Kako su najbolji živjeli

Osvrnimo se sada na život najbolje generacije ljudi, a to su bili ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ali ibn Ebu Talib, radijallahu anhu, jednog je dana s Poslanikovom kćerkom Fatimom, svojom ženom, bio u jako teškoj situaciji. Već nekoliko dana gladovali su, ali nisu mogli naći ništa od hrane. Alija se zaputio u Medinu ne bi li šta našao za sebe i svoju porodicu. Prisjetio se jednog jevreja koji je imao plodnu zemlju, te je otišao do njega. Jevrej mu je kazao kako će mu dati datula ako bude izvlačio vodu iz bunara i zalijevao njegovu baštu. Iako je bio veoma iscrpljen i gladan, Alija se dao na posao, sve dok nije pao od umora. Jevrej mu je tada dao nekoliko datula i Alija se sav sretan zaputio kući. On je usput sreo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njemu dao dio tih datula, a sasvim je malo odnio kući kako bi s Fatimom, radijallahu anha, utolio glad.
Ovakav je bio život najvećih ljudi u historiji Islama. Ipak, i pored toga, svi oni bili su izuzetno veseli, optimistični i radosni.
Njihova srca živjela su istinu s kojom je poslan Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su imali najuzvišenije ciljeve i najsrdačnije se predavali borbi i žrtvovanju na svetim, duhovnim stazama. To im je omogućilo da uvijek tačno znaju šta je istina, i slijede je, te razlikuju laž i klone je se, a to je najvažnija stvar i srž života.
S druge strane, gdje je Karunova sreća? Je li Haman bio spokojan i sretan? Prvi je pokopan, a drugi proklet.

“Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to jeste bilje, čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš pozutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom je svijetu teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu samo je varljivo naslađivanje.” (Al‐Hadid, 20)

Sretni su bili Bilal, radijallahu anhu, Selman, radijallahu anhu, i Ammar, radijallahu anhu. Bilal je svojim glasom širio Istinu, Selman je plijenio svojom iskrenošću, a Ammar svojom odanošću.

“Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela, koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ispunit ćemo.”(Al‐Ahkaf, 16)

Izvor: “Ne tuguj”

Autor: Dr. Aid Al-Qarni

Priredio: Namik.E.Galijašević

Obrada: islam-iman.com

Komentari

komentara