OGRANIČENJE (TAHDID) POTOMSTVA

Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav u vezi sa ograničenjem potomstva u značenju da to bude generalna politika neke države ili društva koje bi bilo obavezno zakonom i sankcionisalo svakog ko ga ne bi primijenio i to sve radi ekonomskih obzira.
Ako promotrimo njihova mišljenja i stavove zapazićemo da većina smatra da ograničenja potomstava u značenju koje smo naveli nije dozvoljeno.1
Međutim, treba napomenuti da ima i onih koji to odobravaju.2
Učenjaci koji dozvoljavaju ograničenje potomstva svoj stav temelje na sljedećim dokazima:
1. Uzvišeni je rekao: ‘I neka se suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz svog obilja ne pomogne. (En-Nur 33.)
Oni vele da ajet, eksplicite, dozvoljava prolongiranje braka onome ko nema mogućnosti da podnese njegove troškove. Sami čin dozvole prolongiranja jedan je vid smanjenja potomstva. Prema tome, smanjenje potomstva dozvoljeno je kao i njegovo ograničenje.
2. Oni svoj stav dokazuju i nekim ajetima koji umanjuju vrijednost djece i upozoravaju na njihovu opasnost kao npr. ‘Bogatstvo i sinovi ukras su u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati,’ (El-Kehf, 46). ‘O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista imate neprijatelje, pa ih se pričuvajte,’ (Et-Tegabun, 14). ‘Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenja,’ (Et-Tegabun, 15).
Prvi ajet tvrdi da su djeca samo ukras a nasuprot njih je spomenuto ono što je važnije i bolje a to su dobra djela.
Druga dva ajeta upozoravaju vjernike da su djeca iskušenje i da mogu biti čovjeku uistinu neprijatelji i zato ih se treba pričuvati. Sve to upućuje da je dozvoljeno čovjeku da ograniči svoje potomstvo kako bi bio sigurniji i manje izložen smutnji i ovoga a i budućeg svijeta.
3. Svoj stav dokazuju i nekim hadisima i predajama od ashaba koji pozivaju smanjenju potomstva i koji njegovo uvećavanje smatraju znakovima Sudnjeg dana. Od tih hadisa su:
a) ‘Neće nastupiti Sudnji dan sve dok ne postane dijete poteškoća (roditelju, op.pr.)’
b) ‘Doći će vrijeme kada će čovjeka upropastiti njegova žena, dijete i roditelji. Prigovarat će mu za njegovo siromaštvo i zaduživaće ga preko njegovih mogućnosti. Tako će on biti prisiljen da ode i na ona mjesta u kojima će izgubiti vjeru i tako će biti upropašten.’
c) Poslanik, a.s, je, također, rekao: ‘Utječem se Allahu od najvećeg belaja (džehdul-bela). Ashabi su upitali: O Allahov poslaniče, šta je to najveće iskušenje? Rekao je: Malo bogatstva a mnogo potomstva.’3
d) Ibn Abbas je rekao: ‘Mnogobrojna porodica je jedna vrsta siromaštva a malobrojna porodica je jedna vrsta bogatstva.’
e) Prenosi se da je Amr ibn As, kada je preuzeo namjesništvo nad Egiptom, obratio narodu i između ostalog rekao: ‘O ljudi, čuvajte se četiri svojstva, jer ona vode nelagodnosti nakon rahatluka, neimaštini nakon bogatstva i poniženju nakon ugleda. Jedno od tih svojstava je i da je rekao: ‘Čuvajte se i mnogobrojne porodice.’
El-Behi el-Havli je, nakon što je naveo ovaj slučaj rekao: ‘Amr ibn As se u ovom slučaju odlikovao dvjema osobinama. Bio je na prvom mjestu državnik, zdravo je rezonovao, vidio je krajnje ciljeve politike koju zagovora, kao i potrebe društva i zajednice.
Na drugom mjestu je bio imam fakih koji se družio sa Allahovim poslanikom i od njega učio. Prema tome on je to izrekao na osnovu razumijevanja suštine islama i shvatanja koje je naučio od Allahova Poslanika.’4

4. Svoj stav dokazuju i ajetima koji potvrđuju da je islam vjera olakšavanja a ne otežavanja kao npr.
‘Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate,’ (El-Bekare, 185).
‘U vjeri vam nije ništa teško propisao,’ (El-Hadždž, 78).
Ustanovljeno je da kontinuirano rađanje šteti zdravlju majke i djeteta i da povećava ekonomske probleme u porodici i društvu.
5. Za dokaze koji podstiču uvećavanje potomstva, jer će se njime ponositi na Sudnjem danu, kažu da se njima ne želi uvećavanje radi uvećavanja nego se žele njegove posljedice kao što su npr. zdrava porodica, ummet i društvo. Prema tome, ako će to mnoštvo donijeti dobro i hajr muslimanima, onda je ono poželjno. Međutim, ako ono bude vodilo slabosti, krizi i teškoćama ummeta onda ga bez sumnje treba zabraniti.
Kur’an nam je naveo primjer nepoželjnog mnoštva koje je bilo izvor oholosti i nerazboritosti. ‘I onoga dana na Hunejnu kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali,’ (Et-Tevbe, 25).
U isto vrijeme Uzvišeni je rekao da je malobrojnost koja je naoružana imanom, razumjevanjem i znanjem u biti mnoštvo koje je mjerilo ponosa i snage. Uzvišeni kaže: ‘Ako vas bude dvadesetak izdržljivih, pobijediće dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijediće hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju,’ (El-Enfal, 65).
6. Zastupnici ovog mišljenja, također, smatraju da nema proturječnosti između ograničenja potomstva i vjerovanja, akideta i islamskih propisa. Sprečavanje trudnoće ne smatra se ubistvom ljudskog bića. Imam Gazali, praveći komparaciju između kontracepcije, tajnog ubistva (el-ve’da) i abortusa kaže: ‘Uistinu i tajno ubistvo i abortus padaju na nešto što uistinu postoji (fetus), međutim, sa izbacivanjem sjemena izvan vagine nije takav slučaj. Od same čovjekove sperme (vode) ne može nastati dijete, a također ni od ženine. Nastanak fetusa počinje nakon što se ove dvije vode spoje na poznati način. Prema tome srečavanje spajanja ove dvije vode ne smatra se krivičnim prekršajem prema onome što se formiralo ili nastalo.’5
Sprečavanje trudnoće ne oponira ni vjerovanju u kader. Taj stav potvrđuju i riječi Poslanika, a.s, kada ga je neki čovjek upitao o upotrebi kontraceptivnih sredstava (a’zla). On mu je odgovorio:’Ako hoćeš upotrebljavaj kontracepciju (a’zl), njoj će se desiti ono što joj je određeno.’ Znači, sperma nije izvor stvaranja i formiranja. Ona je samo vanjski uzrok. Uzvišeni Allah je stvorio Isaa, a.s, bez uzroka ili posrednika (sperme), stvorio ga je bez oca.
Također, često se dešava da supružnici u svom polnom odnosu žele trudnoću, ali i pored toga ona se ne desi, ili, ponekad poduzmu sve preventivne mjere da ne dođe do nje, ali i pored svega toga ona se desi. To potvrđuje i onaj koji je pitao Poslanika o azlu. Nakon izvjesnog vremena vratio se govoreći da mu je robinja zanijela i pored azla. Našto mu je Poslanik, a.s, rekao: ‘Rekao sam ti da činiš azl, jer će se njoj desiti ono što je određeno.
7. Zastupnici tog mišljenja smatraju da ograničavanje potomstva za državu ima velike koristi kao npr.
a) Kontrolisanje procenta nataliteta, što se direktno odražava i na procenat ekonomaskog razvoja.
b) Omogućavanje državi da pruži državljanima medicinske, edukacione i socijalne usluge na pristojan i odgovarajući način, jer veliko povećavanje broja stanovnika vodi opadanju tog nivoa usluga i ostavlja ummet zaostalim.
c) Omogućava obezbjeđenje radnih mjesta i anulira nezaposlenost koja danas ugrožava radnu snagu.

DOKAZI onih koji zabranjuju ograničenje potomstva
1. Zastupnici ovog mišljenja dokazuju ga argumentima koji podstiču na brak kao npr.
‘Udavajte neudate i ženite neoženjene,’ (En-Nur, 32).
Poslanik, a.s, je rekao: ‘Brak je moj sunnet (put), pa ko ne želi prihvatiti moj put, nije moj.’
Prema tome, islam podstiče na brak i traži od države da pomogne da se put do njega olakša. Također je poznato da brak sam po sebi nije cilj niti je to samo seksualno uživanje. Tu konstataciju potvrđuju i sami kur’anski i hadiski tekstovi kao na primjer:
‘Žene vaše su njive vaše,’ (El-Bekare, 223). U ajetu se govori o njivama što implicitno ukazuje na postojanje cilja i plodova braka u islamu a oni su predstavljeni u opstanku ljudske vrste tj. u rađanju potomstva.
‘Zato se sada sastajte s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio,’ (El Bekare, 187). Većina mufessira smatra da se pod «onim što vam je već Allah odredio» misli na dijete.
Poslanik, a.s, je rekao: ‘Ženite se i razmnožavajte se.’ U ovom hadisu Poslanik, a.s, je povezao brak sa mnoštvom potomstva što, implicite, upućuje da je to jedna od njegovih glavnih intencija i ciljeva.
2. Allah, dž.š, je rekao: ‘Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu,’ (El Kehf, 46).
‘Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke,’ (En Nahl, 72). Nakon te konstatacije Allah, dž.š, zavrašava ajet riječima: ‘Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču.’
Znači ova dva ajeta potvrđuju da je brak blagodat zbog svih plodova koji proističu iz njega i rađanja djece. Razumije se onda da ajeti, imlicitno, upućuju na to da je sprečavanje potomstva poricanje Allahovih blagodati i prema tome nije dozvoljeno.
3. Allah, dž.š, je rekao: ‘Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštne,’ (El-Isra, 31). Ograničenje potomstva može se smatrati jednim vidom ubistva djece, jer krajnji njegov ishod je sprečavanje njihova rađanja.
4. Mijenjanje Allahovih stvorenja je u islamu zabranjeno. To je jedna od smutnji koju je šejtan uzeo kao sredstvo za zavođenje ljudi i rekao: ‘I sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati,’ (En-Nisa, 119). Pod mijenjanjem Allahovih stvorenja podrazumijeva se njihova upotreba u svrhe radi kojih nisu stvorena. Prema tome, ograničavanje potomstva jedna je vrsta mijenjanja i može se reći da je u tome pokornost šejtanu i nepokornost Allahu.
5. Sprečavanje potomstva u suprotnosti je sa islamskim vjerovanjem. Ako je ono produkt straha od siromaštva onda je zabranjeno, jer Allah, dž.š, je rekao: ‘A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas,’ (El-A’nkebut, 60).
Ako je pak bježanje od sučeljavanja sa odgovornosti odgoja i pažnje, onda će to biti zabranjeno, jer je to znak slabosti i nemoći koju islam zabranjuje svojim sljedbenicima.
6. Nagon da se postane roditelj nešto je što je urođeno kod čovjeka kako bi to bio poticaj za održanje ljudske vrste. Zbog toga je potomstvo samo po sebi naređeno radi udovoljenja toj urođenoj prirodi.
7. Islamski ummet je ummet džihada i ummet koji nosi zastavu istine. Neprijatelji i dušmani istine prisutni su u svakom vremenu i prostoru. Prema tome borba između istine i neistine neprestana je i trajat će sve do Sudnjeg dana. Poznato je da je ljudski faktor nazaobilazan u džihadu tj. glavni je.
8. Ummet je u stalnoj potrebi za generacijama muslimana koje će moći udovoljiti njegovim potrebama, njegovoj odbrani, politici, ekonomskom i društvenom prosperitetu. Prema tome, povećanje potomstva jedna je od pet nužnih neophodnosti života.6
Nakon što smo iznijeli oprečna mišljenja i dokaze na kojima su postavljena, čini nam se, a Allah opet najbolje zna, da je ispravnije ono mišljenje koje smatra da je ograničenje potomstva zabranjeno u značenju kako smo ga prethodno definisali.
To mišljenje potpuno je u skladu sa islamskim vjerovanjem koje uči svoje sljedbenike da Allah stvara i određuje nafaku svakom stvorenju prije nego što se rodi. Prema tome, svemir i sve što je u njemu Allah stvorio od Svojih blagodati dovoljno je da se ishrane sva Njegova stvorenja pod uvjetom da se primijeni Njegov zakon. Samo kad se to uzme u obzir ljudi će moći osjetiti ovu istinu. Međutim, ako ljudi budu primjenjivali zakone svojih prohtjeva i nezasitih strasti onda sigurno neće svi biti siti, jer će u takvom slučaju sebi sve prigrabiti oni koji su najjači i dijeliće nemoćnim, i to ne iz ljudskih osjećaja i savjesti nego radi interesa ono što je bezvrijedno, i u tolikoj mjeri da se njihovi interesi ne ugroze. Znači, islam i njegov pogled na svijet ne mogu se kriviti za probleme koje su napravili drugi sistemi i filozofije.
Pored toga, mišljenje koje smo preferirali potvrđuje i stvarnost našeg ummeta koji je danas izložen najopasnijem i najpodlijem neprijatelju. Neprijatelju koji ga nastoji uništiti biološki, razoriti njegovu civilizaciju i pogaziti njegov identitet. Zato je takvom ummetu potrebno što više ljudstva. To mnoštvo nužno ne vodi u slabost, neznanje i siromaštvo. Muslimanski ummet posjeduje najveće svjetske resurse prirodnih bogatstava koje treba samo racionalno i namjenski iskoristiti i usmjeriti.
Na kraju treba napomenuti da iza svih pokreta, organizacija i udruga koje pozivaju upotrebi kontracepcije i smanjenju potomstva stoje snage neprijateljski raspoložene prema ovom ummetu, cionističke i druge. Sve one rade punom snagom i to samo među muslimanima, troše ogromna sredstva kako bi muslimane nagovorili raznim podmuklim i primamljivim ali u stvari lažnim i štetnim sredstvima da smanje natalitet, dok u isto vrijeme njihove vlade i državne institucije motivišu svoje građane raznim olakšicama i premijama na povećanja nataliteta. Lijepo li je neko rekao:’Ako hoćeš da se spasiš od neprijatelja postupi suprotno njegovim savjetima i naputima.’
Mi u Bosni, također, moramo o ovome razmisliti. Mogu sa odgovornošću tvrditi da je naša budućnost u povećanju potomstva i edukaciji. A da bi se to sprovelo neophodno je imati svjesnu, dobronamjernu i vladu odgovornu prema svom narodu koja će motivisati narod na povećanje nataliteta i obezbijediti mu uslove za edukaciju i sve ostalo što bi zahtijevala realizacija te akcije.

POSLJEDICE primjene ograničenja potomstva
Ebul-E’ala el-Mevdudi u svom vrijednom djelu Hareketu tahdidi-n-nesli naveo je sve štetne posljedice koje mogu nastati ako se ove ideje primijene. Navest ćemo ovdje neke od njih:
1. Njena primjena je prouzrokovala društvenu nestabilnost i neravnomjernost. To zbog toga što se ova ideja najviše širi među bogatim i srednjim staležima, dok nije zastupljen među siromašnim, jer su oni zadovoljni u cjelini i nemaju ambicija da dostignu bolji stepen života. Također, u ovim staležima preovladava raspodjela porodične odgovornosti između muža i žene. Žena je zadužena za odgoj djece i kućne poslove dok je obaveza muža da pribavi opskrbu. Prema tome, ako se ova ideja primijeni, smanjit će se brojnost prva dva staleža a povećati brojnost trećeg, iz čega bi proistekle kobne posljedice.
2. Njena primjena omogućila je pošasti – nemoral i spolne bolesti. Ženu od nemorala odvraća samo strah od Allaha, prirodni stid ili trudnoća. Prve dvije stvari je ‘savremena’ civilizacija skoro iskorijenila, a za treću se pobrinula i našla lijek – kontracepcija. To bi značilo da više nema nikakvih prepreka za nemoral. Nakon što su otkirvena kontraceptivna sredstva prostitucija se uveliko proširila a u isto vrijeme smanjio se broj brakova. Uporedo su se, sa porastom prostitucije, razmnožile i spolne bolesti.
3. Prouzrokavala je također smanjenje nataliteta, što je prisililo zapadne zemlje da rade na propagiranju nataliteta pružanjem raznih olakšica i premija.
4. Uzrokovala je i pogoršanje zdravlja, jer sprečavanje trudnoće i rađanja uzrokuje razne poremećaje kod žene, jer joj se time sprečava osnovna funkcija za koju je prirodno pripremljena. Također primjena kontracepcije ima i drugih štetnih posljedica za one koji ih primjenjuju kao npr. nervoza, neizvjesnost, slom živaca, nerazboritost, slabljenje srca…
5. Sprečavanje potomstva ima i društvene posljedice kao što su hladni bračni odnosi. Iz toga proističu: slaba ljubav, nepodošljivost i seksualna nakaradnost. Također, takva bračna veza liči životinjskoj jer je iz nje odstranjena duhovna veza predstavljena u zajedničkoj brizi i odgoju djece i osjećanje supružnika da oni time izvršavaju svoju vjersku, socijalnu i domovinsku dužnost.
6. Moralne štete, od kojih su najvažnije podsticanje na zinaluk, jer više ne postoji bojazan da se ponesu njegove posljedice, opadanje morala, jer se u takvom slučaju nastoje slijediti i zadovoljiti strasti i ništa drugo, kao i zabrana pozitivnih svojstava koja se postižu odgojem djece kao što su strpljenje, samilost i briga…
7. Primjena ove ideje uzrokuje i ekonomske i nacionalne štete, jer slab natalitet vodi slaboj ekonomiji radi malog broja rađanja. Poznato je također da mali broj potrošača u odnosu na veliki broj proizvođača uzrokuje pojavu nezaposlenosti.
8. Primjenom ove ideje ummet može izgubiti rađanje velikih ljudi, jer možda upravo u sjemenu kojem se zabranjuje oplodnja bude neki veliki vojskovođa, mislilac ili učenjak genij….
9. Rađanjem se također nadomješćuje ljudstvo izgubljeno u ratu, a zabrana rađanja stoji kao prepreka tome.7
Rezimirat ćemo u vezi s istim problemom i studiju doktora Abdul-Halima U’vejsa koja je objavljena u saudijskom časopisu Ed-Da’va pod naslovom ‘Opasna tajna se krije iza poziva za uništenje muslimana’.
U toj studiji dr. Uvejs je rekao: ‘Opasna tajna iz poziva za uništenje muslimana krije se u tome što je napredni svijet ugrožen kroz nekoliko stoljeća smanjenjem nataliteta i svojim nestankom. To je za njih postalo veliki problem. Oni se tome pokušavaju suprotstaviti stimulisanjem nataliteta svim mogućim sredstvima. Međutim, najveće sredstvo na koga se oslanjaju u tome je – uništenje muslimana i trećeg svijeta kako ih ne bi prevladali i poslije njih naslijedili Zemlju.
Nakon što je naveo sve strepnje od kojih pate evropske države zbog slabog nataliteta, naveo je preporuke komisije koju je Britanija formirala za proučavanje te opasne pojave. Između ostalih navedene su i ove preporuke:
1. Da se svakoj porodici da novčana nagrada srazmjerno broju djece koju ima.
2. Da se izvrši izmjena zakona o porezu na dohodak, tako što bi se porez smanjio onima koji su oženjeni i koji imaju djecu a povećao neženjama.
3. Da se naveliko prave prostrane kuće i stanovi koji bi imali više od tri spavaće sobe.
4. Da se daju povlastice porodicama koje imaju djecu kako bi im se ekonomski olakšalo.
5. Da se osnuju komisije koje će proučiti uzroke koji su doveli do smanjenja nataliteta i da se poduče ljudi kako da prevladaju taj problem.
Doktor je završio svoju studiju sljedećim riječima: ‘Smiješno je i žalosno a u isto vrijeme i čudno šta se sve dešava u našem islamskom svijetu. Dok francuski predsjednik kruniše i naziva ‘idealnom majkom’, Francuskinju koja nije otkrila ništa novo u nauci ili nečem drugom, ali jest uspjela da rodi desetero djece i da tako ojača i osnaži francusko društvo. Nažalost, u isto vrijeme u našim islamskim društvima dižu se odvratni džahilijetski glasovi koji pozivaju da se trećem djetetu i svakom onom koje će doći poslije njega zabrani besplatno školovanje i neke druge povlastice. Koliko li je, o Arapi, čovjek ponižen kod vas, koliko li je izgubljen i bezvrijedan!? Međutim, to je sasvim normalno, jer to je logika koja je daleko od imanske logike.’
I nas ovi kompleksi koje su nam naturili naši ‘prijatelji’ nisu zaobišli. I kod nas je sramota imati nekoliko djece, jer ko će se šminkati, kahve kod kona ispijati i televizjske serije pratiti ako se budu imala tolika djeca.
U posljednje vrijeme uočljivo je i da su se neke ženske organizacije, pod raznim parolama, počele zavlačiti i u ono malo poluzdravih sredina što je još ostalo kod nas, savjetujući ženama kako će najbrže postati kulturne i biti ravnopravne sa svojim muževima i tako ući u Evropu, a poslije nje i u Ameriku koja će ih ponovo vratiti na bombarderu u Afganistan. A izgleda da je najbrži način da to postignu upotreba konraceptivnih sredstava i neposlušnost Allahu, dž.š, a zatim i mužu. Čak im se dijele i telefonski brojevi da mogu, ako bi ih slučajno muž pogledao poprijeko, nazvati policiju da ga dovede i preodgoji.
Možda, ipak, ne bi trebalo kritikovati običan svijet, jer je Alija, r.a, rekao: ‘Ne treba pitati neznalice zašto ne znaju dok se učenjaci ne upitaju zašto nisu podučavali.’
Piše: dr.Sulejman Topoljak
Pripremio: Adnan Esad Čolo

Komentari

komentara