Kako su prve generacije čitale Kur’an?

Analizirajući život prve generacije muslimana, ustanovit ćemo da njeni predstavnici nisu čitali Kur’an s prvenstvenim ciljem da se obrazuju i dođu do novih saznanja, niti da uživaju u čitanju i iščitavanju njegovih ajeta.  Ashabi nisu željeli da čitanjem Kur’ana samo podignu svoj kulturni nivo, već, naprotiv, njihov temeljni poticaj bio je saznati šta Kur’an od njih traži – kako bi to primijenili u svakodnevnom životu.

Autor: dr. Šefik Kurdić
Šefik KurdićIbn Kesir u uvodu u svoj Tefsir prenosi predaju Abdullaha b. Mes’uda, r.a, u kojoj se navodi da su prvi muslimani bili zadovoljni s deset naučenih ajeta i ne bi učili dalje sve dok tih deset ajeta ne bi sproveli u praksi.


Neosporno je da je osjećaj primanja zarad prakticiranja otkrio prvoj generaciji muslimana do tada nepoznate horizonte uživanja i znanja, koji im ne bi bili otkriveni da su Kur’anu pristupili samo s osjećajem istraživanja, studiranja i intelektualnog iščitavanja.


Otuda Sejjid Kutb, rahmetullahi ‘alejhi, potcrtava da Kur’an svoje blago poklanja samo onome ko mu pristupi na ovaj način – s osjećajem saznavanja koji podstiče praktično djelovanje. Kur’an, kako Kutb naglašava, nije objavljen da bude knjiga i izvor intelektualnog uživanja, književnosti i umjetnosti, kazivanja i historijskih događanja – premda se sve to nalazi u njegovim časnim ajetima – već je objavljen da bude način i program života!


Oni su, na najbolji način, razumjeli riječi Allaha Plemenitog: “I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.” (El-Isra’, 106)

Komentari

komentara