Kako se sačuvati strasti (brak kao spas)

“Ko želi da na Sudnjem danu bude čist od grijeha i nemorala neka se oženi ženom koja je čestita, uljudna i lijepo odgojena”. Brak u islamu je vjersko-moralni čin i dužnost, pravno-ugovorni akt i jedan od mnogobrojnih Allahovih ajeta – znamenja i dokaza ljudima. Da je brak…

… vjerska obaveza za bračni život sposobnim i imućnim muslimanima potvrđuju Kur’an i Hadis.”Udavajie neudate i ženite neoženjene i čestite mladiće i djevojke svoje (makar bili robovi i ropkinje), ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (En-Nur, 32). Pozivajući muslimane da stupaju i žive u brakovima Vjerovjesnik ih bodri “Tenakehu tekaseru fe inni ubahi bikumul-umeme jevmel – kijameti, ženite se množite se, jer ću se ja s vama i vašom brojnošću ponositi na Sudnjem danu.”

Resulullah poziva i proziva mladiće da se obavezno žene ako ispunjavaju uslove iz slijedećih razloga: “Mladići! Ko od vas ima uslova da udovolji bračnim obavezama nek se oženi, jer je ženidba najbolje sredstvo da čovjek obori svoj pogled i da ne gleda tuđe žene i najsigurniji put za očuvanje od bluda.” (Buharija i Muslim).
Ko voli Vjerovjesnika on će slijediti njegov put: “Ko voli mene i moj način života, moj običaj – nek slijedi moj put u životu a ženidba je moj put.”

Na oprosnom hadždžu pred 100 hiljada muslimana Vjerovjesnik upućuje: “Ženite se onima koje volite, a kad vas je jednom Allahova volja sjedinila, onda živite u ljubavi i slozi. Žene su vam se predale na vjeru Allaha, pa zato poštujte Allahov emanet (povjerenje)”.
Od izbora bračnog druga zavisi i naša sudbina na budućem svijetu kao i stanje vjere na ovom: «Ko želi da na Sudnjem danu bude čist od grijeha i nemorala neka se oženi ženom koja je čestita, uljudna i lijepo odgojena. Trojica muslimana zaslužuju da im Allah bude na pomoći na oba svijeta: Onaj koji se u okviru svojih mogućnosti bori i trudi na Allahovom putu radi bolje budućnosti islama i muslimana, radnik koji vjerno i pošteno služi i radi i tako valjano i pošteno obavlja povjereni posao i onaj ko se oženi u ime i radi Allaha da se sačuva bluda.”

Kako prenosi jedan ashab četiri su stalna običaja ostala od ranijih vjerovjesnika: obrezivanje (sunećenje) muške djece, upotreba mirisa, čišćenje zuba misvakom i brak.
Jedan poznati i priznati alim smatra brak ibadetom ako se oženimo u namjeri da se sačuvamo bluda (zinaluka), da steknemo dobru, čestitu i odgojenu djecu i da slijedimo običaj i put (sunnet) Muhammeda a.s.

SVRHA I SMISAO BRAKA

Osnovna svrha braka jeste:
– izvršavanje Allahove naredbe i imperativa o braku,
– slijeđenje puta Allahovih vjerovjesnika,
– osiguranje zakonitog, na vjeri utemeljenog i moralno neupitnog poroda, da se precizno zna čija su djeca i kome pripadaju,
– osiguranje zakonskih nasljednika,
– da se obezbijedi uvećanje i produžetak ljudske vrste,
– da se pomoću braka uz svoje žene smirimo i sa njima sve seksualne potrebe zadovoljimo,
– da se pomoću braka iskorijeni i uništi prostitucija i blud,

– da se u braku djeca vjeri poduče i moralno-etički odgoje,
– da se u potpunosti osigura moralni život svakog čovjeka i žene kroz usavršavanje ahlaka muža i žene,
– da se obezbijedi izdržavanje (opskrba-rizk) žene i djece, i
– da se obezbijedi opstanak i kontinuitet čovječanstva.
Ističući ustanovu braka kao jedan od mnogobrojnih ajeta ljudstvu, Kur’an naglašava da Allah stvara žene da se ljudi uz njih smire. Šta znače ljudi ženama a žene ljudima u braku Kur’an slikovito kazuje: “Dozvoljava vam se da u noćima dok traje (savm) post sastajete se sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća.” (EI-Bekare, 187).

Covjek bez žene ne može kao ni žena bez čovjeka. Islamski brak je jedini pravi, čovjeka dostojni i njemu primjereni izbor, izmedju celibata i svih oblika bluda. Dosljedno proveden celibat kao princip i ponašanje znači kraj i nestanak ljudske vrste. Dovedena do kraja prostitucija razara, oca, majku, djecu, dakle brak i porodicu i kao takva u krajnjoj instanci vodi nestanku ljudske vrste.

KOME JE BRAK DUŽNOST

S obzirom da je brak u islamu dvostruka; vjersko-moralna i šerijatsko-pravna, građanska dužnost, te s obzirom na prirodu čovjeka i njegovo imovinsko stanje šerijatski pravnici kažu: Ženidba je:
– nekome prvostepena dužnost – farz,
– nekome drugostepena dužnost – vadžib,
– nekome se samo preporučuje sunnet,
– nekome je pokuđen – mekruh, a
– nekome je zabranjen – haram.

Brak je stroga neopoziva dužnost svakom šerijatski punoljetnom, umno, duševno i fizički zdravom muslimanu koji ima materijalne mogućnosti da izdržava ženu, koji će se u braku lijepo ophoditi i humano ponašati a koji sigurno ne bi mogao kontrolisati strasti i nagone pa bi bez braka počinio blud. Brak je vadžib, blaža dužnost onome ko ispunjava sve navedene uvjete a nije potpuno siguran u kontrolu svojih strasti i nagona pa bi van braka vjerovatno počinio blud.

Brak je sunnet – Vjerovjesnikova preporuka svakom muslimanu koji ima umjerenu prirodu te može kontrolisati strasti i nagone a ispunjava sve uvjete za brak.
Mekruh je pokudjeno i suprotno sunnetu stupati u brak onom muslimanu koji zbog svoje naravi nije siguran da se može lijepo ophoditi i ponašati u braku a uz to je slabog materijalnog stanja da ne može podmirivati kućne potrebe. Brak je haram impotentnom muškarcu i nesposobnoj frigidnoj ženi. Siromašne muslimane koji ispunjavaju sve uvjete za život u braku izuzev posjedovanja imovine Kur’an upućuje:

“Pa neka se od braka suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne! A s onima u posjedu vašem koji žele da se otkupe, ako su u stanju da to učine, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao.” (En-Nur, 33).

S obzirom da se imovinsko stanje mijenja, Kur’an siromašnim mladićima savjetuje da se privremeno suzdrže od braka dok su posve siromašni a istovremeno nalaže imućnim muslimanima da ih materijalno pomognu. Ko uopće nema mogućnosti da dođe do materijalnih sredstava i tako stupi u brak kao najefikasnije sredstvo za sputavanje i potiskivanje strasti islam mu preporučuje stalnu svijest o Allahu dž.š. (zikr) i post (savm).

IZBJEGAVANJE BRAKA

Oni koji su sposobni i ispunjavaju sve uslove dužni su se ženiti i stupati u brak. Kur’an i Tevrat naređuju i preporučuju brak a bezrazložno neženstvo kude i strogo osuđuju. Jevreji vjeruju da onaj ko izraelskom narodu pridonose jednog člana više, on je i kod Boga i kod ljudi priznatiji.

Kod starih naroda: Asiraca, Babilonaca i Egipćana neženstvo je bila pokuđena stvar kao i kod starih Grka i Rimljana. Najveće izmjene u odnosu prema vrijednosti braka unosi kršćanstvo za koje je brak nužno zlo, ugođaj ženi i nebriga o Bogu. Mnoge Vjerovjesnikove izreke kude i osuđuju neženstvo sposobnih i imućnih mladića:
“En-Nikahu sunneti femen regibe an sunneti fe lejse minni.” Brak je moj put i običaj, a ko odustane od mog puta on ne pripada meni.

“Men kane lehu ma jetezewedžu bihi felem jetezevvedž fe lejse minni.” Ko bude iimao uslove za brak a ipak se ne oženi on nije moj pravi sljedbenik. Ko se ne oženi bojeći se siromaštva on ne spada u moje iskrene pristaše.” Jedan mislioc ističe: “Ništa nije u stanju privezati čovjeka za ognjište, domovinu i čovječanstvo kao sretan brak. Neženja ne pripada nikome. On je svjetski građanin. Neprestano putuje bez cilja”. Islam svim imućnim muslimanima koji su sposobni za brak a izbjegavaju ga propisuje posebne materijalne obaveze.

A Allah najbolje zna!

Izvor: Pozovite Ga i odazvaće vam se
Pripremila: Binasa Čolaković

Komentari

komentara