Lažni poštivaoci Kur’ana

481798798987Postoje ljudi koji misle da je dovoljno samo ukazivati počast Kur’anu. Treba ukazivati počast, i to je pohvalno. Međutim, počast i poštivanje nisu isto. Jedan momak je otišao u Francusku da studira, iako uopće nije znao francuski jezik. Odlazio je na predavanja, iako ništa nije razumio. Za svaki odlazak na predavanja, dobijao je u registru znak “P”. Nastavio je redovno pratiti predavanja. Nikada nije napravio nijedan izostanak, i za sva predavanja je dobio znak “P”, mada i dalje baš ništa nije razumio. Kad je došlo vrijeme ispita, ponadao se da će i na ispitu dobiti znak “P”. Nije skontao da “P” znači “Prisutan”, a ne “Položio”. To što će dobiti znak “P” nipošto ne znači da je položio ispit, jer niti zna francuski jezik, niti poznaje gradivo. Analogno tome, nije isto učiti Kur’an bez razumijevanja i sa razumijevanjem. Mi muslimani poštujemo Časni Kur’an. Međutim, neki od nas prekoračuju granice, pa izražavju počast Kur’anu a zaboravljaju svrhu zbog koje je Kur’an objavljen. Naprimjer, držimo Kur’an na vrhu sobe, na najvišoj polici. Nažalost, neki ga drže toliko visoko da ga je previše teško dohvatiti, pa samo sakuplja prašinu. Kur’an nije objavljen radi toga. On je knjiga upute. Kad vam iz neke oblasti često treba priručnik, držite ga dostupnim i pri ruci. Nećete ga držati na vrhu police, pa da vam trebaju merdevine da ga dohvatite. Časni Kur’an je knjiga koja nam je potrebna svakoga dana. On je uputstvo za svakodnevni život. Zato, mora biti uvijek dostupan, a ne umotan u skupu svilenu tkaninu – toliko umotan da vam se ne mili učiti ga. Moramo poštivati Kur’an, ali glavno poštivanje je u srcu. Nemojte me svhatiti pogrešno. Nisam protiv držanja Kur’ana na počasnom mjestu. Ali, nemojte da vas to spriječi od njegovog učenja i proučavanja. Neka vam Kur’an uvijek bude dostupan, kad ga je Uzvišeni Allah već olakšao za razumijevanje. Ima onih koji od uzimanja Kur’ana u ruke prave komplikovane, beskrajne procedure, kao da se radi o atomskoj bombi: “Ne znam smijem li uzeti Kur’an dok sam obuven. Ne znam smijem li ga uzeti iako nemam abdest. Mogu li ga učiti dok stojim? Smijem li ga učiti u kancelariji?” Sva ova vještačka pitanja imaju zadatak da vas odvrate od učenja Kur’ana, da u vašoj podsvijesti stvore sliku o njemu kao o eksplozivnoj napravi, sa kojom se ne smije rukovati. Kur’an je knjiga upute. Preče je da se divimo njegovim uputama i da ih slijedimo, nego da se divimo znamenitim učačima, bez razumijevanja onoga što oni uče. Rijetki su slučajevi da ljudi koriste bar po 10 minuta slobodnog vremena za učenje Kur’ana. Većina nas pribjegava ceremonijama i specijalnim procedurama, kao da je učenje Kur’ana toliko strašna stvar. Dobro je ukazivati posebnu pažnju Kur’anu, ali ne treba sebi otežavati život, jer je svrha Allahove Knjige da nam bude vodič. Jedan naš imam, veoma dobar učač Kur’ana, otišao je u Saudijsku Arabiju. Svratio je u jednu džamiju da klanja akšam-namaz. Pošto nije bilo imama, on je ušao u mihrab i predvodio namaz. Nakon namaza, prišao mu je jedan Saudijac i osmjehivao mu se. Ovaj ga upita: “Zašto se smiješ? Je li sve uredu?”, a Saudijac odgovori: “Ne, sve je uredu. Prelijepo si učio na namazu. Međutim, učio si suru Jusuf do ajeta u kojima se spominje Jusufov, a.s., ulazak u zatvor. Zašto nisi nastavio učenje i izvukao ga iz zatvora!?” Ako učite Kur’an sa razumijevanjem, razumjet ćete ovu anegdotu. Ako ne razumijete Kur’an, nećete shvatiti ni ovu priču. Poenta prigovora ovog Saudijca je u tome da moramo razumjeti ono što učimo, tako da ne započinjemo neko kur’ansko kazivanje i prekinemo ga na pola, ne upotpunivši njegovo značenje.

Izvor: “Vjera za sva vremena”

Autor: Dr. Zakir Naik

Priredio: Namik.E.Galijašević

Obrada: islam-iman.com

Komentari

komentara