Mu’mini, ne slijedite Nimroda, l’anetullahi alejh

Kako nam se bliži „najluđa noć“ tako i narod ludi i divlja po ulicama i magistralnim putevima pokazujući da je slavlje uveliko počelo još od 25. decembra i da mu haman nema kraja…

Prodavnice su prepune, nemaš gdje auto parkirat da uđeš kupit osnove životne namirnice, a kase su prepune nervoznih ljudi koji mumljajući guraju kolica puna alkohola, meze, ukrasa i raznih „đakonija“ … Kutije sa slikama nasmijanog starca u crvenoj kapi, stalno ispadaju iz kolica, a oni ih opete podižu uz psovke i mumljanja… Kada dođu na red da plate, žene šapuću kako su zaboravili kupit poklone tetkama i strinama, pa opet izlaze iz dugo čekanog reda i ponovo sve iz početka…..

Nakon što je najavljeno na pokajanje.com da ću držati predavanje na temu “Islamski stav o nemuslimanskim praznicima” u Velikoj Kladuši, javio mi se jedan nemusliman koji inače redovno prati moj rad na Allahovom putu kao i mnogi drugi nemuslimani, i poslao mi dvije knjige u PDF formatu, a jednu od njih u originalnom izdanju na kućnu adresu, koja opisuje redoslijed nastajanja proslave nemuslimaskih praznika, kao što su Rožić i Nova Godina…

Objasnio mi je da su navedene knjige napisali priznati kršćanski misionari koji zajedno sa jednom jakom ekipom pokušavaju kršćanski narod izvest iz zablude proslave tih praznika koji, ne samo da su u suprotnostima sa Biblijom i Novim zavjetom, već je Cromwellov parlament u Engleskoj 1652. godine potpuno zabranio proslavu Rožića. Sjednice parlamenta su namjerno zakazivane za 25. decembar, trgovine su morale biti otvorene kao i sve druge institucije i objekti… Oni koji su ukrašavali kuće ili poslovne objekte su bilo strogo kažnjavani, a prioritet u kažnjavanju su imale đakone ukoliko bi ukrašavali crkve. U Sjevernoj Americi slavljene Rožića je zabranjeno od 1659. godine do 1681. Kao i mnogim drugim zamljema…

Jako puno veoma zanimljivih informacija koje mi svakako znamo iz Kur’ana i sunneta, nalazi se u tim knjigama i jako me raduje da postoje nemuslimani, koji se bore protiv zablude svog naroda.

Potrebno je citirat neke dijelove tih izjava kako bismo shvatili šta je to što se slavi Rožićom, Novom godinom i kićenjem jelke, kao i nasmiješenog starca u crvenoj kapi, pa, Herbert W. Amstrong, poznati kršćanski misionar u svojoj knjizi “Prava istina o Božiću”, kaže:

Ni u Novom Zavetu, niti bilo gde drugde u Bibliji ne postoji ijedna reč o tome da treba držati Božić. Vođeni nadahnutim učenjima apostola Petra, Pavla i drugih, hrišćani u prvom veku nikada nisu proslavljali Božić. Nijedan biblijski autoritet ne nalaže svetkovanje tog praznika, ma kako to čudno izgledalo. Odakle nam onda takav običaj? Budući da je Božić dospeo u naše krajeve preko Rimokatoličke crkve, proverićemo šta kaže enciklopedija koju je objavila ta crkva. Pod odrednicom “Božić” stoji sledeće:

“Božića nema među praznicima najranije hrišćanske Crkve. Prvi dokazi o postojanju te svetkovine potiču iz Egipta. Paganski običaji vezani za mesec januar podsećaju na Božić”. U nastavku teksta priznaje se istina da “u Svetom Pismu samo grešnici slave svoj rođendan, dok sveci to ne čine”.

Enciklopedija Britanika tvrdi: “Božić nije postojao među ranijim praznicima u crkvi…” Dakle, taj praznik nije uspostavio Isus Hristos, apostoli ili neki drugi biblijski autoritet, već je on tek kasnije odabran iz paganskih običaja i uveden u hrišćansku religiju.

Enciklopedija Amerikana kaže: “Prema mnogim izvorima Božić se nije slavio u prvim vekovima hrišćanske crkve pošto se u hrišćanstvu uobičajilo proslavljanje smrti istaknutih ličnosti, a ne njihovog rođenja…” (“sveta večera”, ustanovljena u Novom Zavetu, predstavlja spomen na Hristovu smrt). “…tek u četvrtom veku uspostavljen je ovaj praznik u znak sećanja na taj događaj (Hristovo rođenje). Pošto se nije pouzdano znalo koji je datum rođenja Isusa Hrista, Crkva u zapadnom Rimskom Carstvu je u petom veku naredila da se Božić zauvek proslavlja na dan starog rimskog festivala posvećenog rođenju Sola!”

Ako je Božić stigao u naše krajeve preko Rimokatolika, a oni su ga preuzeli iz paganizma, odakle onda paganima taj praznik? Gde, kada i kako je nastao Božić?

Božić je glavni običaj izopačenog sistema koji svako biblijsko proročanstvo i učenje naziva VAVILONOM. Njegovo praktikovanje započelo je u prvobitnom Vavilonu, gde se taj običaj i razvio za vreme vladavine cara Nimroda! Da, Božić vuče korene iz civilizacije koja je nastala nedugo nakon velikog Potopa u Bibliji (Nojeve barke). Izvorniosnivač vavilonskog sistema je u stvari Nimrod, unuk Nojevog sina Hama. Još od tog doba ovaj sistem dominira nad celim svetom. Vavilon predstavlja sistem organizovanog takmičenja među vladama i carstvima u kojima upravljaju smrtni ljudi i zasniva se na ekonomskoj praksi utrkivanja (konkurencije) i stvaranja profita. Nimrod je bio graditelj vavilonske kule – izvornog Vavilona, kao i Ninive – drevne asirske prestonice – i mnogih drugih gradova. On je organizator prvog svetskog carstva. Njegovo ime na hebrejskom dolazi od reči “Marad”, što znači “onaj koji se pobunio” (Prva knjiga Mojsijeva 10:6, 8-12). Mnogi stari spisi sadrže obilje podataka o ovom čoveku, začetniku velikog, organizovanog, opštesvetskog otpada od Boga, koji i dan danas preovladava u celom svetu.

Nimrod beše veliki zlikovac. Za njega se tvrdi da se oženio rođenom majkom – Semiramidom. Nakon njegove iznenadne smrti njegova majka-žena počela je da propagira zlu doktrinu po kojoj je Nimrod navodno preživeo smrt tako što je postao duh. Semiramida je tvrdila da je preko noći iz jednog mrtvog panja izraslo razgranato zimzeleno drvo koje simboliše Nimrodovo rođenje u novi život. Propagirala je i to da Nimrod svake godine na svoj rođendan posećuje to zimzeleno drvo i ostavlja poklone na njemu. Dan Nimrodovog rođenja bio je 25. decembar! Upravo tu se krije pravo poreklo božićne jelke.

Spletkama i manipulacijama, Semiramida je uspela da postane vavilonska “carica nebeska”, a Nimrod, mada pod raznim imenima, “nebeski božanski sin”. U tom idolopokloničkom kultu Nimrod je, nakon navodne regeneracije, postao i lažni Mesija, sin paganskog boga Sunca – Vala! “Majka i sin” (regenerisani Nimrod i Semiramida) postali su glavni predmeti obožavanja u tom lažnom vavilonskom sistemu, a sam kult proširio se po celom svetu. U različitim zemljama i na različitim jezicima “majka i sin” nose različita imena. U Egiptu su poznati kao Izida i Oziris, u Aziji kao Cibela i Dijus, a u paganskom Rimu kao Fortuna i Jupiter. Krivotvorine Madone pronađene su čak i u Grčkoj, Kini, Japanu i Tibetu i to mnogo godina pre rođenja Isusa Hrista!

Iz gore citiranog samo jednog malog dijela knjige vidimo koliko je opasno ono u šta su se upustili današnji Muslimani i koliko su prevareni nemuslimani kojima je slavljenje jednog zlikovca koji je u službi Iblisa l.a (Sotone) misle da je to njihov vjjerski čin ,a ustvari su samo zloupotrebljeni za ekonomsku dobit kako je to opisao Albert W.: „U četvrtom i petom veku stotine hiljada pagana u rimskom svetu “prihvataju” novopopularizovanu religiju – “hrišćanstvo”, ali zadržavaju stare paganske običaje i verovanja pod plaštom IMENÂ koja zvuče hrišćanski. Tako je ideja o Madoni i slika “majke i deteta” stekla popularnost koja je naročito dolazila do izražaja za vreme Božića. Svi smo se rodili i bili vaspitani u ovom vavilonskom svetu. Duboko smo zagazili u sve te običaje koje, evo, praktikujemo već celoga života. Učili su nas da te običaje prihvatimo sa strahopoštovanjem, kao nešto presveto. Nikada nismo marili da otkrijemo odakle su nam došli ti običaji – iz Biblije ili iz paganskog idolopoklonstva!

Kada otkrijemo istinu obično budemo šokirani. Nažalost, čista istina vređa neke ljude! Međutim, Bog zapoveda svojim vernim propovednicima: “Viči iz grla, ne usteži se, podigni glas svoj kao truba, i objavi narodu mojemu bezakonja njegova”. Ove činjenice su možda šokantne, ali to je čista istorijska i biblijska istina! Prava postojbina Božića je drevni Vavilon. Božić je sastavni činilac organizovanog otpada kojim je sotona držao prevareni svet u svojoj šaci tokom svih proteklih vekova!“

„25. decembar nije datum rođenja Isusa, istinitog Hristosa! Apostoli i rana istinita hrišćanska Crkva nikada nisu slavili dan Hristovog rođenja. Ne postoji nijedna zapovest, ni nalog u Bibliji o proslavi tog praznika. Naprotiv. Verovali ili ne, slavljenje rođendana je paganski, a ne hrišćanski običaj. Biblija nam ne nalaže da obožavamo “Majku i dete”. Apostoli i rani istiniti hrišćani nikada nisu činili tako nešto! Sveto Pismo spominje da je anđeo rekao Mariji: “Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom”, a u nastavku tog stiha piše: “Blagoslovena si ti među ženama” – dodatak koji u najverodostojnijim izvornim grčkim rukopisima ne postoji. Jelisaveta je rekla Mariji: “Blagoslovena si ti među ženama”, a sama Marija: “Od sad će me zvati blaženom svi naraštaji” (Jevanđelje po Luci 1:28, 42, 48). Marija je dobila veliki blagoslov od Boga koji su zaista priznale sve potonje generacije, ali to ne znači da od nje treba praviti božanstvo, obožavati njenu ličnost ili je smatrati bogoslovom. Ona je obično ljudsko biće. Rasprostranjeno obožavanje Marije, “Majke Božije” i doktrina o bezgrešnom začeću (tvrdnja da je ostala devica do kraja života) načinili su od nje krivotvorenog posrednika između Boga i ljudi, što predstavlja nastavak drevnog vavilonskog idolopoklonstva koje se ustoličilo veštim obmanama Nimrodove žene Semiramide. Taj oblik idolopoklonstva neraskidivo je povezan sa idejom o “Božiću”! Tako su stare idolopokloničke “haldejske misterije” – čiji je rodonačelnik Nimrodova žena – preko paganskih religija dospele u katoličku crkvu, ali pod novim imenima koja zvuče hrišćanski. Iz katoličke crkve ove misterije su prenete na protestanske veroispovesti, nakon čega su se proširile i na sav današnji svet!“

Molim Uzvišenog Allaha da kršćanski misionari koji se ovako vrijedno bore da iznesu istinu iz Tverata, Indžila i Zebura, shvate jednu presudnu „sitnicu“ da je sve to derogirano posljednjom objavom Kur’ana i da se u Kur’anu i sunnetu nalazi sve ono što je objavljeno u predhodnim objavama nepromjenjeno i neiskrivljeno. AMIN!

„Sada sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ (Al-Maida, 3)

A sada, da podsjetim moju braću i sestre Muslimane da je veliki grijeh ono što čine ovih dana, jer nema razilažanje islamske uleme po pitanju slavljenja, obilježavanja, čestitanja i uzvraćanja četitki nevjerničkih praznika, a nevjernički su svi osim dva Bajrama:

Prenosi se od Enesa, r.a, da je rekao: “Kada je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem u Medinu, njeni stanovnici su imali dva dana u kojima su se veselili i igrali. “Kakvi su vam ovo dani?“, pitao je u čuđenju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Ova dva dana smo praznikovali i u doba džahilijata”, rekoše.“ Allah vam ih je zamijenio sa dva bolja; Kurbanskim i Ramazanskim bajramom“, rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.“ (Ebu Davud, Nesai, Ahmed)

Žalosno je naše stanje braćo i sestre i sigurno da bi naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio jako tužan kada bi vidjeo na šta su spali današnji Muslimani i šta sve slave, koliko se poistovjećuju sa nemuslimanima u slijeđenju nekakvog zlikovca Nimroda l.a., koji je mogao da ide u bračnu postelju sa svojom majkom, pa šta onda mi očekujemo od naše djece kada se poredimo sa takvim pokvarenjacima u njihovom odgoju i kada im srce vežemo za kićenje jelki i novogodišnjih paketića te radovanju „Starom Niku“…???

Čuvjamo se oponašanja onih koji su daleko zalutali i novac koji ste namjeravali potrošit na lumpovanje u najluđoj noći, podijelite u sadaku od koje će te sigurno imati koristi na dunjaluku i ahiretu. Sjetimo se samo za trnutak koliko nas je puta Gordi opominjao: Tajkunima (Filipini), uraganima (Amerika), zemljotresima u Ramazanu, sušama, a sa druge strane poplavama, povećanom islamofobijom i povećanim brojem ubijanja, ubistava i samoubistava… pa zar nam to nije dovoljna opomena da pameti dođemo i Allahovu srdžbu prestanemo izazivati???

Zar nam je potrebno da se spustimo na tako nizak nivo i da damo prednost nevjernicima pa i najvećim neprijateljima Allaha i ljudskog roda, u odnosu na našeg Milostivog Gospodara, Koji nas svakodnevno hrani, štiti, pomaže, naše sramote pokriva i grijehe prašta!?

Hoćemo li ove godine podvući crtu između sebe i nevjerstva ili ćemo nastaviti učestovat u velikom grijehu oponašanja drugih naroda znajući upozorenje Gospodara svih svjetova: “A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.“

Čuvajmo svoje porodice od džehenemske vatre i ne dozvolimo da svoju djecu zasipamo paketićima i petardama nevjerstva, jer će nam se to obiti o glavu kada im budemo govorili o Allahu i važnosti čuvanja svog identiteta kako nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko oponaša jedan narod, taj je od njih (njega).“ (Ebu Davud, Ahmed) Nemojmo sebi dozvolit da nas naše dijete pita ono što pita Robert W. kršćanske roditelje:

„Roditelji kažnjavaju decu za laž, ali u vreme Božića ili Nove godine oni sami pričaju deci laži o Deda Mrazu! Možda zato nije čudo što mnoga deca kad porastu saznaju istinu, pa poveruju da je činjenica o postojanju Boga samo još jedan mit i legenda. Da li je hrišćanski učiti decu mitovima i lažima? Bog kaže: “NE SVEDOČI LAŽNO!” Možda je laganje po ljudskom rezonovanju opravdano i ispravno, ali Bog kaže: “Neki se put čini čoveku prav, a kraj mu je put k smrti”. U engleskom jeziku čak postoji izraz “stari Nik”, termin koji se odnosi na đavola! Da li mislite da ima neke veze između te dvojice? Sotona se pojavljuje kao “anđeo svetla”, sa ciljem da prevari ljude!“

Izađimo iz tame na svjetlost i okrenimo se istinskom slijeđenju Kur’ana i Suneta riječima i djelima, jer naša vjera je savršena, elhamdulillah i moramo ponosno ,uzdignute glave da ističemo njene vrijednosti i hrabro bez ikakvog ustručavanja i bojazni od onih kojima ovakvi tekstovi prijete ekonomskom propasti i lošom prohođom onolikih proizvoda čiji je rok trajana davno prošao, a koji se nalaze na policama naših prodavnica sa posebnim novogodišnjim popustima.

Nimalo se ne plašimo i ovako ćemo uz Allahovu pomoć da nastavimo da se pripremamo od godine dogodine, a ne samo sedmicu dana prije tog „šejtanskog pira“ i svaki dan će nas biti više inš’Allah!!!

Za kraj – poruka Onoga Koji je poznavalac svih tajni i Koji zna šta naša srca skrivaju,šta na javu iznosimo i šta tajno radimo:

”O vjernici, čuvajte sebe i svoje porodice od vatre, čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” (Et-Tahrim, 6.)

Nađa Dizdarević

Komentari

komentara