Nepravda – kako joj se suprotstaviti

Autor: Uvaženi Dr. Yusuf el-Qaradawi
www.islam-iman.com – „I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!“ (Hud,113) Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.s.: „Najbolji džihad je riječ istine pred vladarom tiraninom!“

Primarni cilj islama je uspostava pravde na Zemlji. Cilj svih prijašnjih Allahovih, dž.š, Objava i vjerovjesnika je: „Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali!“ (El-Hadid,25) Stoga, nepravda je suprotna i u konfliktu sa svim nebeskim Objavama i vjerama. Allahov poslanik, s.a.v.s., nam u hadisi kudsijji prenosi Allahove, dž.š., riječi: „ O Moji robovi, Ja sam zabranio Sebi nepravdu i zabranio sam je i među vama, pa nemojte biti nepravedni!“ Allah Uzvišeni ne voli zalime, zulumćare (nepravednike), niti narodu koji je nepravedan ukazuje na Pravi put nego ih u džehennemskoj vatri ostavlja: „A zalime ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.“ (Merjem,72) Kur’an Časni je pun ajeta u kojima se govori o teškoj kazni koja će pogoditi zalime, tirane, nepravednike, tlačitelje: „Eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili!“ (Neml,52) „A ona sela i gradove smo razorili zato što su stanovnici njihovi zulum činili i za propast njihovu bismo tačno vrijeme odredili!“ (El-Kehf,59) „I zameo bi se trag narodu koji čini zlo (nepravdu), i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!“ (El-En’am,45) Kur’an Časni ne samo da zabranjuje muslimanu da čini zulum, nepravdu, nego zabranjuje i bilo kakav vid pomaganja ili pružanja podrške zalimu, onome ko čini drugima nepravdu: „I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži.“ (Hud,113) Ne budite uz njih, ne pomažite ih, ne ohrabrujte ih, ne branite ih – sve ovo znače riječi iz ajeta „ve la terkenu!“ Nije dovoljno samo nekoga nazvati zalimom. Zalim se mora zaustaviti i onemogućiti u onome što čini jer će svojom nepravdom svima oko sebe zlo nanijeti. Zulum ili nepravda je uzrok teškog stanja jednog naroda i njegova porobljavanja od strane nekoga izvana.

U suri Isra Allah Uzvišeni navodi primjer Jevreja koji su između sebe činili nepravdu pa im je Allah Uzvišeni kao kaznu za to poslao drugi narod koji ih je porobio. Stoga, borba protiv nepravde i suprotstavljanje nepravdi iznutra znače zaštitu od napada i nepravde iz vana. Upravo iz ovog razloga je najbolji džihad reči tiraninu da je tiranin i zalim. Allahov poslanik, s.a.v.s., kaže: „Kad vidiš moj ummet da se boji zalimu reči da je zalim, okreni se od njega“, drugim riječima: ne budi s njima jer u njima nema više hajra, dobra. Nije pobožnost u predaji zalimu i prepuštanju njegovoj tiraniji. Upravo zato, nalazimo svijetle primjere pobožnjaka, zahida, skromnih Allahovih robova, koji su ustali u borbi protiv zuluma i zulumćara. Abdul-Kadir el-Džezairi (umro 1883.) je bio šejh Kadirija i predvodio je borbu i otpor protiv francuske okupacije Alžira. Senusije (Omer Muhtar) su se junački borili protiv Talijana u Libiji – to su primjeri iskrenih pobožnjaka koji su ustali protiv zuluma nepomišljajući ni jednog momenta da se predaju ili sarađuju sa onima koji nepravdu po zemlji čine.

Sredstva u borbi protiv nepravde
Islam propisuje nekoliko sredstava u borbi protiv nepravde i onih koji nepravdu čine: borba jezikom, perom, bojkotom, naređivanjem dobra, zabranjivanjem svega što je zlo i loše, savjetovanje, preporučivanje istine i strpljenja … brojna su sredstva koja vjernik može upotrijebiti u borbi protiv nepravde. U svom govoru na minberu, na radiju ili televiziji, u knjizi koju ću napisati … koristit ću svaku priliku kako bi se borio protiv nepravde. Naravno, nisu svi ljudi isti i nisu svi jednako spremni i sposobni na učinkovit način boriti se i djelovati protiv nepravde i nepravednika. Na žalost, veliki je broj onih koji se jednostavno povlaće i ne žele se uopće suprotstaviti nepravdi. Hvala Allahu Uzvišenom, postoje i oni koji se bore protiv nepravde koristeći sredstva koja smo nabrojali. Evo još jednog primjera borbe protiv nepravde i sredstva koje se u tom cilju može koristiti; Hassan Ibn Sabit, r.a., je bio pjesnik Allahova poslanika, s.a.v.s., i u svojoj borbi protiv nepravde koju su nevjernici nanosili Allahovom poslaniku, s.a.v.s., je koristio sredstvo kojem je on kao pjesnik bio najvičniji, a to je pjesma ili ši’r! Tako i mi danas imamo otvorena vrata i na dohvatu ruke brojna sredstva savremenog komuniciranja da se borimo riječju protiv riječi, perom protiv pera, govorom protiv govora, knjigom protiv knjige, znanjem protiv neznanja …. nećemo se sabljom braniti kada nas napadnu perom! Borba sabljom, odnosno fizička borba protiv nepravde je uslovljena posjedovanjem snage i moći da se na takav način suprotstaviš i boriš! Allahov poslanik, s.a.v.s., kaže: „Svim poslanicima prije mene, Allah, dž.š., je dao pomagače i sljedbenike koji su im se pokoravali sve dok poslije njih nisu došli oni koji su govorili ono što nisu radili a radili su ono što im nije bilo naređeno. Pa onaj ko im se suprotstavi svojom rukom (fizičkom snagom) taj je mu’min, onaj ko im se suprotstavi svojim jezikom i taj je mu’min, i onaj ko im se suprotstavi svojim srcem i taj je mu’min, a poslije toga nema više imana ni koliko je zrno gorušice!“ (Muslim)

U vremenu u kojem mi živimo, u borbi protiv nepravde ljudi se koriste demonstracijama, štrajkovima, prosvjedima, izlascima na ulice i marševima, javnim okupljanjima, odnosno koriste takozvana „civilna“ sredstva u borbi protiv nepravde. Naravno da islam opravdava upotrebu i korištenje navedenih sredstava koja su se u velikom broju slučajeva pokazala učinkovitijim i efikasnijim od upotrebe sile, fizičke snage ili oružja. Na žalost, tirani i nepravedni vladari ne dozvoljavaju svom narodu da na bilo kakav način ispolji svoj stav, sud i mišljenje o situaciji u kojoj svakodnevno živi. A oni koji bi trebali čuvati i braniti građane jedne zemlje, svoje oružje okreću protiv svojih sugrađana, hapse ih, tuku, zatvaraju, zabranjuju im da govore i kažu šta ih muči i tišti, da iznesu svoje probleme.

U odabiru najefikasnijeg sredstva u borbi protiv nepravde vodić je međusobni odnos između krajnje štete i koristi! U odgovoru na pitanje u čemu je najveća korist i najmanja šteta se krije tajna odabira sredstva u borbi protiv nepravde. Pravedan vladar, makar bio i nemusliman je bolji od vladara muslimana koji je nepravedan! Opće dobro i korist kao posljedica pravde od strane nemuslimanskog vladara je bolja od nepravde vladara muslimana. Šta je za narod jedne zemlje najbolje i najpravednije? Da normalno živi, obrazuje se, razvija, da jedu od onog što sami posiju i uzgoje, da oblaće ono što sami sebi proizvedu i skroje, da se brane oružjem koje su sami napravili, da ne žive u strahu i beznađu… Kakav je to narod i kakva je to zemlja koja sve ovo kupuje i uvozi od drugoga i na taj način živi u potpunoj ovisnosti. Vođe koje ne žele dobro svom vlastitom narodu i drže ga u stanju ovisnosti od nekog drugog ne zaslužuju da budu vođe.

Na žalost, čovjek nekada jednostavno ne može kazati onu riječ istine nepravdi u lice, ali sigurno može sebe spriječiti od toga da hvali, odobrava ili brani nepravdu i nepravednike. Ako ne možeš reči istinu, onda ne hvali laž i nepravdu! Mada šutnja pred nepravdom nije pohvalna ali je svakako bolja od toga da je hvališ i braniš. Odlika čvrstih i iskrenih vjernika je: „za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allah, nisu bojali.“ (El-Ahzab,39)
U Tunisu, za vrijeme vlasti Zejnul Abidiina Ibn Alija, bilo je dugo vremena zabranjeno da se štampaju i uvoze islamske knjige i časopisi, da neki islamski alim dođe u posjetu Tunisu iz vana i održi predavanje, ali Allah Uzvišeni određuje i čini šta hoće. Meni je bio zabranjen ulazak u Tunis, ali zahvaljujući televiziji El-Džeziri i emisiji „Šerijat i život“, Yusuf El-Qardawi je svake nedjelje bio u gostima u kućama Tunižana preko malih ekrana!

„A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: “Mi ćemo zalime sigurno uništiti!“ (Ibrahim,13) Svakog zalima čeka neupitan i nesumnjiv kraj naveden u ajetu i to je Allahov zakon. Ali, ljudi su po svojoj prirodi nestrpljivi i žele promjene odmah i sad. Allah Uzvišeni ništa ne zaboravlja niti zapostavlja, nego samo daje vremena do već određenog roka. Zašto? Pa, promjenu na bolje i mijenjanje situacije treba i zaslužiti i zavrijediti! I narod i pojedinci moraju nešto sa svoje strane učiniti kako bi zaslužili promjenu i mijenjanje situacije od Allaha Uzvišenog na bolje. Promjena u Tunisu nije „pala s neba“! Ljudi su se pokrenuli, žrtvovali, borili, izašli na ulice ne ovrčući se na prijetnje i progone, nisu izgubili nadu sve dok nisu ostvarili svoj pravedni cilj. Oni koji slijepo slijede svoje nepravedne vladare ne zaslužuju promjenu i oslobađanje od nepravde: „Ali se oni povedoše za faraonovim naređenjem, a njegovo naređenje nije bilo razumno.“ (Hud,97) „I on (faraon) zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod grešni.“ (Ez-Zuhruf,54) „Zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.“ (El-Kasas,8) Znači, nije propao i kažnjen samo nepravedni vladar, faraon, nego i oni koji su ga slijedili; negov narod i vojske. Zato što su ga slušali i slijedili u njegovoj nepravdi. Pomagači nepravednika će biti zajedno s njima u vatri. Ne možeš kazati: meni je bilo naređeno da zatvaram, tučem ili pucam u narod, u demonstrante, u ljude koji su se bunili protiv nepravde. Allah Uzvišeni ti je dao razum da ga koristiš i razlučiš šta je pravedno a šta nije.
Kada je zatvoren imam Ahmed Ibn Hanbel zbog nepristajanja na to da kaže kako je Kur’an Časni stvoren, bio je podvrgnut mučenju i raznim torturama. Jedan od njegovih čuvara i mučitelja ga je jednom upitao: „O Ebu Abdullah, (nadimak imama Ahmeda) da li su zaista tačni i ispravni oni hadisi koji govore o tome da će pomagači zulumćara, nepravednika, nasilnika, biti zajedno s njima u džehennemskoj vatri?“ Imam Ahmed je odgovorio: „Da, tačni su!“ Na to je čuvar upitao: „Da li sam ja od onih koji pomažu nepravednike?“ „Ne, nisi, odgovori mu imam Ahmed, pomagač nepravednika je onaj ko tebi sprema hranu, onaj ko ti pere i priprema odjeću, onaj ko tebi na bilo koji način pomaže. A ti si pravi nepravednik glavom i bradom!“ „I govorit će: “Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s pravog puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!” (El-Ahzab,67,68) „A kad se svi u njemu iskupe, tada će običan puk reći o glavešinama svojim: “Gospodaru naš, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!” – “Za sve će biti dvostruka!” – reći će On-, “ali vi ne znate.” (El-E’araf,38)

Nije dozvoljeno štititi i braniti nepravednike, silnike, vladare tiranine, zulumćare na bilo koji način. Nije dozvoljeno pomagati im i služiti im. Oni koji govore to da neki vladar nije upoznat sa nepravdom koja se dešava njegovom narodu i na taja način ga brane i nastoje očistiti od odgovornosti, nisu u pravu. Zašto? Ako ti kao vladar koji si na sebe preuzeo odgovornost upravljanja i brige o narodu i državi ne znaš za nepravdu koja se dešava pod tvojom upravom pa to je musibet (nesreća i zlo) i ne zaslužuješ da budeš vladar, a ako si pak znao za nepravdu a nisi ništa učinio da to popraviš i promijeniš na bolje, onda je musibet još veći!

Dr. Yusuf el-Qaradawi u ciklusu „Šerijat i život“ katarske televizije El-Džezira, emitovano 16.1.2011.g.
Preveo i priredio: Omer Sikira,prof.
www.islam-iman.com

Komentari

komentara