Kome smetaju dokazani prijatelji Bosne i Hercegovine?

kukavicaČitajući pamflet “Veza kralja, dobrovoljaca i predsjednika, Hatur milionima ispaštamo već osamnaestu godinu!”, koji potpisuje izvjesni Edin Urjan Kukavica (objavljeno u Dnevnom avazu, 1. juni 2013., str. 15), osjetili smo potrebu da napišemo ovaj odgovor i skrenemo pažnju na štetnost takvih pisanja, prije svega po Bošnjake a, onda, bogami, i po državu Bosnu i Hercegovinu, čiji imidž posljednjih godina u svijetu biva, nažalost, sve više narušen.

Čitajući navedeni pamflet čovjek bude zaprepašten količinom neznanja (džehaleta) i elementarne obavještenosti koje autor ispoljava u brojnim segmentima. Pored toga, tekst naprosto vrvi teškim kvalifikacijama, iftirama i optužbama na račun Kraljevine Saudijske Arabije, zemlje koja je do sada toliko puta pokazala da je prijateljski naklonjena ne samo muslimanima Bošnjacima, već državi Bosni i Hercegovini i svim njenim narodima, što se očitovalo kroz brojne, za cijelo društvo općekorisne projekte, koji su implementirani diljem naše zemlje. Neki od tih velikih i hairli projekata (poput npr. saudijske pomoći da se izgradi gradska magistrala u Zenici) upravo se realizuje ovih dana. Stoga, s razlogom se postavlja pitanje: posjeduje li navedeni autor dokumentirane fakte u vezi onoga što govori, ili, možda, poznaje šta prsa kriju? Kako isti ne navodi izvore za uspostavljene relacije između kralja, dobrovoljaca i predsjednika, ostaje nam da zaključimo kako su one, ako su istinite, plod vanrednih nadnaravnih iskustava, a takvo nešto, kao štoje opće poznato, po islamskom učenju, ne može biti validan dokaz za donošenje sudova.Veomajeteško činjeničnomakariskiciratirefleksijenatekstovekoji želedaodišu nadahnućem“. Za takvo vanmaterijalno sučeljavanje, gdje “nadahnutim” uočljivo postaje ono što izmiče percepciji običnih, potrebne su više kompetencijske sile.

Osim toga, zbog širine dotaknutih tema, za detaljan i kvalitetan osvrt bilo bi nužno angažirati stručnjake za vjeru, ekonomiju, arhitekturu, historiju, politiku, antiterorističko djelovanje, vojnu doktrinu i geostrateške studije. Sve ovo autor navedenog pamfleta je uspio povezati, njemu poznatim informacijama i tehnikama, na nepune dvije strane (A4 formata) teksta. Istovremeno, on spominje i mi’radž Allahovog Poslanika, alejhisselam, i proširivanje Časnoga Hrama u Mekki, iznoseći niz lažnih optužbi i pogrešnih interpretacija s kojima je, zapravo, pokazao koliko slabo poznaje historiju islama, islamsko zakonodavstvo i potrebe muslimana koji idu da obave hadž ili umru. No, to je jedna posebna priča o kojoj bi se mogao napisati dobar tekst, ali na to se sada nećemo osvrtati.  

Polemizirati s osobama čiji informacijski izvor ostaje nepoznat, samim time i neautentičan, na izvjestan način implicira dovesti u pitanje smislenost takve akcije. Ipak, odlučili smo se na reakciju imajući u vidu da međuzavisnost internacionalnih relacija uzrokuje (dis)kontinuitet međusobnih odnosa. Drugačije rečeno, ukoliko nepravedno urušavamo pozitivan imidž vlasti i naroda Saudijske Arabije kod bošnjačkog naroda (a možda i drugih naroda u BiH), time iniciramo istovjetan proces (ali ovaj put moguće pravedan) kod vlasti i naroda Saudijske Arabije s obzirom na imidž vlasti i naroda BiH, tj. rušimo vlastiti imidž. 

Krajnje neukusno je iznositi paušalne ocjene o ulozi Saudijske Arabije u prethodnih 20-ak godina. S druge strane, u domenu šerijatskopravnih i međukulturalnih relacija, opasno je insinuirati da su vlada i narod Saudijske Arabije pomažući bošnjački narod ciljali njegovo izluđivanje i otpadništvo (“Može li biti da muslimani hatur saudovim ili saudijskim milionima i milijardama plaćaju izlaskom iz zdravog razuma i islama?”).

Nama koji ne vidimo “iza zastora” ostaje neprijeporna činjenica da Saudijska Arabija kao država nije čekala 1995. da bi pomogla Bošnjacima. Vlada i narod Saudijske Arabije nisu postavljali nikakve neprincipijelne uvjete, strane bošnjačkom kulturno-civilizacijskom biću, kakve smo iskusili poslijeratnih godina za hatur približavanja EU i dobijanja njihovih miliona. Vlada i narod Saudijske Arabije nisu obezbijedili spomenute milione (čitaj: nisu nas ucijenili, zbog: ili ste s nama ili ste protiv nas) bošnjačkom narodu i vlasti za učešće u koaliciji čiji su plodovi (i) teroriziranje nedužnih civila u Iraku i Afganistanu (ili se, možda, bombardiranje svadbi, silovanja i paljenja tijela silovanih ne smatra terorizmom?). Dovesti u vezu teroriste i vladu Saudijske Arabije, koja i sama trpi posljedice terorističkih akata, znači otkriti vlastitu informacijsku insuficijenciju. Naprosto je za ne povjerovati kolika je doza usiljenosti navedenog “pisca”, koji se počesto oglašava na stranicama Avaza, novine u koju je znatan broj Bošnjaka nekada imao povjerenje ali koja. u posljednje vrijeme, zbog ovakvih i sličnih pisanja, stvara veliku zbrku u bošnjačkome narodu. Pobogu, kakve veze bi mogla imati vlada Saudijske Arabije sa gnusnim zločinačkim aktom jednog razbojnika u Londonu?

No, neobavještenost autora navedenog pamfleta posebno dolazi do izražaja u njegovoj tvdnji da muslimanska ulema nije reagirala na londonski zločin, što povlači sljedeću zapitanost: da li to ukazuje na autorovu vlastitu neobaviještenost kao temelj njegovih opservacija? Jer, da je spomenuti pisac pamfleta imalo pratio šta svjetski mediji pišu i prenose, odmah bi vidio reagovanje Svjetske unije islamskih učenjaka (International Union for Muslim Scolars) i drugih islamskih asocijacija, koje su prenijele brojne svjetske agnecije, poput npr. Al-Jazeere, na arapskom i  engleskom, a  to je preneseno i u prošlom broju Preporoda, u kojem se taj krvavi događaj najoštrije osuđuje i naziva gnusnim zločinačkim aktom!

Također, tekstom se Bošnjacima suflira da su njihovi lideri u pogledu djelovanja vlade i naroda Saudijske Arabije na prostoru BiH bili kompromitirani, podmićeni, ucijenjeni ili mutavi. Štaviše, ako izuzmemo predsjednika, autor nikoga više pojedinačno ne nominira kao nosioca ovih propusta što njegovoj naknadnoj “mudrosti” daje tendenciju generalizacije, tj. njegov mozaik intelektualno nekapacitetnih i moralno prostituiranih bošnjačkih (po)ratnih predstavnika popunjen je do zadnjeg mjesta. Iz takve perspektive posmatrano očito da ni prvi predsjednik BiH rahmetli Alija Izetbegović nije bio svjestan “činjenica” koje su pojedini duhovnjaci transponirali iz “viših sfera” u našu duhovno osiromašenu zbilju, kada je u znak priznanja i zahvalnosti 1997. godine, ispred BiH, odlikovao princa Selmana ibn Abdulaziza sa Zlatnim bosanskim ordenom.   

Posebno degutantnim čini se evaluiranje namjera vlade i naroda Saudijske Arabije, dovodeći nijete u konfrontaciju sa riječima i djelima naših saudijskih prijatelja. Nama ostalima, indiskrecijski indisponiranim i “ilhamski” limitiranim da prodremo u svijet tuđih namjera, ne preostaje ništa drugo već da, osuđeni na opserviranje u sferi niže duhovne realnosti, vjerujemo riječima rahmetli Alije Izetbegovića i njegovih saradnika kako nam je vlada i narod Saudijske Arabije iskreni prijatelj.

Na kraju, o djelovanju vlade i naroda Saudijske Arabije detaljnije informacije mogu se pronaći u tekstu SAUDIJSKA ARABIJA JE DOKAZANI PRIJATELJ BOSNE I HERCEGOVINE I SVIH NJENIH NARODAobjavljenom u islamskim informativnim novinama Preporodi časopisu Novihorizonti,  uoktobru 2012., a to se može pogledati i na internetu, na sljedećem linku: http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=47042. Upravo zbog svega onoga pozitivnog i dobrog što su uradili za nas i našu domovinu, mi bismo, u najmanju ruku, trebali biti zahvalni narodu i vladi Saudijske Arabije.

dr. hfz. Safvet Halilović

mr. Muamer Neimarlija

 

(Objavljeno u Preporodu, br. 998, juni 2013.)

Komentari

komentara