Kako postići da tečno učiš Kur’an bez zastajkivanja?

Prije svega bez dugotrajne prakse i vježbanja nema ni kvalitetnog i tečnog učenja Kur’ana. Dakle kontinuirano vježbanje je glavni i prvi princip i uslov koji se mora ispuniti da bi se to postiglo. Jer to se ne postiže za dan-dva, sedmicu ili mjesec. Za to trebaju nekad i godine vježbanja (zavisno od kvalitete poznavanja arapskog pisma i tedžvida kao i nivoa inteligencije i razumijevanja onoga koji vježba).

Piše: Adnan Adilović

kuranU ovom kratkom tekstu navest ćemo nekoliko osnovnih principa i savjeta koji bi trebali da pomognu u postizanju tečnog učenja Kur’ana bez zastajkivanja i prekida:

  1. Nijjet. Osnovna stvar koja prethodi činjenju bilo kojeg dobrog i korisnog djela u islamu jeste iskren i pozitivan nijjet. Osoba koja uči Kur’an mora da prethodno očisti svoj nijjet u kratkoročnom i dugoročnom planu. U kratkoročnom planu znači da u trenutku kada sjeda da uči Kur’an da ga uči iz ljubavi i želje za druženjem s Kur’anom, a ne „radi reda“ ili da bude primjećena od strane nekoga. A u dugoročnom planu dakle želja za postizanjem kvalitete u svom učenju također treba da bude zbog postizanja Allahovog zadovoljstva i nagrade a ne ne daj Bože zbog nekih dunjalučkih ciljeva poput postizanja popularnosti ili osvajanja nagrada ili slično.
  2. Koncentracija. Svako ko želi da vježba tečno učenje Kur’ana trebao bi u onom periodu koji je sebi odredio za to da ostavi sve drugo što će mu remetiti koncentraciju prilikom vježbanja. Isključiti mobitel (ili ga odložiti negdje gdje nije na pogledu), ne sjediti gdje je računar tako da neće dolaziti u iskušenje i mogućnost da povremeno pogleda šta se dešava tamo, isto to važi i za televizor, zatim pronaći sebi adekvatnu prostoriju gdje ga niko neće ometati galamom i bespotrebnom pričom, po mogućnosti da prostorija bude svijetla i prozračna. Sve su to faktori koji su neophodni za postizanje dobre koncentracije. Bolje je pola sata vježbati u takvim uslovima, dakle pod punom koncentracijom nego dva sata sa rasutim mislima i pažnjom.
  3. Brzina učenja. Mnogi početnici u učenju Kur’ana posjeduju određen nivo nervoze i u samom nastojanju da uče bez zastajkivanja i prekida žure prilikom čitanja što neiskusnom učaču Kur’ana koji nije dovoljno ispraksiran u povezivanju harfova može predstavljati izvjesne poteškoće, tako da se tom prilikom dešavaju zamuckivanja i zastajkivanja u učenju, što dodatno povećava nervozu učača. Stoga prvi princip jeste reducirati brzinu učenja. Vježbati učiti sporo, bez žurbe i navale. To će olakšati učaču da se opusti i dati više vremena za analiziranje narednog harfa prilikom čitanja.
  4. Dobro poznavanje tedžvidskih pravila. To je prije svega uslov za ispravno učenje Kur’ana a zatim za postizanje tečnog i melodičnog učenja bez zastajkivanja. Dobro poznavanje dužina, uklapanja, spajanja harfova, načina stajanja i ostalih tedžvidskih pravila omogućava učaču da zna gdje može zadržati glas dok analizira slijedeći harf te na koji način i gdje može stati u slučaju da osjeti da će se zapetljati. Zato tedžvid u ruke i prvo naučiti dobro pravila učenja Kur’ana.
  5. Zadržavanje dužina. U čitanju odnosno učenju Kur’ana postoje obične dužine čije je trajanje 2 glasa i ne smiju se produžavati, ali isto tako postoje dužine koje traju 4 ili 6 glasova. U momentu učenja takve dužine prilika je za učača da analizira naredni harf ili riječ dok izgovara tu dužinu tako da odmah može tečno proučiti narednu riječ. Na primjer iskusan učač prilikom izgovaranja dužine od 6 glasova može pročitati pola reda ili cijeli naredni red tako da ga bez problema prouči.
  6. Zadržavanje teštida i uklapanja. Prilikom analiziranja tedžvidskih pravila primjetit ćemo da na harfu MIM i NUN teštid se zadržava malo duže. Također kod uklapanja osim izhara koji se izgovara čisto bez spajanja harfova imamo priliku kao kod teštida na MIM i NUN da zadržimo glas malo duže i tom prilikom dok to izgovaramo analiziramo naredni harf ili cijelu riječ.
  7. Stajanje u kritičnim momentima. Prilikom učenja Kur’ana imamo mjesta na kojima je obavezno stati, mjesta na kojima je bolje stati, mjesta na kojima se može stati i mjesta na kojima se ne smije stati. Pored toga prilikom učenja učač može stati na bilo kojem mjestu gdje nema znaka za stajanje naravno slijedeći pravila za takvo stajanje, i onda se vratiti par riječi u nazad, tj. ponoviti par riječi do tog mjesta i nastaviti dalje učenje. To je recimo izuzetno korisna olakšica i dosjetka u situacijama kada učač osjeti da će se zapetljati, da li zbog toga što nije stigao analizirati narednu riječ ili zbog pada koncentracije. Dakle u tim momentima može se stati sa učenjem u skladu s pravilima tako da slušaoci ne primjete da se učač zbunio a i zbog zadovoljstva vlastitog sluha i osjećaja kvalitetnog učenja. Tu je također dobro napraviti kraću pauzu od nekoliko sekundi da se povrati koncentracija pa onda da se polahko nastavi.

To bi bilo par nekih osnovnih savjeta koji će inšallah olakšati svakom učaču Kur’ana da postigne tečno učenje bez mucanja i zastajkivanja. Naravno ponovo podcrtavam da je glavni i osnovni uvjet pored ovih savjeta stalna i kontinuirana vježba i da treba biti strpljiv i marljivo raditi na tome jer se to ne može postići preko noći. Molim Allaha da ukabuli moj trud i da ovaj moj tekst olakša onome koji čita da postigne uspjeh u kvalitetnom učenju Kur’ana, i molim Ga da nas učini od onih koji vole Njegovu Knjigu i koji se stalno druže s njom i da nađemo za to nagradu na Sudnjem danu. Amin!

 www.islam-iman.com

Komentari

komentara