Poput lika iz crtića kroz cijelo djetinjstvo javljao se meni Bilal

vasapismaPoput lika iz crtića kroz cijelo djetinjstvo javljao se meni Bilal. Tako sam ja od malih nogu zavoljela to stvorenje koje znam samo iz knjiga i kojeg se prisjećam svakim ezanom. Zavoljeh ga toliko da i ja želim jednog barem malenog Bilala uz sebe. Uvijek sam nekako sanjala ogledalo kroz koje iz svoje stvarnosti, bježim u vrelinu Arapske pustinje i uživam u pravom Islamu, a i prvom ezanu.

Zavoljeh te o Bilale, zbog tvoje posvećenosti Islamu, zbog tvoje odlučnosti, zbog tvog sabura, zbog tvoje ljubavi prema Poslaniku s.a.v.s, pa šta više da kažem. Zar ja onda kada pročitam šta si prošao ti i prvi muslimani, da se žalim na moje stanje? Tako mi Allaha Uzvišenoga strah me da nakon što vidim i čujem šta ste vi prošli da ovo naše danas, nije niti može biti iskušenje! A onda se tim slijedom pitam, ako to nije iskušenje, pa gdje sam ja? Da li će biti dovoljno da se prisjetim samo kako više nisi zaučio ezan nakon odlaska našeg Miljenika s.a.v.s, ili da se sjetim tvog života, kada si u životu imao samo vjeru, a bila ti je i više nego dovoljna.

A danas, mogu li reći da imamo prijatelja bez koristi? Mogu li reći da smijemo svima vjerovati? Da li bi se neki prijatelj od tuge zbog mog odlaska, nečega odrekao? Da li bi istinska tuga vladala njegovim srcem, ili bi ono poput stijene ostalo, ne-umoljivo i ne-salomljivo? Šta se dešava s nama o Bilale? Šta se dešava Ummetu Muhammedovom, kako da se popravimo, da li je prekasno za to. O Bilale, zavidim ti, zavidim jer si bio uz našeg Poslanika s.a.v.s kao vjerni drug, pozivao si prve muslimane na namaz, o Bilale, samo se pitam kolika je li je tvoja nagrada?!

Mogu li da se pitam kako je biti u društvu Ebu Bekra i Omera r.a.? Mogu samo zamišljati, Ebu Bekr vjerni drug, i Omer strašni vojskovođa… Hurmom i vodom si se iftario, i bio si prezadovoljan, a vidi sada nas. Baš gledam kako ljudi padaju na tle poslije iftara, jer su se toliko prejeli da ne mogu hodati, a malo da pogledaju iza ćoška jedan u najmanju ruku tužan pogled, djevojčice ili dječaka će vas onako molećljivo i tužno gledati! Ne zelim o Bilale, da Ummet Muhammedov razocara one koji su se za Islam krvlju borili, ne želim da budem dio Ummeta koji je izdao Muhammeda i prvu generaciju.

Ne želim da Bedr i Uhud budu uzaludni, ne želim da svi oni udarci i bol Muhammedovi s.a.v.s budu uzaludni! Probudi se o Ummete! Svakodnevno na neki način te se sjetim, sjetim se i čitam sve ono što si radio, pored svega što imamo, sada, kada bi život trebalo da je olakšan, shvatam kako su sve olakšice muslimanu na neki način iskušenje. O, zar nas nije stid, otvoriti ormare danas, pa reći nemam šta obući, pa zar sam ja bolja od onog koji nam je Kur’an prenio?

Zar smo mi bolji od vas! Bilale, molim Gospodara da uputi mene, moju porodicu i moje prijatelje na put na čijem kraju ćemo se sresti i u džematu klanjati, molim Gospodara da svaki moj dan učini produktivnijim i bolje iskorištenim od onog prethodnog. Molim Gospodara da Ummet Muhammedov ne ode stanputicom, nego da se držimo puta Muhammedovog. InsAllah, čut ćemo mi tvoj ezan ponovo, a do tada, esselamu alejkum Neka je Allahova milost na Poslanika s.a.v.s, časne ashabe, prvu generaciju muslimana, i sav Ummet Muhammedov!

Autor: Emina Suljević

Komentari

komentara