Politički faktori nastanka terorizma, nasilja i zastranjenosti

Terorizam je fenomen koji ulazi u razne situacije. Zamršen je i njegovi razlozi su mnogobrojni i uklapaju se jedan u drugi. Svaki razlog nastoji ostvariti što veći učinak i to je dodatni podsticaj da svaki faktor obradimo što detaljnije.
Kada su u pitanju politički faktori terorizma, tu moramo obratiti pažnju na sljedeće činjenice, koje su u isto vrijeme i faktori zbog kojih danas imamo problem sa međunarodnim terorizmom:

1) Udaljenost od Allahovog šeriata.
Udaljenost od Allahovog šeriata je glavni razlog zablude, sljepila i nesreća, od kojih patimo u mnogim islamskih i neislamskim zemljama. Kaže Uzvišeni Allah: «A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti.» Suretu Ta Ha, 124.
Udaljenost od sprovođenja u djelo šerijatskih propisa u svim dijelovima života jeste razlog za veliku nesreću, a od vrsta nesreće svakako su i terorizam i nasilje.
2) Političko dno.
Mnoge države, pa čak i one koje se hvališu svojom demokratijom, zauzele su neprijateljski stav prema islamskim institucijama, misionarskim mirovnim projektima,… Blokiraju se bankovni računi, predstavnici sataniziraju i u medijima proglašavaju, u najmanju ruku, sumnjivima. Istini za pravo, postoje mnoge organizacije koje nose epitet islama, a koje se zaista bave terorizmom. Islam je čist od njih!

Međutim, ponašanjem državnih aparata na ovaj način prema svim islamskim institucijama na isti način, može samo još više prouzrokovati nastanak tajnih i anonimnih udruženja i grupacija. Ovo je i naša stvarnost koju pratimo preko medija.
Potrebno je napraviti razliku između muslimana koji žele živjeti u islamu, ne dirajući druge, i onih koji pozivaju na nasilje. Konstantnim napadima na islamske vrijednosti može doći samo do sveopšteg buntovnog gnjeva i odgovora svih muslimana, a ako do toga dođe, onda će posljedice biti nesagledive. Uzmite primjer mačke i psa. Pas je mnogo jači i veći od mačke. Mačka uvijek bježi od psa, ali, kada dođe do kraja zida, ona se okrene i bori do posljednje kapi krvi, i što je još interesantnije, ta mačka uglavnom iznese živu glavu, dok pas ostane osramoćen, a ponekad i bez očiju. Muslimanski ummet čini jednu četvrtinu stanovništva naše planete, što nije ni najmanje mala stvar. Da su svi muslimani teroristi, kao što se to servira iz zapadnih lobija, pa ko bi to još ostao živ?! Kada bi samo jedan milion muslimana stavio na sebe eksploziv i napao na nemuslimane, cijela planeta bi odletjela u vazduh! Međutim, i zapadnim moćnicima je jasno da je islam čist od terorizma, ali samo žele da obični narod zaglupe preko medija kako bi im dali podršku u borbi protiv terorista, ili bolje rečeno, u borbi za iračkom naftom, sudanskim prirodnim bogatstvima, rudama, šumama, vodama,…

3) Od udaljenosti od Allahovog zakona i njegovog primjenjivanja od strane država jeste njihovo oslanjanje na ljudske izmišljene zakone i propale filozofije i ideologije.
Samo Gospodar nebesa i Zemlje zna šta je za nas najbolje. Zbog toga nam je objavio Svoj šeriat da bismo bili sretni.
Danas mafijaši pljačkaju milione i države. Ako ih vlasti uhvate, osude ih na koji mjesec, godinu, i opet ih vidiš kako kradu još više! Međutim, u našem lijepom šeriatu imamo lijek za to krivično djelo: odsječemo mu desnu ruku. Ako ponovo ukrade, onda lijevu nogu. Ako treći put ukrade, onda lijevu ruku. Ako četvrti put ukrade, onda desnu nogu. Sada će neko reći: «Pa šta ako ukrade i peti put, ili, kako će ukrasti a nema ni ruku ni nogu?» Odgovor je jednostavan: Ako bude i samo saučesnik, kao kada bi bio nalogodavac, on je kriv i tada mu odsječemo, tj. država, i glavu. Neko će možda reći da je to okrutno, nehumano,… No, da li ste se zapitali koliko će porodica umrijeti od gladi i neimaštine jer ih je dotični kriminalac opljačkao, ponižavao, tukao,… Kada bismo taj propis usvojili u Bosni i Hercegovini, šta mislite koliko bismo vidjeli političara bez ruku i nogu, a koliko bez glave!!!!!!!?????????
Slično je i sa ubistvima. Šeriat je jasan i po tom pitanju: Ko ubije nekoga na pravdi Boga, i on biva ubijen.
4) Zapostavljanje građana, njihovih prava i potreba od strane države.
Svako onaj kome je Allah dao neki vid vlasti nad drugima, on je i obavezan prema njima. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: «Svi ste vi pastiri, i svi ćete biti pitani za svoje stado.» Danas se ljudi bore da bi postali neko i nešto u vladi, ne zbog ljubavi prema svom narodu, nego zbog želje za boljom platom i lakšim životom. Poznati islamski vladar, Omer ibn Abdulaziz, rahimehullahu teala, je za samo par mjeseci vladavine toliko omršavio i ostario da ga prijatelji nisu mogli prepoznati. Nije omršavio što nije imao šta jesti, nego što nije imao kada jesti od brige za islamskog državom i njenim podanicima, i muslimanima i nemuslimanima.

Zapostavljanjem građanskih potreba za obrazovanjem, zapošljavanjem, normalnim životom, liječenjem, sigurnošću, često dovodi, ne samo pojedince, nego i cijele narode do situacije da stvar «preuzmu» u svoje ruke, kao što je to bilo za vrijeme velike Francuske buržoaske revolucije. Gladan stomak svoga djeteta koje plače od gladi i neimaštine će daleko prije potaknuti na nasilje i terorizam, nego sit stomak koji ne želi rizikovati da izgubi i to što ima.
5) Nemar od strane zakonodavne i izvršne vlasti.
Ljudi često mogu da trpe fizičku bol, ali, kada njihova čast dođe u pitanje, tada su vrlo opasni i agresivni, i štaviše, draže im je da poginu, nego da ostanu osramoćeni.
Današnje vlade su pune obezbjeđenja i policajaca. Zašto?
Odgovor znate i sami. Da su bili pravedni i pošteni prema svome narodu, narod bi ih volio i ne bi se trebali štititi jakim policijskim pratnjama.

Sjetimo se drugog halife, Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu. Spavao je pod drvetom bez bilo kakve pratnje. Sebi je u obavezu uzeo, a na to ga i islam tjera, da bude pravedan i prema muslimanima, i prema nemuslimanima. Kolio bi naših političara prošetalo kroz bosanskohercegovačke gradove bez ličnog obezbjeđenja? Sigurno bi to bio mali broj!
Svakodnevno slušamo i gledamo kako politički moćnici kradu, pregaze autom, udaraju, a niko im ništa ne smije. Ali, kada jedan obični građanin želi zaštititi svou porodicu ili imetak, koristeći ruke, noge, letvu ili oružje koje ima legalno, tada se odmah nacrta policija, suđenje, narušavanje javnog reda i mira,…
Ljudi su izgubili mnogo šta u ratu, a gube i u ovom miru ili primirju. Nepravdi se mora stati u kraj, pa ako to država ne učini sama, vrlo lahko to mogu pokušati obični ljudi kojima će se neko predstaviti kao prijatelj i vođa, a u osnovi, samo će iskoristiti bol naroda da bi došao do ličnih ili političkih ciljeva.

Ukratko, ovo su samo neki povodi da u jednom društvu dođe do radikalnih i terorističkih pokreta koji u vrlo kratkom vremenskom roku mogu nanijeti toliko štete da posljedice mogu biti nesagledive. Uklanjajući ili mijenjajući pomenute faktore, biće smanjeni i teroristička djelovanja u našoj svakodnevnici. Koliko mi, kao pojedinci možemo uraditi na smanjenju svih pomenutih stvari, vraća se na svakoga od nas pojedinačno, ali, ako budemo imali društvenu svijest i ljubav prema svome narodu, a prije svega prema svome Gospodaru, tada ćemo se i više potruditi u edukovanju nas samih, ali i naše djece koja su izložena raznim djelovanjima putem interneta, društva, okoline,…
U narednom tekstu ćemo obrađivati ideološke faktore koji dovode do svakodnevnih formiranja novih terorističkih ćelija širom svijeta.

www.islam-iman.com

Komentari

komentara