IUMS O BLASFEMIČNOM FILMU I KARIKATURAMA, KAO I O NASILJU NA DEMONSTRACIJAMA

Svjetska unija islamskih učenjaka svoje dokaze izvodi iz načela islama kojeg je Allah ozakonio da bude koncepcija života. To je vjera tolerancije i koegzistencije, milost svjetovima. Kao jedan od svojih najvažnijih ciljeva, Unija postavlja ostvarenje središnjosti i umjerenosti za muslimansku zajednicu, djelovanje svim raspoloživim mogućnostima na očuvanju legitimiteta zajednice, njegog jedinstva i visokih vrijednosti, uz suprotstavljanje fanatizmu u vjeri i skretanju s koncepcije središnjosti (el-wesatiyya). Jedan od trajnih ciljeva Unije je i pozivanje k uzajamnom potpomaganju svih pripadnika ljudskog roda u dobročinstvu i bogobojaznosti, kao i u ispunjavanju legitimnih potreba i mira svakog pojedinca, da se ne bi nikome dozvolilo da uradi bilo šta što će pomutiti čistotu općeg mira, ili zakomplikovati uzajamno potpomaganje pripadnika ljudskog roda. Isto tako, Unija poziva da se poštuju svetinje svih vjera, jer nanošenje štete vjerama, ili nekoj od njih, raspaljuje vatru opće smutnje, koju neće biti lahko ugasiti.

U skladu s tim, stav Svjetske unije islamskih učenjaka o filmu i karikaturama koje nanose štetu ugledu Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., kao i o nasilju koje se dešavalo na demonstracijama, može se sagledati u sljedećem:

Prvo: Ugled svih vjerovjesnika i poslanika u vjerovanju muslimana je veoma velik. Oni svoga Poslanika, a.s., vole više nego sebe. Otuda je svako nanošenje štete ugledu Poslanika, a.s., nanošenje štete i svim muslimanima, kao što je i nanošenje štete ugledu bilo kojeg Božijeg poslanika, kao što su Musa (Mojsije) ili Mesih (Isus), a.s., nanošenje štete ugledu cjelokupne muslimanske zajednice. Zato Unija smatra da su mirni protesti i demnostracije legitimni postupci, štaviše zakonite, razumljive i prirodne mjere. U tom smislu Unija naglašava slijedeće:
1. Demonstracije muslimana trabaju biti mirne. Nije dozvoljeno bespravno nasrtati na posebnu ili opću državnu imovinu, na ličnu imovinu pojedinaca, niti na bilo koga. Uzvišeni Allah kaže: … ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao. (El-Maida, 32) Islam zabranjuje nasrtanje na imovinu i čast, bilo gdje i bilo kada, jednako kao što to zabranjuje u Mekanskom haremu i za vrijeme svetih mjeseci.
2. Krivično djelo, odnosno nanošenje štete, ne naravnava se nekim drugim krivičnim djelom, kao što su napad na pojedina lica ili imovinu. Stoga energično zahtijevamo da se zabrani nasilje pod kakvim god plaštom bilo, da se vinovnici kazne, da se počinioci krivično gone. Unija žestoko osuđuje napade na ambasade koji su se dogodili u Libiji i Sudanu, kao što žestoko osuđuje i ubistva diplomata.
3. Zločin je u islamu individualno djelo čije kažnjavanje se nikad ne može prenijeti na nekoga drugoga, kao što je slučaj s međunarodnim zakonima. Zato Kur’an časni na više mjesta ističe: da nijedan griješnik tuđe grijehe neće nositi. (En-Nedžm, 38)
4. Nedopustivo je da se pod plaštom slobode izražavanja – ma koliko sloboda bila štićena ustavima – dopusti ponižavanje drugoga, vrijeđanje njegovih svetinja i ismijavnje njegovih vjerskih simbola i osjećanja. U tom pogledu Unija uočava dvostruke standarde kod nekih država, pa se npr. ne dozvoljava ništa što dodiruje Židove, čak ni izražavanje sumnje u broj ubijenih u holokaustu – kako se to vidjelo u onom što se dogodilo poznatom francuskom filozofu Garodiju, kojem je zatvorska kazna dosuđena samo zbog izražavanja sumnje. Muslimani diljem svijeta, također, smatraju da su film i karikature sasvim daleko od istine, te da otvoreno i jasno nanose štetu njihovoj vjeri i Poslaniku. Zato mi u Svjetskoj uniji islamskih učenjaka savjetujemo da se donese jedan međunarodni zakon kojim će se zabraniti omalovažavanje nebeskih vjera, njihovih svetinja i simbola, kako ne bi bilo povoda da ljudi jedni druge provociraju, vrijeđaju i omalovažavaju.

Drugo: Islam zabranjuje nepravedno postupanje prema nemuslimanima koji žive u islamskoj zemlji, napad na njih, njihovu čast i imovinu, isto kao što zabranjuje i napad na muslimane. Štaviše, Poslanik, a..s., je naglasio da se njihova zaštićenost i sigurnost izvode iz Allahovoga i Poslanikovog štićenja, da onaj ko to prekrši čini nasilje. „Ko nekog od njih ubije, neće osjetiti miris Dženneta.“ Allahov Poslanik, a.s., je također rekao: „Ko ubije nekog štićenika, neće osjetiti miris dženneta. Njegov miris će mu biti udaljen na odstojanju od četrdeset godina.“ (Prenose El-Buhari i dr.)

Treće: Među načela islama spada i to da se izaslanici ne smiju ubijati. Poznat je slučaj kada je lažni poslanik Musejlime al-Kezzab poslao Allahovom Poslaniku, a.s., svoja dva izaslanika. Muhammed, a.s., nije ih pogubio, iako su oni priznali da govore isto ono što tvrdi i Musejlime. Allahov Poslanik, a.s., je tada rekao: „Da nije načela po kojem se izaslanici ne ubijaju, naredio bih da se pogube!“ (Hadis prenose Ebu Davud, br. 2.425 i Ahmed ibn Hanbel, br. 3.613) Od Ibn Mes’uda se prenosi da ih je Poslanik, a..s, pitao: „Hoćete li posvjedočiti da sam ja Božiji poslanik?“, a oni su odgovorili: „Svjedočimo da je Musejlime Božiji poslanik“. Poslanik je to komentarisao riječima: „Da sam ikad pogubio nekog izaslanika, njih bih udario po vratu.“ Ibn Mes’ud je tvrdio: „Odatle je poteklo pravilo da se ne ubija izaslanik“. (Prenose El-Hakim, Ibn Huzejme i dr.) Imajući u vidu navedeno, svi islamski pravnici su saglasni oko zabranjenosti napada na onoga ko u islamsku zemlju uđe kao štićenik.

Četvrto: Svjetska unija islamskih učenjaka smatra da temelji odnosa među ljudima, iako im se vjere razlikuju, trebaju počivati na miru, toleranciji, uzajamnom potpomaganju u dobru i bogobojaznosti, te zaštiti interesa svih ljudi. Sve treba biti u službi štićenja prava i sprječavanja nepravde, a ne u službi anarhije, agresije i okupacije. Prema viđenju islama, sve ljude objedinjuje općeljudsko bratstvo. Uzvišeni kaže: O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (El-Hudžurat, 13). Uzvišeni Allah je ljudima jasno rekao da Zemlja nije stvorena radi neke skupine, već radi svih stvorenja, da na njoj žive, da na njoj praktikuju pravednost i pravičnost. U tom smislu, Uzvišeni kaže: A Zemlju je za stvorenja razastro (Er-Rahman, 10). Štaviše, Uzvišeni Allah je ljudima zapovijedio da čuvaju ljudsku bliskost. U vezi s tim, Uzvišeni kaže: I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi (En-Nisa’, 1), što, kako se iz konteksta može vidjeti, znači ljudska bliskost.
Prema tome, osnov rješavanja sporova i razračunavanja su nagodba i dijalog radi postizanja pravičnog ishoda uz koji će svi pristati. Time se ispunjava zapovijest Uzvišenog Allaha: Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli (El-Hudžurat, 9), kako u okvirima društva ne bi bilo nepravde, jer je nepravda okrilje svih zala.

Peto: Unija smatra da su muslimani duži poduhvatati se aktivnosti koje će podsticati pružanje istinske slike o islamu i njegovom Poslaniku, kao milosti svjetovima, kroz uzorno ponašanje i pozitivan dijalog, kroz pozivanje putem svih živih jezika na priznavanje islama, njegovog poslanja i njegovog Vjerovjesnika, naročito savremenim dostignućima, kao što su film i sredstva društvenoga komuniciranja, te naučni skupovi i kongresi za intelektualce i društvene djelatnike u evropskim i drugim zemljama, kroz organizovanje kurseva i kružoka u muslimanskim ambasadama, kroz jačanje islamskih centara i kanala u svijetu i organizovanje snažnih elektronskih mreža i satelitskih kanala, kako bi sve to omogućilo pružanje prave slike o islamu, njegovom poslanju i vjerovjesniku Muhammedu, a.s. Allah Uzvišeni je zapovijedio Svome Poslaniku da odustane od neznalica, a da se pozabavi širenjem svog pozivanja među učenima. U tom smislu, Uzvišeni kaže: Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani. (El-Hidžr, 94)

Šesto: Unija smatra da je ismijavanje i omalovažavanje bilo koje vjere neprihvatljivo. Sa stanovišta islama to je sramotno, a sramotno je  i sa stanovišta zdravog razuma i urođene ljudskosti, jer iz ismijavanja i omalovažavanja bilo koje vjere proizlaze pobude odbojnosti i smutnje koje raspaljuju vatru ratova, kakvi su čovječanstvu dozlogrdili, kakve ono odbija, jer ih je, kad krenu, teško ugasiti. To ne spada u obilježja slobode izražavanja, već su to obilježja anarhije, psovanja, vrijeđanja i klevetanja, a to niko ne bi trebao prihvatiti.
Zato Unija poziva sve razumne i razborite ljude svijeta da se slože oko donošenja povelje časti o zabrani omalovažavanja svetinja, ili zabrani vrijeđanja vjerskih osjećanja. Ta povelja bi trebala postati jedan opće prihvaćeni zakon (od strane Ujedinjenih nacija) kojim će biti zabranjeno ismijavanje i omalovažavanje vjera, njihovih obilježja i svetinja. To je ono čemu stremi Svjetska unija islamskih učenjaka, u vezi čijeg ostvarenja sve poziva da s njom sarađuju, kako bi sa Zemlje nestale pobude mržnje i sukobljavanja. Allah je Onaj od Koga pomoć treba tražiti!

U potpisu: prof. dr. Ali el-Karadagi  (generalni sekretar) i prof. dr. Jusuf el-Karadavi (predsjednik Unije)

S arapskog preveli:  dr. Mehmed Kico i dr. Safvet Halilović

Komentari

komentara