Šerijatski stav o zapošljavanju žene

www.islam-iman.com – Pitanje: Kakav je šerijatski propis o zapošljavanju žene, odnosno njenom poslu van kuće, kao što to radi muškarac? Je li dozvoljeno da ona radi i daje svoj doprinos u proizvodnji, razvoju i aktivnosti zajednice? Ili je određeno da ostaje u svojoj kućnoj osami i da radi samo medu četiri kućna zida. Stalno slušamo da naša islamska vjera daje ženi časno mjesto, zagarantirala joj je ljudska prava mnogo stoljeća prije nego što je to Zapad uradio. Zar se posao ne tretira kao pravo žene kojim ona čuva svoj ugled, i čime će se sačuvati da ne postane roba za cjenkanje koju će potreba i nužda profanirati! Zašto žena ne stupa na poprište života kao što je to učinila zapadna žena, ojača svoju ličnost, stiče ono što joj pripada i osamostaljuje se, te tako dâ udio u razvoju svoje zajednice? Mi želimo da upoznamo šerijatske odredbe za dozvoljen posao ženi muslimanki koja radi za svoje potrebe na ovome svijetu bez upropaštavanja svoje vjere. Ne želimo pretjerivanja i strogosti onih koji ne dozvoljavaju da žena uči niti da radi, niti da izlazi iz kuće pa makar to bilo i u džamiju! A također ni onih koji žele da se muslimanka oslobodi svih ograničenja i da se izlaže kao jeftina roba na ulicama. Sve što želimo jest ispravna šerijatska odredba bez bilo koje vrste pretjerivanja.

Odgovor: Žena je ljudsko biće kao i muškarac, ona je od njega, a on je od nje. Kur’an kaže: “Vi ste jedni od drugih”[1], a ljudsko biće je živo stvorenje i u naravi mu je da razmišlja i da radi, inače ne bi bilo ljudsko biće.

Uzvišeni Allah je stvorio ljude (muškarce i žene, prim. prev.) da rade ali ih je stvorio da ih iskuša ko će činiti bolja djela. Žena kao i muškarac zadužena je s radom, a ona će biti nagrađena kao i muškarac od Allaha, dž.š. Uzvišeni kaže

“I Gospodar njihov im se odazva: nijednom trudbeniku između vas trud njegov neće se poništiti, ni muškarcu ni ženi.”[2]
Nju sljeduje nagrada za dobro djelo na ahiretu, a i na ovome svijetu, također.

“Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, mi ćemo dati da proživi lijep život.”[3]

Žena, također, čini kao što se stalno ističe, polovinu ljudske zajednice, i nezamislivo je da je islam ostavlja besposlenu, te da joj određuje pasivnost, da uzima od života a da mu ne doprinosi, da troši njegova dobra a da ništa ne proizvodi. Međutim, najvažniji i prvi posao žene je odgajanje pokoljenja, za što ju je Allah, dž.š., pripremio tjelesno i duhovno, i u tome joj ne može niko konkurisati niti osporiti. Ne može je bilo šta ometati u ovome veličanstvenom poslanju. Niko ne može da je zamijeni u ovome časnom poslu, na kojem se zasniva budućnost ummeta i sa kojom se formiraju najveća njegova imućstva, a to je ljudski rod. Neka Allah podari milost svoju hafizu Ibrahimu kada je rekao: “Majka je škola: kad je pripremiš, pripremio si narod dobrog soja.” Slično tome je njeno djelovanje na čuvanju kuće, pomaganju mužu, podizanju sretne porodice, zasnovane na smiraju, ljubavi i milosti. Jedna predaja kaže da je dotjerivanje žene svome mužu džihad na Božijemu putu. Ovo ne znači da je posao žene van kuće šerijatom zabranjen. Niko ne može ništa zabraniti bez slova Šerijata i jasnog dokaza, a stvari su u osnovi dozvoljene, kao što je poznato.
Na temelju ovoga kažemo: Zapošljavanje žene u osnovi je dopušteno, ponekad je poželjno, i neophodno ako je posao ženi potreban, kao kada je hudovica, razvedena ili nema opskrbu ili hranitelja, a ona može da privređuje za svoje potrebe i tako se sačuva siromaštva.
Ponekad je porodici potrebno da žena radi da bi pomogla mužu, ili djeci, ili mlađim sestrama, ili da pomaže ocu u njegovoj starosti, kao što stoji u kazivanju o kćerima starca koji se spominje u suri El-Kasas, da su dvije njih čuvale stado svoga oca: “Rekoše njih dvije: “Mi ne napajamo dok čobani ne odu, a otac nam je star.”[4] Zabilježeno je da je Esma, kćerka Ebu-Bekrova – vlasnica dva pojasa – pomagala svome mužu Zubejru b. Avvamu u uvježbavanju njegova konja. Ponekad je samoj zajednici potrebno upošljavanje žene u liječenju i njegovanju žena, podučavanje djevojaka i svemu drugom što je specifično za žene. Prioritetnije je da žena radi sa ženom, nego sa muškarcem. Prihvatanje da radi sa muškarcem u pojedinim situacijama je nužnost koja treba da se kao takva procijeni i to ne može postati stalno pravilo. Ako smo dozvolili zapošljavanje žene, obavezno ga je ograničiti sa nekoliko uvjeta:

1. Da posao bude po svojoj naravi dozvoljen, što znači da nije haram i da ne vodi činjenju barama, kao što je služenje kod neoženjena čovjeka, ili posao lične sekretarice direktora gdje njena služba zahtijeva da se on osamljuje sa njom, a ona sa njim, ili plesačica koja pobuđuje strasti i nagone, ili konobarica u baru koja poslužuje alkohol, jer je Poslanik, s.a.v.s., prokleo onoga ko pije, nosi i prodaje, ili stjuardesa kojoj posao nalaže posluživanje alkohola i daleka putovanja bez bliskog rođaka (mahrema), kao što joj nalaže i da naća sama u stranim zemljama, ili drugi poslovi koje je islam zabranio ženi posebno, ili muškarcima i ženama zajedno.

2. Da se pristojno ponaša na poslu, onako kako dolikuje muslimanki kada izađe iz kuće, u izgledu, hodu i govoru:

“A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje.”[5]
“I neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju.”[6]
“Na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite.”[7]

3. Da njen posao ne bude na štetu drugih obaveza koje ne smije zanemariti, kao što su njene obaveze prema mužu, djeci, a to su prve njene obaveze i osnovni posao.

Bilješke:
[1] Ali Imran: 195
[2] Ali Imran: 195
[3] En-Nahl: 97
[4] El-Kasas: 23
[5] En-Nur: 31
[6] En-Nur: 31
[7] El-Ahzab: 32

Izvor: “Savremene fetve”-Šejh dr. Jusuf El-Karadavi
Pripremio: Adnan E. Čolo

Komentari

komentara