Mehmed Handžić

Mehmed Handžić rođen je u Sarajevu 1906. godine. Poslije mekteba i ruždije, završava Šerijatsku gimnaziju 1926. godine, nakon čega odlazi u Kairo na univerzitet Azhar, koga završava 1931. godine. Poslje toga je nastavnik i perfekt Gazi Husrev-begove medrese, da bi 1937. godine bio postavljen za upravitelja i bibliotekara Gazi Husrev -begove biblioteke. Kao ugovorni nastavnik na Višu islamsku šerijatsko-teološku školu došao je potkraj 1939. godine, a neposredno pred smrt imenovan je za redovnog profesora te škole. Njegov rad u nastavno-obrazovnom procesu bio je posebno plodan.

Najbolji student El-Azhara

Nakon što je završio Šerijatsku gimnaziju u Sarajevu, Mehmed-efendija je otišao u Kairo i upisao se na Fakultet islamskih nauka, na čuvenom univerzitetu Azhar. Vrlo brzo se istakao svojim znanjem i briljirao među hiljadama studenata iz cijelog islamskog svijeta. U tom periodu objavio je nekoliko radova na arapskom jeziku koji su štampani u Kairu. Jedan od najvećih vaiza u Egiptu, profesor na El-Azharu, Ali Mahfuz, volio je na predavanja sa sobom povesti mladog Handžića. Handžić 1930. godine polaže završni ispit na El-Azharu kao najbolji student. Posebno se Handžić-efendija posvetio izučavanju nauke hadisa. Za to je imao odobrenje (idžazetnamu) najvećih učenjaka tog vremena, što je bila rijetkost u Bosni. Vrativši se iz Egipta u Bosnu, Handžić je odmah počeo okupljati ljude oko sebe, prije svega omladinu. Bio je veliki učenjak i vođa.

Handžić i Mladi muslimani

U tom periodu osniva se organizacija Mladi muslimani. Mustafa nam kaže da Mehmed u njezinom osnivanju nije imao učešća. On je tada, u odnosu na “mladomuslimane”, već bio starija generacija, jer su tu organizaciju osnovali uglavnom učenici srednjih škola i pokoji student. Tek koju godinu kasnije, s početka Drugog svjetskog rata (1941-1942), da bi se malo usmjerilo djelovanje Mladih muslimana, jer je omladina u to doba masovno odlazila u raznorazne vojne formacije, legalne i ilegalne, njemačke, ustaške, organizacija je uključena u El-Hidaju, kao njezina sekcija. Postali su omladinska sekcija El-Hidaje, a predsjednik El-Hidaje je bio Mehmed-efendija

Misteriozna smrt

Mehmed ef. Handžić je umro 1944. godine, poslije bezazlene operacije bruha. Nije umro od operacije, već navodno od zgrušavanja krvi (tromboze), kada mu je krvni ugrušak dospio do srca. A bio se potpuno oporavio od operacije. Mustafa Handžić sjeća se zadnjih dana bratova života: “Na pet-šest minuta prije nego što će umrijeti kod njega je bio jedan od braće i s njim lijepo razgovarao, kao sa potpuno oporavljenim insanom. Samo što je brat izišao od njega, nije ni kući stigao, Mehmed je umro!?. Bilo je to za cijelu porodicu iznenađenje i žalost. Imao je tek 38 godina života i bio u najboljoj i fizičkoj i umnoj snazi, ali, eto, umro je.” Umro je alim u najboljim godinama života, u najtežem periodu kroz koji su prolazili njegovi sunarodnjaci. O pravim razlozima njegove smrti se svašta nagađalo. Niko nikad nije otkrio pravi razlog prerane smrti. Možda odgovor treba tražiti u godini njegova preseljenja na Ahiret. Svi smo Allahovi i njemu se vraćamo!
Djela:
1.Knjige: Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, Ilmulkelam, Gramatika arapskog jezika u 2 toma. (koautor, priredio vježbe i čitanku), Muhammed, alejhi selam, Vazovi, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovačkih Muslimana, El Dževher el esna fi taradžim u’lama’ ve šua’ra’ el-Busna (Niz dragulja o biografijama bosanske uleme i pjesnika.
2. Članci: Osnivač Kaira i El-Azhara, Novi behar, 1927-28; Hadis i njegova važnost, Narodna uzdanica, 1934;  Es-Sunne, Hikmet; Jedan hadisi šerif, El-Hidaje; Jedan prilog povijesti prvih dana širenja islama u Bosni i Hercegovini; Glavni uzrok prijelaza bogumila na islam; Hajat el-enbija’; El-kelimu el-tajjibu; Rad bosanskohercegovačkih Muslimana na književnom polju, Glasnik, 1933; Ibrahim Zikri, naš pjesnik iz Užica; Nihadi, naš pjesnik i muderis iz doba Mehmed-paše Sokolovića; Vahdeti, naš pjesnik iz Dobruna; Kadi Ahmed Čelebi, pjesnik iz Tuzle; Subhai-sibjan, arapsko-turski rjecnik u stihu – rasprava o porijeklu njegova autora; Bejazići, Bejazi-zadeler; Dva važna izvora za historiju Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanlijskog gospodstva; Ibrahim ef. Pečevija, Alajbegović; Ilhamija Žepčak, muslimanski pjesnik iz Bosne; Džumhur Osman i njegov arapsko-turski rječnik Dženahus-sibjan; Husejn Lemekanii.
3. Prevod: Revda el-džennat fi usul el-I’tikadat, Hasan Kafija Prušćak; Nizamu el-‘ulema’ ila hatem el-enbija’, Hasan Kafija Prušćak; Muhadara el-ewa’il ve musamera el-evahir, Ali-dede Mostarac (dijelovi prevedeni); Miradžijja, Sabit Užičanin; Rasprava o smrti i strahu od nje, Ibn Sina.

Priredio: Adis Mahalbašić (Al-Azhar)

Obrada: islam-iman.com

Komentari

komentara