Noćni namaz u Ramazanu

8592876Svevišnji Allah propisao je Svojim robovima raznovrsne ibadete, kako bi prakticirali svaku vrstu ibadeta, a ne samo jedan određeni ibadet čije bi im izvršavanje moglo dosaditi tako da ga u potpunosti ostave ili se požale na teškoću izvršavanja. Uzvišeni Allah svrstao je pojedine ibadete u kategoriju obaveznih ibadeta-farzovi, koje nije dozvoljeno ostaviti niti umanjiti, a pojedine ibadete svrstao je u kategoriju nafila – dobrovoljnih ibadeta, putem kojih se vjernik približava Allahu i upotpunjava svoj ibadet. U kategoriji obaveznih ibadeta nalazi se namaz. Uzvišeni Allah propisao je Svojim robovima pet namaza u toku dana i noći, pet namaza po djelu, ali pedeset na mizanu – vagi! Također, Uzvišeni je podstaknuo na činjenje dobrovoljnih namaza kojima se upotpunjavaju obavezni namazi i kojima se vjernici još više približavaju Allahu, subhanehu ve te’ala. U dobrovoljne namaze ubrajaju se sunneti revatib, tj. sunneti koji se klanjaju uz (prije ili poslije) obavezne namaze. Ti sunneti su: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata poslije podnevskog farza, dva rekata poslije akšamskog farza i dva rekata poslije jacijskog farza. U dobrovoljne namaze spada i noćni namaz čije klanjače Allah mnogo hvali u Svojoj Knjizi:

“…i oni koji svoje noći provode pred svojim Gospodarom na sedždi i kijamu.” (El-Furkan, 65)

Također, rekao je za njih:

” …njihovi bokovi lišavaju se postelja i oni dozivaju svoga Gospodara iz straha i nade, i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo, oni udjeljuju. Stoga, nijedna duša ne zna kakve ih skrivene radosti čekaju zbog onoga što rade.” (Es-Sedžde, 16-17)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolji namaz nakon obaveznog namaza jeste noćni namaz. ” (Muslim)

U drugom hadisu rekao je: “O ljudi, širite selam, hranite gladne, održavajte rodbinske veze i klanjajte noću dok drugi ljudi spavaju ući ćete u Džennet smireno, spokojno. ” (Ahmed. Šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, rekao je: Bilježi ga Tirmizi i kaže da je hasen-sahih, dok ga Hakim ocjenjuje sahihom)

Pod noćnim namazom podrazumijeva se i vitr-namaz. Najmanje se može klanjati jedan rekat, a najviše jedanaest rekata vitr-namaza. Dakle, vjernik može klanjati samo jedan rekat vitr-namaza, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko želi da klanja vitr jedan rekat, neka to čini.” (Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže)

Također, mogu se klanjati i tri rekata vitr-namaza, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko želi da klanja vitr-namaz tri rekata, neka to čini.” (Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže)

Ova tri rekata vitr-namaza dozvoljeno je klanjati sa jednim selamom, kako bilježi Tahavija da je Omer ibn EI-Hattab, radijallahu anhu, klanjao vitr-namaz od tri rekata i predavao selam samo na zadnjem rekatu. Međutim, ako želi, može klanjati dva rekata pa predati selam, a zatim klanjati treći rekat, kako bilježi Buharija od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da bi predavao selam nakon dva rekata, a zatim bi naredio da se ispuni neka njegova potreba, a onda bi klanjao treći rekat. Vitr-namaz može se klanjati i od pet rekata, tako što će svih pet rekata klanjati zaredom, neće sjediti niti predavati selam izuzev na zadnjem rekatu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko želi da klanja vitr-namaz od pet rekata, neka to čini. ” (Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže)

Također, Aiša, radijallahu anha, prenosi: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao bi noću trinaest rekata. Od toga bi kao vitr klanjao pet rekata i na njima ne bi sjedio osim na kraju.” (Muslim)

Također, može klanjati i sedam rekata vitr-namaza, tako što će ih klanjati zajedno kao što je slučaj i sa pet rekata, zbog riječi Ummu Seleme, radijallahu anha: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kao vitr klanjao bi sedam rekata i pet rekata. Ne bi ih razdvajao niti selamom niti govorom.” (Ahmed, Nesai i Ibn Madže)

Može se klanjati i devet rekata vitr-namaza, dakle klanjaju se zajedno i bez sjedenja između rekata izuzev nakon osmog rekata, kada će klanjač sjesti, učiti tešehhud i doviti, ali neće predati selam, već će ustati i klanjati deveti rekat, a zatim sjesti, učiti tešehhud, doviti i predati selam, kao što se navodi u hadisu Aiše, radijallahu anha, o vitru Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Klanjao bi devet rekata i na njima ne bi sjedio izuzev na osmom rekatu, pa bi spominjao Allaha, zahvaljivao Mu i dovio, a zatim bi završio, ali ne bi predavao selam, već bi ustao i klanjao deveti rekat. Nakon toga bi sjeo, spominjao Allaha, zahvaljivao Mu i dovio, a zatim predao selam, tako da bismo ga i mi čuli.” (Ahmed i Muslim)

Napose, može se klanjati jedanaest rekata vitr-namaza. Ako klanjač želi, može klanjati dva po dva rekata i na kraju završiti sa jednim rekatom, zbog hadisa Aiše, radijallahu anha: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, između jacija-namaza i sabah-namaza klanjao bi jedanaest rekata. Predavao bi selam nakon svaka dva rekata i vitr bi klanjao jedan rekat.” (Svi osim Tirmizija)

Međutim, ako klanjač želi, može klanjati četiri rekata, pa opet četiri rekata, a zatim tri rekata, zbog hadisa Aiše, radijallahu anha: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao bi četiri rekata (Mogućeje da je klanjao četiri rekata sjednim selamom, na što upućuje spoljašnjost ovog predanja, a moguće i da je predavao selam nakon svaka dva rekata, ali nakon što bi klanjao četiri rekata, napravio bi pauzu, a zatim opet tako, na isti način, klanjao još četiri rekata, što odgovara Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Noćni namaz je dva po dva rekata”, što odgovara i prethodnom hadisu Aiše, radijallahu anha, u kojem ona pojašnjava da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, predavao selam nakon svaka dva rekata.), ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini. Zatim bi klanjao četiri rekata i ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, a zatim bi klanjao tri rekata.” (Muttefekun alejhi)

Ovom prilikom potrebno je naglasiti da se vitr klanja se od pet, sedam i devet rekata samo onda kada čovjek klanja sam ili sa džematom, određenom skupinom, koja pristaje na takav način klanjanja. Međutim, što se tiče javnih mesdžida, za imama je najbolje da predaje selam nakon svaka dva rekata kako ne bi otežao ljudima i pomiješao njihove nijjete, a ovakav način klanjanja vitra najlakši je za muktedije.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko god od vas bude predvodio druge u namazu, neka bude kratak, jer, uistinu, iza njega ima starih, slabih i onih koji imaju nekakvu potrebu.”  U drugom predanju stoji: “A kada bude klanjao sam, neka klanja kako želi.”

Također, ovakav način klanjanja vitr-namaza prenosi se od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, samo u situacijama kada je klanjao sam, ali ne i kada je klanjao sa svojim ashabima. Noćnom namazu u Ramazanu pripada posebna vrijednost i odlika, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko provede Ramazan u namazu vjerujući i nadajući se (nagradi), bit će mu oprošteni prethodni grijesi. ” (Muttefekun alejhi)

Značenje riječi “vjerujući” jeste da vjeruje u Allaha i u nagradu koju On obećao klanjačima. Značenje riječi “nadajući se” jeste da traži nagradu samo od Allaha, da ne obavlja namaz iz pretvaranja, isticanja, niti radi imetka ili položaja. Noćni namaz u Ramazanu podrazumijeva klanjanje noćnog namaza od prve do zadnje noći. U ovu vrstu namaza ubraja se teravih-namaz, stoga je neophodno potruditi se u klanjanju ovoga namaza, posvetiti mu maksimalnu pažnju i očekivati za njega nagradu, sevap, samo od Allaha. To je samo nekoliko noći i razuman vjernik iskorištava ih prije negoli one prođu. Ovaj namaz nazvan je teravihom jer su ga prvi muslimani veoma dugo klanjali, odnosno kada god bi klanjali četiri rekata, malo bi se nakon toga odmorili (ar. isterahu). Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je prvi koji je u mesdžidu okupio muslimane kako bi u džematu klanjali teravih namaz, a zatim je to ostavio strahujući da taj namaz ne bude stavijen u obavezu njegovom narodu.

U dva Sahiha bilježi se od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao jednu večer u mesdžidu i za njim su klanjali neki ljudi, nakon toga klanjao je i sijedeću večer i broj ijudi se povećao. Zatim su se i treću ili četvrtu večer ljudi okupili, ali Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije izašao da klanja. Ujutro, kada se probudio, rekao je: “Vidio sam vaše sinoćnje okupljanje, pa me nije spriječilo da izađem pred vas ništa drugo do bojazan da vam se ovaj namaz ne propiše (kao obavezan).” Jedan od prenosilaca hadisa pojašnjava pa kaže: “A to je bilo u Ramazanu.”

Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Postili smo zajedno sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i nije nam klanjao (noćni namaz) sve do zadnjih sedam dana, a zatim je, predvodeći nas u džematu, klanjao prvu trećinu noći. Naredne šeste noći nije nam klanjao (noćni namaz kao što je to učinio prethodne noći). Zatim je pete noći klanjao (predvodeći džemat) sve do pola noći. Tada smo mu rekli: ‘Allahov Poslaniče! Kada bi nas predvodio u namazu cijelu ovu noć!’ Na to je on rekao: ‘Doista, ko klanja za imamom sve dok imam ne završi, upisuje mu se kao da je klanjao cijelu noć.'” (Bilježe ga sakupljači Sunena s vjerodostojnim lancima prenosilaca)

Ispravni prethodnici razišli su se po pitanju broja rekata teravih namaza i vitra sa njim. Tako su neki smatrali da teravih-namaz ima 41, 39, 29, 23, 19, 13, 11 rekata, ali postoje i druga mišijenja.

Najispravnije od svih ovih mišljenja jeste mišljenje da teravih-namaz ima jedanaest ili trinaest rekata, na osnovu predaje koja se bilježi u dva Sahiha od Aiše, radijallahu anha, u kojoj se navodi da je upitana: “Kakav je bio namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Ramazanu?”, na što je ona odgovorila: “Nije klanjao više od jedanaest rekata ni u Ramazanu ni izvan Ramazana.”

Od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Noćni namaz Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sastojao se od trinaest rekata.” (Buhari)

U Muvetti se bilježi od EsSaiba ibn Jezida, radijallahu anhu, da je rekao: “Omer ibn EI-Hattab, radijallahu anhu, naredio je Ubejju ibn Ka’bu i Temimu Ed-Dariju, radijallahu anhuma, da u džematu klanjaju jedanaest rekata (teravih namaza).” (Bilježi ga Malik u Muvetti sa jednim od najispravnijih lanaca prenosilaca)

Selefus-salih (ispravni prethodnici) prakticirali su dugo klanjati teravih-namaz, kao što se navodi u hadisu Es-Saiba ibn Jezida, radijallahu anhu: “Učač (imam) učio bi stotine ajeta tako da bismo se zbog dugog stajanja oslanjali na štapove”, što je suprotno današnjoj praksi većine muslimana koji teravih-namaz klanjaju velikom brzinom, tako da je nemoguće ostvariti obaveznu smirenost i skrušenost, što je zapravo jedan od namaskih ruknova bez kojeg namaz nije ispravan. Današnji muslimani zapostavljaju ovaj namaski rukn na jednoj strani, a na drugoj otežavaju muktedijama (klanjačima) koji su često nemoćni, bolesni i stari -čineći na taj način nasilje i sebi i drugima. Islamski učenjaci navode da je i mamu pokuđeno da toliko požuruje u namazu da klanjači iza njega ne mogu obavljati radnje koje su sunnet u namazu (namaske sunnete}, pa šta je tek onda s takvom brzinom zbog koje klanjači nisu u stanju obavljati namaske vadžibe?! Allaha molimo za spas! Muslimanu ne priliči da izostaje sa teravih-namaza, naprotiv treba ustrajavati u njegovom obavljanju kako bi postigao sevap i nagradu, a također ne treba napuštati džemat prije nego što imam završi klanjanje i teravije i vitr-namaza, kako bi postigao nagradu cijele noći provedene u noćnom namazu.

Ženama je dozvoljeno prisustvovati teravih-namazu u džamijama ukoliko nema smutnje za njih ili od njih, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ne zabranjujte Allahovim robinjama Allahove mesdžide!” (Muttefekun alejhi)

Također, to je bila i praksa ispravnih prethodnika, Allah bio zadovoljan njima. Međutim, potrebno je da žena dolazi u džamiju pokrivena, sa hidžabom, a ne da dolazi otkrivena i namirisana.

Također ženi je zabranjeno da podiže glas i pokazuje svoje ukrase i dijelove tijela, zbog riječi Svevišnjeg Allaha:

“…i neka ne pokazuju od svojih ukrasa ništa osim onoga što je ionako spoljašnje” (En-Nur, 31),

tj. ono što je ionako spoljašnje, ne može ni skriti, a to je haljina, ogrtač i sl.

Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženama da izađu na bajram-namaz, Ummu Atijja, radijallahu anha, rekla je: “Allahov Poslaniče, poneka od nas nema haljine – džilbaba?”, na što je on rekao: “Neka je neka od njenih sestara zaogrne svojim džilbabom. ” (Muttefekun alejhi)

Sunnet je da žene u džamiju dođu malo kasnije nego muškarci i da se udalje od njih, tako što će se ženski saffovi, za razliku od muških saffova, početi redati od zadnjeg saffa, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Najbolji saffovi za muškarce su prvi, a najgori zadnji, dok su najbolji saffovi za žene zadnji, a najgori prvi.” (Muslim)

Žene će napustiti džamiju odmah nakon što imam preda selam i neće odugovlačiti sa izlaskom iz džamije izuzev ako za to postoji opravdanje, zbog hadisa Ummu Seleme, radijallahu anha, koja kaže: “Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, predao selam, žene bi ustale odmah nakon njegove predaje selama, a on bi ostao kratko sjediti na svome mjestu prije nego što bi ustao.” Ummu Selema je rekla: “Mislim, a Allah najbolje zna, da je to činio kako bi žene otišle prije nego što ih sustignu muškarci.” (Buhari)

Izvor: “Ramazanska sijela”

Autor: Sheikh Muhammad ibn Saleh Al-Useymeen

Priredio: Namik.E.Galijašević

Obrada: islam-iman.com

Komentari

komentara