MUDROST MAJČINSTVA

Piše: Senija Braković

www.islam-iman.com – Jutros rano prije izlaska sunca moje pospane oči su se otvorile. Vani su se počeli ukazivati prvi znaci osvita još jedne lijepe zore, novoga dana i nove nafake za svakoga. Opet je Allah ukazao milost prema svim svojim robovima koje je ostavio da dočekaju rađanje novog jutra. Prilike koja se ukazuje griješnima za pokajanje i početak novi. Allahovim dobrim robovima to je samo još jedna prilika da se susreću s Njim i da Ga mole, hvale i veličaju kako samo Njemu to dolikuje.

Ustala sam i klanjala sabah namaz a onda proučila jutarnji zikr. Bila sam zanesena kada je majka ušla u moju sobu da provjeri da li sam klanjala. Nisam je odmah primjetila. Uvijek je bila tiha kada bi ulazila u moje odaje. Nije htjela nikada da se uplašim. Voljela je slušati dok veličam Uzvišenog. Suze bi joj kvasile lice i uvijek bi govorila kako je ponosna na mene. Tražila je da bude tu sve dok ja učim i da sluša ajete koje učim i moj zvonki glas koji ju je veselio. Iako je znala učiti i sama više je voljela da sluša kako to ja radim.

Sada kada rijetko ima priliku čuti moj glas iz sobe, majčino lice nije tako veselo od jutra. Nema ko da joj nabaci osmijeh i vedrinu na lice i u srce. Ponekada, kaže, učini joj se da čuje moj glas i kada dođe do vrata moje sobe shvati da je to samo njena jaka želja koja joj govori da sam tu, a ustvari sam daleko. Njene oči sjaju drugim sjajem kada smo svi na okupu. Majka je ta kojoj suza kane za svakim našim odlaskom. Nije navikla da bude sama. Ona nije osoba koja je zaslužila da sama živi dane bez svoje djece i muža. Ali takvi su dani došli.

Svako na svoju stranu ode, a majka uvijek u nadi ostane kod kuće i iščekuje dolazak svojih golupčića koji su odlepršali tražeći gnijezdo znanja i mudrosti i svaki put donoseći po jednu slamkicu iz njega. Majka te slamčice čuva kod sebe i gradi novu kućicu s jačim temeljima. Njena briga se nikada neće moći izmjeriti niti se može naslutiti. To ću samo moći jednoga dana osjetiti i proživjeti te slične doživljaje. A do tada mi ostaje da i dalje mami donosim slamčice kako bi mi majka učvrstila temelj i zidove zgrade moga znanja….

Piše: Senija Braković

Komentari

komentara