici, tako što ćemo kao muslimani, po Islamu živeći ne ići u njih, pa one neće imati kome raditi. Šta mi ostavljamo našoj djeci i šta im nudimo i za šta ih osposobljavamo? Ostavljamo im igre na sreću i kladionicu na svakom ćošku, svake gradske ulice. Grijeh koji je i na ovom svijetu kažnjiv je alkohol. Poslanik ga je majkom svakog zla imenovao. I događa nam se zlo svako zbog činjenice da je na svakom koraku i svima bez ograničenja, uprkos zakonskim odredbama, dostupan alkohol. Svaki dan slušamo vijesti da se na ulicama naših gradova iz vatrenog oružja puca, da ima ranjenih, a često i smrtno stradalih. Allah dž.š., je nedvosmisleno zabranio alkohol. „Klonite se toga ako želite biti spašeni“./Maide,90./, poručio nam je. Stidi li se musliman Stvoritelja svjetova imati u svojoj kući Kur’an, u svojoj mahali ili selu džamiju i ezan a u srcu nemati dovoljno imanske snage da se majci svakog zla suprotstavi? „Stidite se Allaha iskrenim stidom“, govori nam Poslanik a iskreni stid je onaj kad si svjestan podarenih ti blagodati pa se stidiš Allaha dž.š., postupati suprotno Njegovim odredbama. Stiditi se Allah treba svaki musliman u čijoj kući se nalazi svakog zla majka, u čijoj kući ima alkohol.

Učini dobro za sebe, za svoju porodicu i društvo u cjelini i primjerom ashaba časnih, prolij, baci, iz kuće iznesi, iz života potpuno protjeraj, alkohol. Tako ćeš Allahovu naklonost zadobiti a sebe džennetskom napitku približiti. Poslanik kaže: „Stid je dio vjere, a vjernik je u Džennetu. Bestidnost je dio razvrata a razvratnik je u Džehennemu“./Tirmizi/. Od griješenja je pogubnije kad ljudi nemaju osjećaj da je nešto grijeh i da je to što čine suprotno propisu Božijem pa ih savjest ne progoni. Naše društvo boluje i od tako teške bolesti. Ta bolest se zove, grijeh bluda. Ljudi ga čine a da to čak grijehom i ne smatraju. Vjera nas uči da je svaki tjelesni, strašću motiviran kontakt između muškarca i žene grijeh, i to smrtni, osim u braku. Mi smo, istina je to, postali naviknuti da se naša djeca vodaju za ruke, da se grle, ljube a tek su se upoznali, tek ašikovati počeli. Ne čudi nas, ne iznenađuje i na osudu ne nailazi kad se nakon mjesec, dva, tri, uglavnom prije nego bi bilo normalno, nakon vjenčanja porađa. Sve je više u našem društvu tzv. nevjenčanih brakova i djece iz takvih bračnih zajednica.

U 2013-oj godini u Federaciji rođeno je 1750 beba u vanbračnim zajednicama. Na području našeg Kantona takve djece je rođeno 276. Da ne bude zabune, nažalost, ovaj grijeh veliki, nije prisutan samo među mlađom populacijom. Za nepovjerovati je da i naši djedovi i nane u ovaj grijeh ukoračuju a pogubnije od toga je da to grijehom i ne smatraju i o tome posve normalno, pa i pred džamijom pričaju i time se hvale. Dužnost mi je s ovog mjesta upozoriti, reći, opomenuti. Grijeh je to što činite, klonite se toga! Znate, Poslanik je govorio da postoje ljudi koji čitav život rade dobra djela i tim dobrima se primaknu Džennetu koliko za jedan lakat a onda zbog grijeha određenog odu u Džehennem. Govorio je i o onima koji čitav život provedu u grijehu, primaknu se Džehennemu koliko za jedan lakat, a onda se pokaju i odu u Džennet.

Naši ljudi, ostali bez bračnoga druga na ovaj ili onaj način, u nemogućnosti da se ožene ili udaju pribjegavaju ovom ružnom djelu, gaze u smrtni grijeh i izlažu se opasnosti da sve od svog života sruše, da nakon šezdeset, sedamdeset godina ustrajavanja u vjeri, strmoglave se u Džehennem. „Vjera je savjet“, kaže Poslanik. Kome? Nama, kako da se odnosimo prema Allahovoj i Poslanikovoj zapovijedi. Srce nam mora biti zdravo da bismo sretno živjeli i spašeni bili. Zdravo je, ako je spoznaje koliko je grijeh opasan, svjesno. Je li zdravo naše srce, jesu li nam srca zdrava, ako nam je društvo od spomenutih i brojnih drugih grijeha obolilo? Krenimo stazom ozdravljenja. Evo puta: „Kloni se harama bit ćeš najpobožniji čovjek“. Uzvišeni Bože, pomozi nam da ozdravimo srca naša, kako bismo se iskreno stidili Tebe i grijeha se klonili. Amin!

Gradska džamija Zavidovići.
03.04.2015.god.

Komentari

komentara