SAVJET U VEZI DŽEMATSKOG RADA

Piše: Nađa Dizdarević

www.islam-iman.com - Selam alejkum sestro Nađa!
Vec dugo razmisljam o nasoj situaciji u dzematu … Allah nas je pocastio sa takvom blagodati prvenstveno islamom i nagradama koje dolaze samim tim sta sve insan mlze zasluzziti cineci raznorazna djela… i steci Allahovu milost insAllahu teala.. vec unazad godinu -dvije… nista nam se eto ne desava po pitanju skupova i druzenja.. u ime Allaha… sta god se nekako pocne ide malo na pocetku ( sta god nas par krene i organizuje) biva malo i odjednom stop.. nista vise… sve su neke grupice, sve neke pojeidne sestre sa pojedinim, umjesto da se svi skupimo u ime Allaah druzeci se , izucavajuci Allahovu vjeru i pmagajuci se na tom putu, samo krene i stane… jos gora stvar eto ako mogu tako reci nemamo ni svog daije vise pa da bar imamo neka predavanja semicno, mjesecno… pa da insan se obogati imanski, da osjeti blagodat svoju vjere da odise islamom… eto malo ti docara situaciju.. pa ako mozes poomoci sta po tom pitanju uraditi insAllah! jer wallahi zudi insan za druzenjim u kojim ce se spminjati Allahovo ime.. a u nas su ta druzenja nekako “zamrla” .. jer smatram da je rad za islam obaveza svakog muslimana.. jer kako kaze daija , .da bi rad za islam dao svoje polodove, treba biti kolektivnog karaktera, treba biti DZEMATSKI RAD… jer nec epojedinacni rad nikada dati plodove, koje ce dati rad u dzematu, ..

ALLAH TE OBILATO NAGRADIO PODARIO TI SVAKI HAJR , I UVEO TE U DZENNET.. ALLAHUMME AMIN!

Tvoja sestra ….

halali ako sam oduzila…

U IME ALLAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG

We alejkumus selam draga moja sestro!

Veoma je lijepo od tebe što se brineš za džemat i što želiš da budeš dio njega. Allah te nagradio i pomogao da budeš jedan od uzroka poboljšanja stanja u vašem džematu.

Draga moja sestro, ovo nije samo problem kod vas već daleko šire a uzrok takvog stanja jeste to što dajemo prednost dunjalučkim interesima u odnosu na ahiretske. To se manifestuje na način da se gleda ko je pokretač određene akcije, ideje, projekta, programa… a ne kakvi bi mogli rezultati da budu za širi interes muslimana i zajendice.

Kako si i sama primjetila, i kada dođe do organizovanja, česte su situacije odvajanja grupa i grupica koji ignorišu sve one koji ne pripadaju njihovom „rangu“. O tome sam već ranije pisala. Veoma često se dešava da se pojedinci loše odnose prema određenoj skupini koja možda nije na istom nivou znanja ili pak drugačijeg je shvatanja određenih mesela, koje su često manje bitne u odnosu na zajednički interes . Ti napadi i stalna kritikovanja su najčešći uzrok tolikih udaljavanja naših srca i nekada više pažnje se pridaje bojama hidžaba i niqaba, dužinama brada i pantalona i nekih drugih stvari nego vrijednostima ljubavi u ime Allaha, bolestima jezika i srca poput gibeta, nemimeta, zavidnosti, oholosti…

Draga moja sestro, bez obzira na ovakvo stanje, trebalo bi da svaki pojedinac prije svega raščisti sa vlastitim nijetom a onda će mu biti lakše podnosit greške pojedinaca a interes za opšte dobro će mu biti prioritetniji nego vlastiti interes. U tom slučaju i sabur će biti puno slađi i draži jer će biti u ime Allaha za dobrobit džemata, inša-Allah. Ukoliko želimo da postignemo džennetske ljepote, svoj nefs moramo ostaviti po strani u svakoj situaciji a posebno u komunikaciji sa ljudima.

Drugi problem, kod većine džemata, jeste to što svi očekuju da se džemat konstanto širi pa ne ustrajavaju, ukoliko se desi da dođe do smanjenja broja džematlija ili izdvajanja određene grupe pojedinaca. Moramo uvijek imat na umu da sam iman kod insana nije uvijek na istom nivou, već on raste i pada, također šejtan insana ne ostavlja na miru, to su samo neke od činjenica koje mogu da budu uzroci promjenjivog broja džematlija pored svega gore navedenog. Onaj ko istinski poznaje važnost džemata i njegovu vrijednost, taj neće zaboravit da džemat čine i dvoje ljudi i nije uopšte važan broj prisutnih. Onaj ko zna da Allah djela vrednuje prema nijetu, taj zna da nikada nije na gubitku bez obzira da li se radilo o daijji koji dolazi da drži predavanje ili onome ko je došao da sluša predavanja ili da prisustvuje sijelu na kome se spominje Allahovo Subhanallah Ve Teala ime, ubijeđen da je ušao u jednu od džennetskih bašča koju su prekrili svojim krilima blagoslovljeni meleci.

Abdullah bin Abbas, r.a., jednom je upitan: “Koje djelo je najbolje’“, pa je odgovorio: “Spominjanje Allaha Uzvišenog, i okupljanje u Allahovim kućama (džamijama) radi proučavanja Allahove knjige. Kad god se ljudi okupe, meleki ih obujme svojim krilima, i oni su u Allahovom gostoprimstvu sve dok ne promijene razgovor (dok ne počnu o običnim stvarima razgovarat)“

Ukoliko ovo ozbiljno shvatimo, nimalo nam neće biti važan broj prisutnih, neće nam imat nikakvu važnost ko je organizator a sebi nikada nećemo dozvolit da meleke udaljimo od sebe pričajući bespotrebne teme za vrijeme džematskog druženja, a još manju hrabrost ćemo imati da ih otjeramo prenoseći informacije i dezinformacije, gibeteći ili nekoga napadajući! Isto tako i onome ko dođe da drži predavanje, neće nimalo biti bitan broj slušalaca jer on je jedan od uzroka okupljanja tih meleka i Allahovog gostoprimstva. Allahu ekber! Pa kako onda možemo da u Allahovim kućama vodimo rasprave i te blagoslovljene dunjalučke džennetske bašče da mijenjamo za ispijanje kahva ili gledanje serija,gubljenje vremena na internetu i drugim šejtanskim spletkama?

Draga moja sestro, svako od nas treba da bude ambasador Islama i ako ne može da organizuje i pokrene okupljanje sestara i braće, u svrhu ibadeta, u džamijama i mesdžidima, organizujte se po kućama.

Puno je prelijepih primjera širom BiH, u kojima i sama učestvujem, gdje su se sestre organizovale međusobno ne čekajući druge, ali učestvujući i u zajedničkim aktivnostima u džematima, ako se nešto organizuje. One su se dogovorile, napravile grupu, raspored kada je kod koje sestre sijelo i na tim sijelima se drže predavanja, a ako ja ili drugi predavač ne dođemo, onda one uzmu neku knjigu pa zajedno čitaju, kometarišu hadise, uglavnom obavezno se sastaju negdje svake sedmice, a drugim mjestima svakih 15 dana i mogu da ti kažem da je dawa upravo na tim skupovima najplodonosnija, jer prije svega to su najupornije sestre koje su odlučile po svaku cijenu da rade na svom imanu i konstantno „pune baterije“, a sa druge strane, njihova srca su tako povezana u ljubavu ime Allaha da samo jedna drugu podupiru, nikako ne sputavaju… Zamisli koliku one imaju nagradu u želji da njihvi domovi budu prekriveni krilima meleka a njihove kuće dunjalučkim džennetskim baščama. Vremenom te grupe rastu i lako je, već čvrste temelje premještat bilo gdje…

Sigurno da i kod vas, može nešto slično da se uradi, i nikada ne čekaj da to neko drugi pokrene već imaj na umu da će svako od bas biti pitan za ono što je on kao pojedinac, uradio za ovaj umet. A svako onaj ko uradi koliko trun dobra, vidjet će ga.

Molim Allaha da nas pomogne na putu ka Njegovom zadovoljstvu, da naš nefs ostavimo po strani i zajedniči budemo jedna čvrsta građevina koju ne mogu porušit ni najači uragani a kamoli povjetarci nečijih spletk. AMIN!

Nađa Dizdarević