Ideje i ubjeđenja sekte nusajrija (alevija)

Nusajrije Aliju r.a. smatraju bogom i tvrde da je njegovo pojavljivanje duhovno u fizičkom prolaznom tijelu kao što je bila pojava Džibrila u liku pojedinih osoba. Pojava boga-Alije u ljudskom liku bila je samo zato da se njegovim stvorenjima i robovima pokaže prisnost i utjeha. Posebnu naklonost, i ljubav izražavaju prema ubici Imama Alija, ‘Abdurrahmanu ibn Muldžemu, izgovarajući pri spominjanju njegova imena “Radijallahu ‘anhu!” (Neka je Allah sa njim zadovoljan!) i tvrdeći da je on njegovim ubistvom božansku prirodu oslobodio okova ljudske prirode. Zato smatraju grešnicima one koji, prilikom spominjanja njegova imena (tj. ‘Abdurrahmana ibn Muldžema) izgovaraju “La’anahullah!” (Allah ga prokleo!). Neki od njih vjeruju da ‘Alija, nakon što se oslobodio okova tijela, prebiva u oblacima.
Zato ga kada iznad njih naiđe oblak, pozdravljaju riječima: “Es-Sefilmu ‘alayka yii Ahil al-fasan!” Oni također vjeruju da je grom njegov glas, a sijevanje njegov bič. Vjeruju da je ‘Alija stvorio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je Muhammed stvorio Selmana El-Farisija, a da je Selman El-Farisi stvorio petoro sljedećih siročadi:
El-Mikdada ibn El-Esveda, koga smatraju gospodarom ljudi i njihovim stvoriteljem koji upravlja gromovima, Ebu Zerra El-Gaffariju koji upravlja kretanjem planeta i zvijezda, ‘Abdullaha ibn Revvahu koji upravlja vjetrovima i uzima duše ljudima, ‘Usmana ibn Maz’fina koji upravlja čovjekovim stomakom, temperaturom i bolestima i Kanbera ibn Kadana koji udahnjuje dušu u tijelo. Oni imaju svoju noć u kojoj kao i neke druge batinijske sekte čine dar-mar. Oni slave i piju vino. Zbog toga što je ona izvor vina, veličaju vinovu lozu, nazivaju je “svjetlom” i zgražavaju se na njeno čupanje ili sječu. Klanjaju pet dnevnih namaza, ali drugačije od ostalih muslimana, jer se njihovo klanjanje razlikuje po broju rekata i po tome što u njihovom namazu nema sedžde, iako ima neka vrsta ruku’a. Ne klanjaju džumu i ne pridržavaju se propisa o čistoći, budući da prije namaza ne uzimaju abdest niti gusul u slučaju dženabeta. Nemaju svoje javne džamije, nego klanjaju po kućama. Poslije namaza izgovaraju praznovjerne i nerazumljive molitve. Imaju svoje mise slične kršćanskim misama. Ne priznaju hadždž i tvrde da je odlazak u Mekku i obavljanje hadždža čin nevjerstva i idolopoklonstva. Ne priznaju Šerijatom propisani zekat kakav prakticiraju muslimani, nego svojim vođama plaćaju neku vrstu poreza koji iznosi petinu od onoga što se posjeduje. Njihov post se sastoji u neprimicanju ženama tokom cijeloga mjeseca Ramazana. Preziru i žestoko mrze neke ashabe, a Ebu Bekra, Omera i Osmana, r.a., pri spominjanju njihovih imena, proklinju. Smatraju da vjerovanje  ima svoj unutrašnji i vanjski smisao i da jedino oni poznaju unutrašnji smisao tajni. Islamski učenjaci su jednoglasni u mišljenju da sa ovim nusajrijama nije dozvoljeno sklapati brak, da ono što zakolju nije dozvoljeno jesti, da se njihovim umrlim ne može klanjati dženaza, da se ne mogu ukopavati u muslimansko groblje i da ih nije dozvoljeno angažirati u pograničnim stražama i utvrđenjima.
O njima Ibn Tejmijja kaže: “Ovi ljudi koji se zovu nusajrijama i ostale vrste batinijskih karmatija su veći nevjernici ne samo od Jevreja i kršćana, nego i od većine višebožaca. Opasnost od njih je veća od nevjernika s kojima smo u ratu kao što su: Tatari, Evropljani i drugi. Oni su uvijek na strani muslimanskih neprijatelja. Oni su zajedno sa kršćanima protiv muslimana. Za njih najveću nesreću predstavlja pobjeda muslimana nad Tatarima. Na kraju-krajeva, Tatari su, isključivo uz njihovu pomoć, uspjeli provaliti u islamsku zemlju i ubiti halifu u Bagdadu i druge muslimanske vladare.” Nusajrije proslavljaju brojne praznike koji su usko povezani sa njihovim vjerovanjem. Među njihove najvažnije praznike spadaju: Praznik Najraz koji pada na dan 4.aprila, prvi dan perzijske godine, Praznik “Gadir”, Praznik “Postelje”, Praznik “Ašure”, 10.muharrem na godišnjicu Husejnove pogibije na Kerbeli, Dan “Proklinjanja” ili 9 . rebiu-1-evvela na godišnjicu Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, poziva kršćana Nedžrana na proklinjanje, Kurban-bajram koji kod njih pada 12. zu-l-hidždžeta. Oni proslavljaju i neke kršćanske praznike kao što su: Bogojavljenje, Duhovi, Blagdan Svete Barbare, Nova godina, Blagdan križa koga nusajrije uzimaju kao datum za početak sjetve, berbe, početak trgovine i zaključivanje ugovora o iznajmljivanju i zakupljivanju. Oni proslavljaju i “Crni dan” 9. rebiu-1-evvel , dan kada je ubijen Omer ibn El-Hattab r.a., veseleći se njegovom ubistvu i ismijavajući se s njim.

Izvor: “Islamska enciklopedija”

Autor: Prof. Ebu Muhammad Es-Serid

Priredio: Namik.E.Galijašević

Obrada: islam-iman.com