Pušenje je haram porok

Autor: Dr. Šejh Jusuf Al-Kardawi

www.islam-iman.com – Povodom medjunarodnog dana borbe protiv pušenja, izvjesna braca su me zamolila da nešto kažem o pušenju.
Pušenje je jedan od poroka kojim su u današnjem vremenu pogodjeni svi ljudi. Njime su pogodjeni svi muslimani, a posebno Arapi. Pušenje je postalo virus kojeg ljudi prenose jedan od drugog. Pušenje sliči epidemiji koja se širi kao vatra u ljuskama. Ovu naviku preuzimaju mladi od starih, sinovi od očeva, siromasi od bogataša, a ljudi su postali kao što se veli, kopija jedan drugom. Time su postali robovi ovog poroka i navici za koju izgleda nemaju prevenciju.

Ranije razilaženje ucenjaka u donošenju propisa o pušenju
Ovaj porok se pojavio u XVI vijeku. Ucenjaci su se razilazili po pitanju donošenja propisa o konzumiranju duhana, pa su neki donijeli fetvu da je ono haram, a neki da je mekruh, dok su neki rekli da je mubah, oslanjajuci se pri tom na pravilo da su u osnovi sve stvari dozvoljene, sve dok se ne dokaže suprotno, što po ovom pitanju nije dokazano.

U našem vremenu moramo donijeti fetvu da je konzumiranje duhana haram
U našem vremenu moramo donijeti nedvojben propis u kojeg nece biti sumnje, a on je da je pušenje duhana cisti haram. Ovaj stav je baziran na mišljenju lekara. Kada lekar kaže da je neka stvar štetna i da u njoj nema koristi, onda islamski pravnik mora slijediti tu uputu i reci da je doticna stvar nesumnjivo haram. Ovo je upravo i mišljenje islamskih pravnika koji su rekli, i sada kažu, da je konzumiranje duhana haram.
Svoje mišljenje su bazirali na nekoliko stavki:
-Pušenje je u oprečnosti sa pet neophodnih komponenti za covjeka
Prva:
Pušenje je štetno po život, razum, vjeru, imetak i potomstvo. To su ustvari štetnosti koje utiču na pet osnovnih komponenti, kako ih islamski pravnici nazivaju, koje čine ljudsko življenje i bivstvovanje.
Pušenje je štetno po dušu, život i zdravlje

Pušenje je pogubno po dušu covjeka i njegovo zdravlje. Na tome su složni svi svjetski lekari i naučni instituti, pa su zato naredili fabrikama duhana, ili cigareta, nazovite ih kako god hocete, da informiraju potrošace da je pušenje stetno po zdravlje.
Konzumiranje duhana je štetno po zdravlje covjeka, jer prouzrokuje razne karcinome u plućima, grlu, itd., kao što takodje, negativno utice na kardiovaskularni sistem. Dakle, konzumiranje cigareta je štetno po život i zdravlje ljudi. Tacno je da pušenje nije automatska šteta, vec se iza njega krije sporo uništavanje zdravlja. Postoje otrovi koji odmah ubijaju, a postoje otrovi koji ubijaju nakon godinu, dvije ili deset. Duhan je ubitačni otrov. U njemu postoje supstance kao što su: katran, crni mak, nikotin, kao i druge hemijske i otrovne materije koje dugoročno štete ljudskom organizmu. Covjek koji konzumira duhan upija otrov kojim sebe lagano ubija. A da li je dopušteno covjeku da sebi oduzme život kad Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:
“I jedni druge ne ubijajte! Alah je, doista, prema vama milostiv.” (Nisa: 29)
Ucenjaci su saglasni na tome, da muslimanu nije dopušteno konzumirati bilo šta što ce naškoditi njegovom stanju i imetku, pa makar se radilo o nebitnoj stvari, jer Allah, dž.š., kaže:
“I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.” (Al-Bekare: 195)
“I jedni druge ne ubijajte! Alah je, doista, prema vama milostiv.” (An-Nisa: 29)
Poslanik, a.s., kaže:
“Nema štete, ni oštecenog.”

Ne šteti sebi, a ni drugima. Kako može biti dozvoljeno muslimanu da naškodi sebi?!
Filozofija islama je u ovom slucaju jasna kao Sunce u proljetnom danu. Covjek nije sebi svoj vlasnik, pa da sebi naudi kako želi. Ti nisi sebe stvorio, vec te je stvorio Allah:
“O covjece, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio -pa ucinio da si skladan i da si uspravan – i kakav je htio lik ti dao? (Al-Infitar: 6-8.)
Kako možeš svojim izborom sebi nauditi?
Da li može to uraditi razuman covjek?

Sigurno ne može. Kako onda pušac šteti i sebi i drugima??!
Nauka i medicina su potvrdili da pušac nemilosrdno šteti drugima. Ja nisam pušac, ali kada sjedim sa pušacem i ja sam u nekoj mjeri pogodjen dimom uprkos mojoj volji, jer udišem dim cigareta. Pušac negativno utice na okolinu, svoju ženu, djecu i sve u susjedstvu. Dakle, on šteti sebi i drugima. Zato kažemo da je šteta po dušu, zdravlje i život od ove navike potvrdjena. Razumnom čovjeku nije dopušteno konzumirati duhan, jer je negativan utjecaj od duhana evidentan. Nije dopušteno, iole razumnom covjeku, da uvlači otrov u organizam, pa makar to bilo i samovoljno.

Pušenje je štetno po razum
Allah nam je podario razum da bi njime razmišljali, pa je suludo da covjek bez ičije prisile sebi naudi?! Pušenje je štetno po razum i negativno na njega utiče, jer sadrži u sebi vrstu opijuma kojeg čovjek osjeća prilikom prve cigarete. Dovoljan dokaz tome je ponašanje pušaca, mislim onih pušaca koji bezobzirno troše svoje imetke u onom što im šteti, a možda su njihovim familijama i djeci potrebne osnovne životne namirnice

Da li je takav covjek normalan?
Nikako ne mislim da je on i njegov postupak normalan, ne uzimajuci u obzir šta suvremena nauka i medicina kaže o utjecaju pušenja na mozak covjeka.

Pušenje je štetno po vjeru
Kao što pušenje šteti duši i razumu, takodjer, šteti i vjeri. Poznajem mnogo ljudi koji ne poste, a razlog tome je, kako jedan od njih rece, cigareta.
On konstatira: “Ne mogu bez cigareta. One su moj život.”
Puno ljudi se u vremenu posta iftari upravo ovom necisti, odnosno cigaretom. Pored ovoga, pušenje vodi pušaca cinjenju djela koje je Allah zabranio. U njih spada rasipanje imetka, pricinjavanje štete drugima, neizvršavanje vjerskih i dunjaluckih obaveza koje je Allah naredio. Pušac ne može biti spreman na borbu na Allahovom putu, da odbrani vjeru, zemlju, ili cast, jer ga duhan fizicki slabi i sprjecava dotok snage koja mu je potrebna za mobiliziranje i podnošenje teškoca tokom džihada.

Pušenje je štetno po potomstvo
Poznato je da pušenje škodi potomstvu. Ono škodi djeci i porodici, što je evidentno. Najnovija izučavanja potvrdjuju da djeca koja odrastaju u pušackom ambijentu imaju slabije srcane arterije, odnosno kardiovaskularni sistem, od druge djece koja ne odrastaju u takvom ambijentu. Oni takodjer bivaju izloženi bolestima čiji broj samo Allah zna. Ukoliko djeca žive sa roditeljima koji konzumiraju duhan, oni žive u zagadjenom društvu i okolini u kojoj nasilno udišu dim duhana i takoreci s nevoljom puše. Pored toga, oni slijede oca pušaca, misleci da je pušenje znak muškosti. Zbog toga puno djece se hvata za cigaretu i kutiju duhana, kako bi naznačili da su vec odrasli i postali dio ljudi. Uzrok tome su roditelji koji konzumiraju duhan.

Pušenje je štetno po imetak
Pušenje je štetno po svih pet neophodnih komponenti za život medju kojima spada i imetak. Pušac troši novac u ono što ne koristi ni na dunjaluku, ni na Ahiretu. Ucenjaci su složni da je uništavanje imetka na takav nacin haram. Uništavanje imetka nije dozvoljeno, jer je to Postolanik, a.s., svojim hadisom zabranio. Imetak pripada Allahu, a ti si opunomocen da ga trošiš, a nije ti dopušteno da ga trošiš u neš što nije korisno. Takvo trošenje ne koristi tvojem duhu, tijelu, razumu, duši, porodici i ummetu. Pušac ličnim imetkom kupuje sebi štetu. Da barem to besplatno čini, nego uz plaćanje cijene, sebi škodi.
Da li to predstavlja razumski ili vjerski cin?!

Od koga kupuje taj duhan?
Kupuje ga od svjetskih duhanskih firmi poput Marlbora, idr. koje su kolonizatorske firme. Njihovi vlasnici su u vecini slucajeva Židovi, ili su njihovi podanici koji samo na marketingu ulažu po nekoliko milijardi dolara. Ja sam skoro to pročitao, ali ne mogu se sjetiti tačne cifre, medjutim, radi se o enormnoj sumi novca.
A kada toliko utroše, koliko li tek zarade?!

Sigurno je da zarade basnoslovne sume novca. A mi muslimani od njih kupujemo i cinimo im milijarditi prihod. Neke islamske države imaju najveci procent pušaca. U njih spada Pakistan i Egipat. U njima ljudi sa apetitom puše, a skoro da nemaju hljeba da jedu. Začudjujuce je vidjeti ljude kako kupuju cigarete i puše, a njihova djeca možda su željna za četvrt kilograma mesa, ili kilogram voća kojeg bi pojeli. Možda djeca toga pušaca nemaju odjece ili školskog pribora, udžbenika i osnovnih stvari, a njihov roditelj odlazi da usred te drame kupi sebi cigarete, ostavljajući svoju familiju u muci koju muče. Ovo se dešava ummetu. Mi pospješujemo promet artikala koje prodaju neprijateljske kompanije, plaćajuci im godišnje milijarde dolara, i pri tom odvajamo novac od hrane naše djece i zarade. Ovo predstavlja financijski deficit i gubitak.
Pušenje ne spada u konzumiranje ukusnih jela ili pica
Druga:
Islam prezire pretjerivanje u konzumiranje lijepih jela i pića, odnosno halala:

“I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju”. (Al-A’raf: 31)
Šta je tek sa ovom pojavom koju ne možemo svrstati u lijepa i ukusna jela? Poslanik, a.s., je u prijašnjim Knjigama opisan da “će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti.” (Al-A’raf: 157)

U koju vrstu staviti cigarete?
Da li ih uvrstiti u lijepa i ukusna ili u nečista i neukusna jela?
Onaj koji ima zdravu logiku, normalno je da ce duhan uvrstiti u neukusna jela, jer u njima nema ništa korisno i lijepo. Da nije navike kod ljudi za pušenjem oni ne bi nikada okusili cigarete radi njihove ružnoce i smrada, ali covjek kada nešto uobičaji, to mu postane normalno i ukusno, pa makar i blato bilo u pitanju.
I to spada u pošasti.
Treće:
Bojkotiranje covjekove volje
Negativno svojstvo pušenja je što ono bojkotira ljudsku volju. Pušac je rob tom poroku i navici. On nije liberalan i ne može se oduprijeti pušenju, osim jakom i ozbiljnom prijetnjom kao što je liječnicka dijagnoza koja bi glasila: “Ili ceš ostaviti pušenje, ili ceš umrijeti.” Ima slucajeva da ljudi nakon 30,40, i 50 godina pušenja, ostave se te navike, nakon liječnickog upozorenja, jer ne žele umrijeti.
Ignorisanje ove navike

Zašto pored Allaha obožavaš sebe samog?
Zašto dušu činiš odgovornom za ono što nije osnova, nužda, neophodnost i poslastica, vec je stvar bez koje se potpuno može. Ta stvar čak škodi i ima neprijatan miris koji je sam škodljiv. Ja sam od onih koji ne podnose miris duhana. Ako sam slucajno u blizini pušaca hocu gotovo da se ugušim, pa kažem dotičnom bratu: brate smiluj mi se. Zapadnjaci znaju da postoje oni koji ne podnose duhan, pa su u avionima napravili posebne kabine za pušace, a posebne za nepušace. Ovo takodjer postoji u vozovima i autobusima, kako se ne bi drugome naškodilo. Naša država ih je u tome slijedila, ali na žalost to se ne poštuje. Puno ljudi pripali cigaretu u nepušackoj zoni, bezbrižno se ophodeći na ostale ljude.
Četvrta:
Ima ljudi koji govore da je pušenje mekruh, a ne haram, jer haram zahtijeva jasan tekst čega u ovom slučaju ne postoji. Ja tim ljudima velim: tekst postoji, a ogleda se u svemu što oharamljuje škodljivost čovjeku bilo personalnim ili drugim učinkom i sve što zabranjuje rasipanje imetka i trošenje u nekorisne stvari i sve što je haram i što su nečista jela, pića i sl. Recimo da smo složni sa njima da je pušenje mekruh, ali taj mekruh je mekruh-tahrimen bez sumnje. Rekao sam jednom od njih: koliko puta dnevno činiš taj mekruh? On odgovori: četrdeset i možda i više puta. Rekoh mu: sastavi ih jedno sa drugim i zasigurno ce postati haram. U hadisu se veli: “Čuvajte se malih grijeha, jer se oni nagomilavaju čovjeku sve dok ga ne unište.” Ovo je znači za mekruh koji se čini u kontinuitetu.

Usluživanje cigaretama nije dozvoljeno
Trgovci na žalost hrabre pušace na kupovinu raznih stvari vezanih za konzumiranje duhana: pepeljare, tabakere, upaljače, itd., što u stvari nije dozvoljeno. Muslimanu nije dozvoljeno da ima u kući pepeljaru, a onaj koji dodje u kuću mora je poštivati tako što nece pušiti i škoditi drugima. Necemo stimulirati ljude na konzumiranje duhana držanjem pepeljara u našim kućama i sijelima i na taj nacin učestvovati u grijehu pušača. Ako moraju da puše onda neka snose svoj grijeh sami, a neka nas ne uvlače u tu tragediju. Draga braćo, nije nam dopušteno da učestvujemo u ovaj porok zbog kojeg su ljudi nesretni. Radi očuvanja zdravlja, porodice, razuma, vjere, djece, komšija, finansija, i snage društva, moramo stati protiv pušenja. Posljedica ovog poroka je slabljenje ummeta i njegovo cjelokupno narušavanje.

Prodaja i sjetva duhana nije šerijatom prihvacena
Nije nam dozvoljeno konzumirati, niti prodavati duhan i cigarete, jer u tom slučaju prodajemo haram artikl, a onaj koji prodaje haram učestvuje u njemu. Kada je islam zabranio alkohol sa njime je uz to prokleo deset osoba koje su sa alkoholom vezane izbliza i izdaleka. Islam je prokleo: onog koji proizvodi alkohol, kome se proizvodi, koga pije, koga nosi, kome se nosi, koga toči, ko ga prodaje, ko se njegovim novcem hrani, ko ga kupuje i kome se kupuje. Sve navedene kategorije su jezikom Muhammeda, a.s., proklete. Zato kažemo da je uzgajanje duhana zabranjeno. Na žalost postoje neke islamske zemlje koje sade duhan. Ne smijemo saditi, niti prodavati ili trgovati njime. Zbog velike zarade u marketima i prodavaonicama se prodaju cigarete, ali to je nedozvoljena trgovina u kojoj su velike zarade, ali u njima nema Allahovog blagoslova, jer je to zarada od štete i muke ljudi. Tako mi Allaha, bolje ti je da malo zaradiš, ali da ti je u tome bericet od Allaha, nego da zaradiš mnogo putem ovog poroka. Vlasnici supermarketa i prodavaonica su dužni prekinuti prodaju cigareta, a onaj koji hoce da ih kupi neka traži i neka se u tome zamara. Ko želi ući u džehennem, neka sam udje, a ti ako paziš na džennet i spas od vatre i muke, nemoj učestvovati u ovom poroku.

Uvoz duhana nije dozvoljen
Ako možemo zabraniti uvoz duhana to bi trebali uraditi, jer je uvoz cigareta šteta. To nije dozvoljeno šerijatski, sociološki i etički. Kamo srece da je naša vlada donijela zabranu uvoza ovog malignog artikla.

Zabrana pušenja na javnim mjestima
Obradovao me je katarski zakon koji zabranjuje pušenje u bolnici Hamdu-l-am, i u katarskom Univerzitetu, školama ministarstva, kulture i obrazovanja, kao i zabrana pušenja na javnim mjestima kao što me je obradovalo i to što je ovaj zakon na snazi i u zaljevskim letjelicama koje saobracaju na relacijama zemalja koje su potpisnice Savjeta za pomoc. Ovaj zakon moramo što više afirmirati kako bi suzili krug onima koji sebi pričinjavaju neprilike, a bahato to cine i drugima. Oni su bolesnici i ne smijemo im dozvoliti da sebi i društvu škode. Problem je što oni ne škode samo sebi vec se ispostavilo da štete i drugima htjeli oni to ili ne.

Apel pušacima na samoobračun
Nama je potreban samoobracun. Apeliram na braću i sinove koji konzumiraju duhan da u svom samoobracunu imaju odlucnosti i volje u ostavljanju ovog poroka. Samo je volja potrebna. Zar musliman u toku posta može bez ikakvih problema izdržati 15 sahata bez ovog poroka, a da mu se ništa ne dogodi. Volja je tome doprinijela. Želimo jaku volju kojom ce covjek odlučiti da se više ne vrati tom poroku. Isprva ce osjećati poteškoce, ali cijena toga je velika, jer ce se spasiti pošasti koja mu nanosi mnoge bolesti. Spasti ce sebe i familiju i cjelokupnu zajednicu. Nama je potrebna ta volja o kojoj je davno pjesnik ispjevao:
“Ako vladaš oštroumnošcu, vladaj i odlucnošcu, jer od ideje možeš odustati. Ako vladaš odlučnošcu, odmah je iskoristi, jer od nje ne možeš odustati.”
Neki kažu da se od pušenja može postepeno odviknuti. Ako si pušio 30 cigareta, puši 20, a potom 10, pa 5 i sve tako redom. A ima onih koji kažu da ostavljanje duhana zahtijeva jaku volju što je i ispravnije.
A kada se odluciš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Alu Imran: 159)
Apeliram na braću i sinove muslimane da ugrabe ovakvu volju vjerničku i iskrenu odlucnost i da se oslone na Allaha, namjeravajući da ostave taj porok kao i da se strpe za poteškoce na koje ce nailaziti danima i nedjeljama, jer ce nakon toga stvar postati obična. Što se tice žena koje puše, to je velika inovacija za naše društvo.

U arapskim i muslimanskim zemljama nije bilo poznato da žena puši. Ima li gore žene od one koja drži cigaretu i puši, a zubi su joj požutjeli i cijela zaudara. Poslanik, a.s., u hadisu veli: “Ko pojede bijeli ili crni luk, neka se ne približava našim mesdžidma, i neka sjedi u svojoj kuci.”
Nekim ljudima je Poslanik, a.s., naredio da izidji iz džamije zbog neprijatnog mirisa bijelog ili crnog luka kojeg su pojeli.

I pored toga što je luk zdrav i pun vitamina i drugih supstanci, napustili su džamiju zbog njegovog neprijatnog mirisa. Čovjek ne smije štetiti društvu, pa kako da čovjek našteti svojoj ženi neprijatnim mirisom i kako žena da to uradi mužu ili svojoj djeci?!
O svemu ovom moramo razmisliti i sebe preispitati, te čvrsto odluciti da se nećemo vratiti ovom poroku nikada.

“I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (Nur: 31)
Ovo kažem i molim Allaha da meni i vama oprosti.
Molite Ga i vi za oprost, jer On prašta i milostiv je.
Molite Ga odazvat će vam se.

Autor: Dr. Šejh Jusuf Al-Kardawi

Komentari

komentara