Poslanikova s.a.v.s. praksa pri kihanju

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Zaista Allah voli kihanje, a mrzi zijevanje; kada neko od vas kihne i kaže ” Elhamdulillah ” (hvala Allahu), obaveza je svakom muslimanu, koji ga čuje, da mu kaže: “Jerhamukellah” (Allah ti se smilovao).

Zijevanje je od šejtana, i zato, kada neko od vas bude zijevao, neka se suzdrži koliko bude mogao, jer šejtan se smije onome koji zijeva.” (Sahihul-Buhari) Ovaj hadis jasno upućuje da je fardu-‘ajn (stroga obaveza), svakome ko čuje da je neko kihnuo i zahvalio se Allahu riječima “el-hamdulillah” – proučiti mu spomenutu dovu, tj. “Jerhamukellah”, i ukoliko mu neko od prisutnih prouči dovu, sa ostalih ne spada obaveza učenja dove. Ovo je ispravnije mišljenje učenjaka, po ovom pitanju. Za ovo mišljenje su se opredijelili Ibnu Ebi Zejd i Ebu Bekr ibnu-l-Arebi, Allah im se smilovao.

Ako neko kihne, odjednom, više puta, da li mu učiti dovu za svako kihanje?

Allahov Poslanik s.a.v.s. je podučio ummet kako da postupe i u ovakvom slučaju, uputivši ih da onome ko kihne do tri puta treba učiti spomenutu dovu, a ako bude i dalje kihao onda mu treba učiti dovu kao svakom drugom bolesniku tj. moliti Allaha dž.š. da ga ozdravi. (Hadis je dobar, prenosi ga Ebu Davud od Ebu Hurejre) … slijedi …

Neko će reći: bolesnom čovjeku, od gripe ili neke druge bolesti, je preče učiti dovu (Jerhamukellah) kada kiha, nego li onome koji je zdrav i kiha. Odgovor na ovo pitanje bi glasio: Ukoliko neko kihne više od tri puta to upućuje na to da je on bolestan, i tretiraćemo ga kao ostale bolesnike, moleći Uzvišenog Allaha da ga ozdravi i očisti od grijeha, a što se tiče dove “Jerhamukellah” ona se uči (samo) onome koji kiha, bez da je bolestan.

Ukoliko neko kihne i kaže “el- hamdulillah”, da li je propisano onima koji nisu čuli da je rekao “el-hamdulillah ” da mu prouče dovu (jerhamukellah)? Onda kada prisutni budu sigurni da je onaj koji je kihnuo rekao “el-hamdulillah” proučiće mu dovu bez obzira čuli ga ili ne. Tako će na primjer gluhi proučiti dovu onome koji kihne, ukoliko vidi da je pomjerio usnama, izgovarajući “el-hamdulillah”, i ako ga nije čuo.

Ako neko kihne i ne kaže “el-hamdulillah” da li ga treba podsjetiti?

Ibnu-l-Arebi rhm. kaže da je sunnet da se ne napominje, dok imam el-Nevevi rhm. smatra da ga treba podsjetiti i napomenuti, jer to ulazi u naređivanje na dobro i pomaganje na polju dobročinstva. Međutim, sunnet Allahova Poslanika s.a.v.s. upućuje na to da ga ne treba podsjećati, jer on s.a.v.s., nije proučio dovu čovjeku koji je kihnuo, a nije rekao el-hamdulillah, niti ga je podsjetio da kaže tu riječ, a da je sunnet podsjetiti ga prvi bi Poslanik s.a.v.s. to uradio. Ovo se može smatrati kao vid kazne za onoga koji zaboravi da kaže “el-hamdulillah” nakon kihanja, jer čim on nije zahvalio Allahu dž.š. onda mu ni vjernici neće moliti za milost. Onaj koji kihne, pa kaže “el-hamdulillah”, i prisutni zamole za njega dovom “jerhamukellah”, on će njima odgovoriti slijedećim riječima: “jehdikumullahu ve juslihu balekum” (Allah vas uputio i popravio vaše stanje).

Zašto je zikr sa ovakvim značenjem propisan nakon kihanja? Putem kihanja se izbacuju mnoge štetne materije sakupljene u mozgu koje, kada bi ostale gdje su, mogle prouzrokovati veoma teške bolesti. Također kihanje za tijelo je što i zemljotres za Zemlju, i kada nakon toga dijelovi tijela ostanu zdravi i na svojem mjestu onda, stvarno, čovjek treba da se iskreno zahvali Allahu dž.š.. Hvala Allahu, i na početku i na kraju, i na svakom stanju, a utječemo Mu se od stanja stanovnika vatre.

Izvor: ” Zadu – l – Me’ad ” – Imam Ibnu Kajjim
Pripremio i obradio: Adnan Čolo

Komentari

komentara