Neke odlike Poslanikovog s.a.v.s. pedagoškog rada 1. dio

Autor: Hfz. Fahir-ef. Arnaut

www.islam-iman.com – Uvod – Po islamskom učenju čovjek nije uzalud stvoren i nije uzalud spuštan na Zemlju. Njemu je dat hilafet. /1/ On je onaj kome je sve povjereno da se njime koristi i uspostavlja red. Da bi svoju ulogu uspješno i valjano obavljao čovjek mora biti savršena ličnost. To može postati kroz odgojno – obrazovni proces koji je utemeljen na vjeri u Allaha dž.š. Kako bi ljudi bili ljudi, tj. ličnosti, Allah dž.š. je slao poslanike i preko njih objave – upustva ljudima. Posljednji u nizu poslanika jeste Muhammed s.a.v.s.
Čuvene i često citirane riječi našega Poslanika s.a.v.s. su:

” Poslan sam da usavršim plemenite ćudi .” (Malik)
Ova kratka ali sadržajna rečenica nam na jasan način odslikava svrhu Poslanikove misije, kao i veličinu i značaj pedagoškog djelovanja naspram ljudi. Kur’an često kazuje da je Poslanik poslan kako bi ljude ”očistio i poučio”. Njegova zadaća je odgojiti ljude, napraviti od njih ličnosti, a to treba da bude i zadatak njegovih nasljednika – uleme, učenjaka. Najbolji pedagog i odgajatelj je bio i ostati će upravo Poslanik. Svaki pedagog, učitelj, onaj ko radi sa ljudima i želi da utjeće na ljude trebao bi imati Poslanika s.a.v.s. kao uzor i primjer. To i Kur’ an naglašava:

” Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor…” Ahzab, 21.
Kakav pedagog, učitelj i odgajatelj je bio, najbolje svjedoči povijest. Za svega dvadeset i tri godine uspio je najneobrazovaniji, najnekulturniji, najnecivilizovaniji i najokrutniji narod ujediniti, odgojiti, obrazovati, u tolikom stupnju da su postali nosioci kulture, znanja i civilizacije narednih hiljadu godina. Takav podvig nije još uvijek niko osim njega uspio učiniti. Rezultati njegove misije se vide i danas, i svakim danom su sve veći i veći. Preko milijardu muslimana i dan danas slijedi njegov put, kulturne obrasce i dr.
Upravo iz tog razloga u ovome radu pokušati ću osvijetliti neke njegove odgojno obrazovne metode.

Karakteristike Poslanikovog pedagoškog rada

Čitajući siru /2/ možemo zaključiti da su osnovne karakteristike Poslanikovog pedagoškog rada:
● Moralna uzoritost
● Davanje velikog značaja obrazovanju
● Blagost
● Ustrajnost i požrtvovanost
● Rad sa djecom i mladima
● Rad sa ženama
● Rad sa ljudima bez obzira na porijeklo, status i dr.

Moralni uzor

Poslanik je za sve stanovnike Meke, kao i za one izvan nje koji su ga poznavali bio najočitiji i najbolji primjer poštenja i moralnosti. Još u svojoj mladosti bi prozvan El Emin – što znači; povjerljivi, pouzdani. Tim nadimkom bi prozvan i poznat u Meki kao mladić. Taj nadimak ne ponese niko ni prije, niti poslije njega. Njegovo poštenje i visoki moral potvrđuje Kur’an riječima:

” Jer ti si, zaista najljepše ćudi.” Kalem, 4.

A ajetima iz sure Ahzab /3/ se vjernicima kazuje da im je Poslanik u svemu savršeni uzor:

” vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor. ” Ahzab, 21.

Njegov visoki moral i poštenje davalo je dodatnu snagu njegovim riječima, jer su ljudi imali pred sobom živu sliku savršenog čovjeka, kompletne ličnosti, koji drugima nije govorio ono što stvarno nije mislio, i koji je sam radio ono što je savjetovao i naređivao.

Obrazovanje

Koliki značaj Islam daje obrazovanju, svjedoči činjenica da su prve objavljene riječi bile ”uči, čitaj.” Nisu prve riječi bile – klanjaj, ili posti, ili ne kradi, ne laži, nego – uči! Odgajanje i obrazovanje su komplementarni procesi, koji obavezno idu jedan uz drugi, i jedan nadopunjuje drugi. Rad sa obrazovanim, pismenim ljudima mnogo je lakši i jednostavniji. Koliko je važno obrazovanje u islamu potvrđuje i povjest, koja govori da je Poslanik nakon čuvene bitke na Bedru /4/ , oslobađao nevjernike – zarobljenike ukoliko nauče deset muslimana samo čitati i pisati, ništa više. Samo obrazovanjem mogao se nadrasti duh i shvatanje Arapa o neprikosnovenosti nasljeđa i porjekla.
”Upravo zahvaljujuči učenju čovjek je sposoban za nesagledive ishode svoga razvoja. Čovjek je biće otvoreno za učenje. Zahvaljujući učenju svaki čovjek ima neki izlaz. Jedino učenje ne dokida (sve) moguće ljudske alternative. Učenjem čovjek postaje svjestan drugačije i ljudski dostojne mogućnosti i zato ih, nakon ovog osvještavanja, želi realizirati. Po svojoj prirodi je čovjek upućen na učenje. Ono omogućuje da čovjek bude ljudsko biće. Zato nije nikakva slučajnost što je jedna od Objava počela zahtjevom ‘uči/čitaj’.”/ /5/

Autor: Hfz. Fahir-ef. Arnaut
Obrada: www.islam-iman.com
Bilješke:
/1/ Hilafet – univerzalno povjerenje čovjeku od Boga i pokoravanje stvorenih svjetova Bogu. Mustafa Spahić – Mirzet Hamzić, Društveno – etički pojmovnik, Sarajevo, Bookline, 2007. str. 76.
/2/ Sira – Poslanikov životopis, biografija (op. aut.)
/3/ Sura Ahzab – Saveznici, 33. Kur’anska sura po redoslijedu. Objavljena u Medini nakon bitke na Hendeku, 5. g.h.
/4/ Bitka na Bedru se dogodila 2. god. po hidžri u mjesecu ramazanu.
/5/ Slatina, Mujo, Od individue do ličnosti, uvođenje u teoriju konfluentnog obrazovanja, Dom štampe, Zenica, 2005. str. 58.

Komentari

komentara