Promjena spola u Iranu

Pripremio: Halil Makić, prof.

 fetvaArapska televizija “Al-Arebijja” je 02.07.2005 god. objavila zanimljivu reportažu o Iranu i jednoj pojavi koja je, s trijumfom “islamske” revolucije, počela naglo da se širi u toj zemlji. Radi se o promjeni spola operativnim zahvatom. Emisiju je pripremio Ahmed Abdullah i ona počinje:

Hasan postao Johanes a Husejn želi da postane Hania. Da, muškarci tragaju za ženskom identifikacijom a mjesto toga je islamski Iran i Homejnijeva fetva. I pored toga što operacije promjene spola vjernici (ulema) u Iranu odobravaju ta problematika je pokrenula rasprave unutar ovog zaštićenog društva.

Prema medicinskim istraživanjima tamo prosjek obavljanja tih operacija doseže do sedam puta više

od sličnih u Evropi…”[1]

 

Novinar navodi da Iran ne samo što dozvoljava takve operacije već troškove istih snosi vlada te zemlje. Zašto da ne, kada se zna da prvi koji je izdao fetvu o dozvoljenosti takve operacije je, niko drugi do, vođa revolucije Homejni. To je obznanio prije više od četiri decenije i to prije nego je preuzeo vlast u Iranu.

Neki tvrde da je on prvi islamski učenjak koji je odobrio ovaj vid operacija. Zato, kada neko želi da promjeni svoju spolnost to može uraditi a dobiće i novu dokumentaciju. Homejni smatra da promjena spola nije u sukobu sa islamskim šeriatom te ne postoji odgovarajući razlog zbog čega bi takve operacije bile neizvršene.

 

Jedan od onih koji su govorili u toj emisiji bio je i šejh Esad Qasir (vjerska škola iz Qoma) i on kaže:

“To je stav imama Homejnija, rahimetullahi alejhi, i stav islamske države, jer zakoni ove zemlje crpe se iz fikha imama Homejnija, rahmetullahi alejhi, a nakon njega iz fikha imama Hameneija, hafizahullahu teala. Takva operacija zakonski nema zapreke ali pod šeriatskim uvjetima i u okviru rješenja koje, s respektom, izdaje država kako stvari ne bi izmakle kontroli. Postoje neke situacije koje su medicinske hipoteze a koje nemaju praktičnu stvarnost. Ali postoje i neke situacije gdje ljekari mogu da ih primjene u oblasti praktične medicine. Od tih situacija je i da insan promjeni svoj spol u suprotni spol bez da kod njeg postoji ikakva težnja prema suprotnom spolu a to je kada je insan hermafrodit (tj. kada kod sebe ima i ženski i muški spolni sistem). Tada ljekari pristupaju preovaladavanju jednog sistema nad drugim i jednog spola nad drugim. Sama ovakva operacija, sa šeriatskog stajališta a prema svim pravnicima (feqihima), bez izuzetka, je dozvoljena. A takođe ako tu postoje neke predradnje koje su zabranjene one će biti uklonjene jer ovo ulazi u područje praktičnog liječenja prema poznatoj klauzuli da liječničke nužnosti odobravaju zabrane.”

 

Dr. Behram Mir Dželaly kaže:

“Ono što se rasplamsalo a zadivljuje me jeste ova blagonaklonost vjere prema ovakvim problemima i njeno liječenje na način koji je sasvim razuman i logički. Priznajem, ranije nisam poznavao islamsku vjeru gdje islam dozvoljava čovjeku da bude ono što želi biti i ono čemu teži njegov razum te da živi kako njemu odgovara, bez ograničenja. I kroz razne sastanke, nas kao naučnih institucija, sa ulemom u vjerskoj hauzi u Qomi shvatio sam obim upućenosti vjerskih učenjaka ovdje u ove problematike i način njihova liječenja. I ne zaboravimo da je, po ovom pitanju, od strane Imama Homejnija fetwa izdata prije 47 (četrdeset i sedam) godina, prije revolucije u Iranu.”

 

Ordinacija doktora Behrama je u Teheranu. To je mjesto koje donosi rahatluk i smirenost u duši Johanesa. Ovjde on osjeća pripadnost većoj skupini koja trpi isti problem. A taj problem nije samo čežnja za promjenom spola već i problem prihvaćenosti istog od strane društva. Postoje muškarci koji su se preinačili u žene i žene koje su se preinačile u muškarce a mnogi drugi i mnoge druge još uvijek iščekuju to…

Dr. Behram Mir Dželaly je jedan od velikana hirurga specijalista koji je izveo mnoge od tih operacija. I on je poput nade za ove bolesnike. No, i on je naišao na velike poteškoće u ophođenju sa očevima i majkama ovih što su promijenili spol. Čak su se i te vjerske fetwe pokazale nemoćnim da ublaže strahotu njihove tragedije. Jer situacija gdje gleda svoga sina kako se preinačio u kćerku ili svoju kćerke kako se preinačila u njihova sina izazvala je kod roditelja u ovom zaštićenom društvu takve životne potrese da ih je vrlo teško podnijeti.

Tako se dr. Dželaly susreće sa prijetnjama od familija nekih koji su promjenili svoju spolnost. No, on kaže:

“Društvo je počelo sve više da se navikava na ovu pojavu. Već dvanaest godina ja liječim bolesnike TS – ili kako su poznati kao oni koji mijenjaju svoju spolnost –  podučavanjem istih da se njihov razum i njihova misao ne podudara sa njihovom tjelesnom i spolnom konstrukcijom. Nažalost, i u Iranu do prije četiri/pet godina, zbog nepoznavanja i neupućenosti društva na ovu vrstu bolesti pa čak i na nivou psihologa i društvenog ophođenja,  nije bilo brige za stanje ovih bolesnika.

 

Ova problematika dosezala je do granice da je društvo negiralo ove bolesnike jer se bavilo samo problematikom polnih izopačenosti/nastarnosti i nije poznavalo razliku između ovih bolesnika i seksualnih perveznjaka. Ja sam ubijeđen da nije greška kod obje vrste jer u 90% slučajeva kod seksualnih perveznjaka razlog je bio džinske prirode”.

 

Postoje čitava udruženja i nevladine organizacije koje pružaju pomoć ovim ljudima. Uz to postoji i fondacija imama Homejnija koja pomaže ovakvima uprkos tome što ne postoji zakon za ovu problematiku. No, sada Vlada radi na tome kako bi se usvojio zakon kojim bi se izdvajalo mnogo više pomoći za ove bolesnike kako bi mogli izvršiti operacije promjene spolova. Ta pomoć neće biti samo kao ograničena pomoć da se preživi već će desezati i do 7.500 dolara za one koji se preinače iz ženska u muško a 3500 dolara za one koji se preinače iz muška u žensko.

Šejh Ishaq Qasir (vjerska škola iz Qoma) kaže:

“Dakle, promjena od zdravog insana kod kojeg ne postoje nikakva stremljenja prema suprotnom spolu… ovakva operacija je sama po sebi dozvoljena…”

 

Homejnija fetva

 

Homejnijeva fetva na koju se pozivaju zvanične vlasti Irana, njihova ulema i ljekari nalazi se u njegovoj knjizi “Tahriru al-wasila” tom 2.

Pred sam kraj dotičnog djela Homejni govori o novonastalim problematikama te, između ustalog, tu donosi i ovu problematiku:

 

“Promjena spolnosti”.

Mes`ela: 1

„Jasno je da nije, operaciono, zabranjeno promjena spola čovjeka u ženu i obrnuto. Takođe, nije zabranjeno tako uraditi i sa hermafroditom kako bi se pripojio jednom od dva spola. A da li je to obaveza onda kada bi žena primjetila kod sebe sličnosti koje su, u osnovi, simetrične muškarcu… ili primjeti neke tragove muškosti… ili ako muškarac primjeti kod sebe neke sličnosti drugog spola ili neke njegove tragove?

Jasno je da to nije stroga obaveza ukoliko osoba bude stvarno jednog spola, međutim moguće je promjena njegove spolnosti onim suprotnim njemu.“.[2]

Osvrt na izvore

Zanimljiva je i jedna predaju koju vežu za časnog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve selleme, unuka Hasana, radijallahu anhu, a koja ide u prilog Homejnijevoj fetvi. Predaja se nalazi u jednom od njihovih najpoznatijih i najobimnijih djela autora Bakira el-Medžlisija koje je nazvao “Biharul-envar”.

 

Bilježi Muhammed Al-Fettal Al-Nejsabury u “Munisu al-hazin” sa isnadom od Isa ibn Al-Hasana od Sadiqa, a.s.:

Neki ljudi rekoše Hasanu ibn Aliji, a.s., u trenucima dok je trpio nesreće od Muawije pa je on, alejhis-selam, rekao riječi, u značenju:

“Kada bih pozvao Uzvišenog Allaha učinio bi Irak Šamom a Šam Irakom i pretvorio bi ženu u čovjeka a čovjeka u ženu”.

A Šamy reče:

“Pa ko to može?” On mu, a.s., reče:

“Ustani (ženski rod), zar se ne stidiš da sjediš među muškarce?”

Pa je taj čovjek našao sebe ženom. 

A zatim mu je imam Hasan, a.s., rekao:

“A i tvoja žena je pretvorena u muškarca. I prilaziće ti (spolni odnos), ti ćeš zanijeti od nje i rodićeš dijete hermafrodita (haduma/dvospolca)”.

I zaista je bilo kao što je i rekao on, alejhis-selam.

Zatim su se njih dvoje pokajali te mu (imamu Hasanu),  ponovo došli pa je on zamolio Allaha uzvišenog i On ih je povratio  u prvotno stanje”.[3]

 

Islam je zabranio poistovjećivanje muškaraca i žena, jednih s drugima

 

Uzvišeni Allah kaže:

“Oni se mimo Allaha ženskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se drugom do šejtanu prkosniku,

prokleo ga Allah! A on je rekao: “Ja ću se, sigurno, potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova,

i navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!” A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!

On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana.  Njihovo prebivalište biće Džehennem i oni iz njega neće naći spasa!”

(El-Nisa` 117-121)

 

U vjerodostojnom hadisu od Ibn-Mesuda navodi se da je rekao:

“Allah je prokleo one koje se tetoviraju i koje druge tetoviraju, one koje čupaju obrve (drugima) i koje sebi čupaju i one koje se uljepšavaju mijenjajući Allahovo stvaranje.”

(Hadis su zabilježili imam Ahmed i šestorica najpoznatijih autora hadiskih zbirki).

 

Uzvišeni Allah je zabranio da se muškarci poistvojećuju sa ženama isto kao što je zabranio da se i žene poistovjećuju sa muškarcima.

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo one žene koje oponašaju muškarce i one muškarce koji oponašaju žene. (Ebu Davud u svom “Sunenu”. Navodi se i u “Musannefu” Ibn Ebi Šejbe).

 

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma.: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo ženstvene muškarce i muškobanjaste žene”.  (Buhari)

Prema drugom predanju: “Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo muškarce koji oponašaju žene u nošnji i žene koje u nošnji oponašaju muškarce”. (Buhari)

 

Ebu Herejre, radijallahu anhu, prenosi: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je čovjeka koji nosi žensku odjeću i ženu koja nosi mušku odjeću”. (Ebu Davud, sahih)

 

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti:

ljude sa bičevima u rukama, koji su kao kravlji repovi, i njima udaraju ljude; i žene, obučene a otkrivene, koje zanose u hodu, i druge tome pozivaju, i okrenute od pokornosti Allahu, glave im kao krive grbe deve. One neće ući u Džennet niti će osjetiti njegova mirisa, a zasigurno se njegov miris osjeća na ogromnoj daljini.”  (Muslim)

 

Bože uputi nas na puteve istine a sačuvaj nas zablude i tama!

 

Pripremio: Halil Makić


[2]. Nakon toga Homejni je tu naveo još niz zanimljivih razmišljanja o onome što, od propisa i detalja, proističe iz ove promjene.

Evo nešto od toga:

Mes`ela: 3

Ukoliko bi se žena udala i njena se spolnost promjenila te postala muškarac brak postaje ništavan od momenta promjene. Na njemu je obaveza da u potpunost isplati mehr ukoliko je spavao sa njom prije te promjene.

A da li je na njemu obaveza da isplati pola ili čitav mehr ukoliko nije spavao sa njom?

Tu ima problem a prihvatljivije je da isplati čitav (mehr).

Isti tako i kada bi se žena udala za čovjeka pa se njegova spolnost promjeni brak postaje ništavan od momenta te promjene i na njemu je obaveza da, ukoliko je spavao sa njom, da mehr. A isti propis je, prema jačem mišljenju, makar i ne spavao sa njom.

 

Mes`ela: 4

Ukoliko bračni drugovi promjene svoju spolnost u suprotni spol te čovjek postane žena i obrnuto.. Pa ako promjena nije istovremena propis je kako je i prije navedeno. A ako se promjena podudarila, pa da li je brak ništavan ili njih dvoje ostaju u svom braku iako se propisi sada mijenjaju te je obaveza na ovog čovjeka izdržavanje (nefeqa) a i ženi je obaveza pokornost mužu?

Sigurnije je da obnove brak i neulazak u brak ove žene sa nekim drugim čovjekom osim ovim svojim koji je ranije bio njegova žena. Osim s razvodom braka uz obostranu dozvolu, iako nije daleko da njihova bračna zajednica ostane i dalje egzistirati.

 

Mes`ela: 6

Ukoliko se promjeni spol čovjeka u suprotni pa jasno je da prestaje njegova nadzornost (al-wilaje) nad njegovom djecom. I ukoliko se promjeni spolnost žene nema ni njoj nadzornosti nad djecom.

Brigu (nadzornost)  o njima preuzimaju djed i bika a ako njih nema onda vladar.

 

Mes`ela: 7

Ukoliko se promjeni spolnost i brata i sestre njihova srodnost ne prestaje već brat postaje sestra i obrnuto. Isto je i sa promjenom spola dva brata ili dvije sestre.

Ukoliko bi se promjenio amidža on postaje tetka i obrnuto. A daidža tetka i obrnuto…

Pa kada bi umro i ostavio novog sina ili novu kćerku pa onom muškom (što je akter spolne promjene) pripada duplo više od ženska (koja je aktrer spolne promjene).

Tako je i sa svim slojevima nasljedstva.

Međutim, ostaje problem kod nasljedstva oca, majke, djeda i nene. Ukoliko bi se promjenio spol oca u suprotni on praktično nije ni otac ni majka. Isto tako je i sa promjenom spola majke.  Jer čovjek koji je to uradio ne može biti ni majka ni otac.

A da li, ili ne, nasljeđuju u slučaju rađanja ili zbog rodbinske veze ili nadzornosti?

Tu ima neodlučnosti a prihvatljivije je da ima nasljedstvo.

A jasno je da se njihov razlaz u nasljedstvu određuje prema stanju veze/sigurnosti sjemena. Tada ocu pripada dvije trećine, majki jedna trećina a sigurnije je da se međusobno nagode.“

 

Pogledati:

“Tahriru al-wasila”  http://www.al-shia.org/html/ara/books/lib-fqh/tahrir-2/tahrir2d.htm#a19

[3]. “Biharu al-enwar” 43/327 od Al-Medžlisija

http://www.al-shia.org/html/ara/books/?mod=hadith&start=50&end=60

Komentari

komentara