SELMAN EL-FARISI, R.A. (4-DIO)

MUBAREK – RJEŠENJE
Tako se muslimanima pridružio vrijedan ashab. Resul, a.s., pobratio ga je sa Ebu-Derdaom. Kako Selman nije mogao učestovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob, u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratnička nadarenost i stručnost u vojnoj strategiji. Bitka se odvijala kada je prezir medinskih židova, zbog ulaska mnogih ljudi u islam, eskaliralo. Mrzili su što se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom, a.s. Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugašen i da se ugasi svjetlo Upute. Pete godine po Hidžri, grupa židova sa najuglednijima između sebe tajno je izašla iz Medine i uputila se ka Meki. Cilj im je bio podstaknuti Kurejšije i mnogobošce da napadnu Medinu i dokrajče Muhammeda, a.s., i muslimansku zajednicu. Mnogobošci su u tome vidjeli svoj interes, žarko žudeći za vraćanjem slave njihovim kipovima i džahilijetskim običajima. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika, a.s., i onih koji ga slijede.
Skovali su zajednički plan zasnovan na prevari. Plan je bio da Kurejšije i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja, dok bi židovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka, kao i ostali koji žive u Medini, napali muslimane s leđa. Tako bi ih ukliještili između dvije vojske i, računajući na svoju mnogobrojnost i bolju opremu, konačno im došli glave. Mnogobošci su spremali vojsku od dvadeset četri hiljade boraca pod zapovjedništvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna. Allahov Poslanik, a.s., saznao je za kurejševičku mnogobrojnu vojsku i počeo razmišljati o taktici ratovanja s njima. Sakupio je savjetodavno vijeće ashaba i izložio im činjenice. Selman se povukao između prisutnih i počeo da kruži Medinom razgledajuči njen geografski položaj. Uočio je da je Medina sa svih strana okružena brdima i da će svakoj vojsci, bez obzira na njenu mnogobrojnost, prestavljati teškoću savlađivanje tih brda. Ona su bila kao zaštitna brana Medine. Između brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobošci lahko mogli doći do samoga grada. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogućio mu je da nauči vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vještine. Uvidio je nužnost kopanja rovova duž udoline među brdima, da bi ih povezao i napravio neprekidan zaštitni prsten oko Medine.

Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik, a.s., i kazao: ” Allahov poslaniče, Medina je okružena brdima sa svih strana koja sprečavaju neprijateljsku vojsku da prodru u njih. Međutim, postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahkoćom mogla ući u grad. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi, duboki i široki. Oni bi nas štitili od nevjerničkog prodora.” Poslanik, a.s, pohvalio blagoslovljeno rješenje, vidjevši u njemu sjajnu zamisao za zaustavljanje neprijateljske sile. Prvi je uzeo trnokop i počeo kopati. Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac, kopajući rovove. Znoj je oblivao njihova lica, dok su učili tekbire: ” Allahu ekber, Allahu ekber…”
Selam, r.a., bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov. Resulullah, a.s., odlučio je da se ne prekida kopanje dok se ne okonča, prije dolaska nevjerničke vojske. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba, a među njima i Selam, bila je ispriječena jedna ogromna stijena. Nisu je mogli razbiti, ni pomjeriti. Bespomoćno su udarali, a pijuci i ćuskije samo su se odbijali od tvrde stijene. Selam je otišao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu, predlažući da se promjeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku.

Resulullah, a.s., otišao je na lice mjesta i počeo razmišljati o najboljoj soluciji. Nakon kratkog razlišljanja zatražio je pijuk. Selam je stajao kraj njega. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama, snažno zamahnuo i udario po stijeni. Ona se malo odcijepila, a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. Tada Allahov Poslanik, a.s., uzviknu: ” Allahu ekber! Dati su mi kljućevi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca, moj ummet će zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put, a pukotina se povećala. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine. ” Allahu ekber! Dati su mi kljućevi Bizantije. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca, moj ummet će zavladati njima!” Nakon trećeg udarća stijena se razbila. Selam i okupljeni muslimani kazaše: ” Ovo nam je obećanje od Allaha i Njegovog Poslanika.”

Izvor: Ashabi Allahovog poslanika, Hilmi Ali Š’aban

Komentari

komentara