Nedjelotvornost mubarek Ramazana na neke ljude

Autor: Fahrudin Vojić

www.islam-iman.com – Zahvala pripada samo Uzvišenom Allahu, neka je salavat i selam na Njegovog posljednjeg poslanika i vjerovjesnika, Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede, do Sudnjega dana.
Spašen je onaj koga On uputi a propao je onaj koga on u zabludi ostavi i nikomu neće izlaza naći ako ga On ostavi u tminama da luta, u crnilu duše i grijesima da se guši. Hvala Njemu, onome koji upućuje i koji je vjernike učvrstio u vjeri i koji će ih učvrstiti postojanom riječju na onom svijetu, a to je ”la ilahe ilellah” nema Boga sem Njega jedinoga.

Hvala Allahu što nam je dao da dočekamo još jedan blagoslovljeni mjesec Ramazan, u kojeme je milost za vjernike, spas za griješnike i prilika za nevjernike da pronađu izlaz iz tmina u kojima se nalaze. Prilika je to, zbog toga što je Božija milost u ovom svetom mjesecu još veća, a Njegova milost je ionako Velika, toliko velika da obuhvata i one najveće nasilnike i ubice, jer ih toleriše i drži u životu, čekajući ne bi li se oni ipak pokajali, a On se raduje pokajanu svoga roba (čovjeka), nego čovjek koji je imao jahalicu negdje u pustinji pa mu pobjegla, a na njoj mu hrana i piće. I tako izgubljene nade u njen povratak dođe do nekog drveta i prilegne u njegovom hladu razočaran. I dok je u takvoj situaciji iznedana pred sobom ugleda svoju jahalicu. Uzima za njene uzde i od velike radosti izgovara riječi: O moj Bože, Ti si moj rob, a ja Tvoj gospodar!,’ pogriješivši od neizmejrne radosti.” (Muslim)
Hvala Allahu koji je nam je dao još jednu priliku da se popravimo, jer nam je dao života da dočekamo još jedan blagoslovljeni mjesec Ramazan, hvala Mu, neizmjerno Mu hvala.

Ali, da li je Ramazan dovoljan pomagač svima onima čija su srca bolesna? Da li ovaj blagoslovljeni mjesec može pomoći baš svima i svakome? Prije nego pokušamo dati odgovor na ovo pitanje koje se samo od sebe nameće, prije svega da vidimo koji su to uslovi koji se moraju ispuniti da bi Ramazan pomogao nekome da se popravi.

Muhadisi bilježe hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre r.a.:
“Allah, dž.š., vam je propisao post u mjesecu Ramazanu kao strogu obavezu, a noćno klanjanje vam je sunnet. Ko ga isposti i isklanja za imamom, iskreno tražeći i želeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, izaći će iz Ramazana čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.”  (Muharem Štulanović, Ramazanski post, fikhski porpisi, Sarajevo,1996)
U hadisu, koji prenosi Džabir bin Abdullah el-Ensari, r.a.:

“Kada zapostiš; neka poste uši tvoje, i oči tvoje, i tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari, i ostavi se uznemiravanja i ezijeta komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost, l učini da ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsiš.”

Iz ovog prvog hadisa vidimo da, samo onaj ko iskreno isposti Ramazan, tražeći tim postom nagradu i zadovoljstvo Allaha dž.š., takav će izaći iz Ramazana čist od grijeha. Samo takvom i jedino takvom postaču, Ramazan i sve njegove benificije, će biti od koristi, u suprotnom neće od svoga posta imati ništa više osim gladi i žeđi, na što nas upozorava drugi hadis koji je gore naveden, tj., da učinimo naš dan posta mjeseca Ramazana, drugačijim nego dan u kojem ne postimo, a kao što znamo i moramo sebi sami priznati, htijeli ili ne htijeli, da su naši dani u kojima ne postimo, ispunjeni sa tračanjima, prenošenjima tuđih riječi, istraživanja tuđih mahana, isticanjem samih sebe a ponižavanjem drugih, bilo da se  radi o intelektualnom ili materijalnom ili čak ponekad i duhovnom potcijenjivanju i omlaovažavanju drugih, često onih kojima zavidimo na nekim blagodatima i koje nekako potajno ne podnosimo.
Dakle, da bi nam Ramazan uistinu bio od koristi, i da bi izašli kao bolji ljudi i bolji vjernici iz njega, prije svega treba da ispitamo naše nijete, tj., da još jednom provjerimo zašto mi ustvari postimo? Da li je to zbog običaja, ili zbog povođenja za većinom, ako većina posti sramota nas je da i mi ne postimo…? Bilo kako bilo, zbog čega god da postimo, ako ne postimo iskreno zbog nagrade i prije svega traženja Allahovog dž.š., zadovoljstva, neće nas taj post nimalo promijeniti niti će nam Ramazan biti od koristi.

Pokazatelj da je stanje još uvijek ovakvo, jeste činjenica da, iako mnogo ljudi posti u Ramazanu hvala Allahu što je tako, ipak se još uvijek ramazanska sijela i druženja, posjete i susreti, u kućama ili na putevima, ili u čaršijama, ipak se često to pretvara u trač-susrete, trač-partije u kojima se često ti tračevi nimalo ne razlikuju od onih van Ramazana, nisu ništa manji, slabiji niti opasniji.
Još uvijek podijele, među muslimanima, ne jenjavaju, razilaženja koja su uzrokom prekidanja bratskih veza i odnosa među braćom muslimanima, i dalje su prisutna u blagoslovljenom mjesecu Ramazanu. I dalje su partijašenja i stranačenja duboko prisutna među muslimanima. I dalje se na iftare ne pozivaju osim istomišljenici, i dalje se na iftare odaziva samo istomišljenicima.
Slušaju se vazovi samo od onih koji nam pašu ali ne i od onih koji nam ne pašu u bilo kom smislu. I dalje su srca bolesna, duše zatrovane mržnjom, pohlepom, zavišću, netolerancijom, pristrasnošću, ohološću itd…

Oholost je stanje u koje čovjek dolazi kada se smatra boljim i superiornijim od drugih. Ova negativna ljudska osobina je uzrok nesloge i mržnje u zajednici. Zato Poslanik a.s., i upozorava kada kaže:

”U Džennet neće ući niko ko u svome srcu ima makar koliko je trun oholosti. – pa je jedan čovjek rekao: Čovjek (po svojoj prirodi) voli da mu je odjeća i obuća lijepa? Na to mu je odgovorio: Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je omalovažavanje istine i potcjenjivanje drugih ljudi. (Muslim,Ebu Davud,Tirmizi)
Poslanikove a.s., riječi ”omalovažavanje istine” znače – izbjegavanje da se prihvati istina onakva kakva jeste, njeno omalovažavanje i gledanje na nju s prijezirom, u cilju samouzdizanja i pridavanja sebi više vrijednosti nego što se zaslužuje, a riječi ”potcjenjivanje drugih ljudi”  znače – omalovažavanje drugih i njihovo ponižavanje.

Molim Allaha Uzvišenog da nam se smiluje, porpavi naše stanje, da nas učini iskrenim, onima koji vole drugima ono što i samo sebi, koji ne prave smicalice i spletke drugima da bi sebe uzdigli, od onih kojima je jedinstvo muslimana preče od vlastitih interesa i mišljenja,  i da nas učini od onih kojima će  blagoslovljeni mjesec Ramazan biti od koristi a da nas sačuva da budemo od onih koji se spominju u hadisu ”Došao vam je blagoslovljeni mjesec, u njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro ove noći, uskraćeno mu je svako dobro, a neće biti uskraćeno osim pravom nesretniku.” (Ibn Madžde od Enesa ibn Malika, br, 1644 – njegovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani i kazao da je hasenun-sahih.)

Komentari

komentara