Obaranje pogleda iz poštovanja prema Voljenom

598968S obzirom da vjernik prema Allahu osjeća ljubav u njenom najuzvišenijem vidu – obožavanju, uz spoznaju Njegovog Veličanstva, apsolutne savršenosti i milosti , to u njegovom srcu proizvodi osjećaj strahopoštovanja, stida, skrušenosti, poniznosti i čežnje. Zato je od odlika vjernika koji je istinski zaljubljenik i svim svojim bićem obožava Svevišnjeg Gospodara i – spuštanje pogleda ka zemlji kada Mu se obraća, kao znak strahopoštovanja, stida i osjećaja Allahove veličine Uzvišenosti, Veličanstva i apsolutne Savršenosti.

Ibn Kajjim kaže: “Uzvišeni Allah ukazuje nam na savršenost Poslanikovog sallallahu alejhi ve sellem, odgoja, kada je uzdignut u noći Israa i Miradža, pa kaže: ‘Pogled mu nije skrenuo niti granicu prešao.’ (En-Nedžm, 17)

Ovo je vrhunac odgoja i poštovanja. Njegov pogled nije lutao lijevo-desno i nije nastojao vidjeti ono što mu Gospodar nije želio pokazati. Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio klanjaču da gleda ka nebu dok obavlja namaz, prijeteći mu da može zbog toga izgubiti vid. Gledanje ispred sebe prilikom obavljanja molitve jeste vrhunac poštovanja prema Onome Kome se molitva upućuje. Klanjač je obavezan na namazu stajati skrušeno, pogleda oborenog prema zemlji. Da nije Veličanstvo Gospodara svjetova, Uzvišenog, iznad Njegovog Arša, ne bi bilo razlike da li je pogled upravljen prema nebu ili prema zemlji.” (“Revdatul-muhibbin”, 263)

Izvor: “Medicina srca i duše”

Autor: Šejhul-Islam Ibn Kajjim El-Dževzijje

Priredio: Namik.E.Galijašević

Obrada: islam-iman.com

Komentari

komentara