Šta je doprinijelo usponu ISIL-a

 ISIL je zamijenio Al-Kaidu kao novi izgovor za preventivne i osvetničke zračne napade, razmještanje trupa, rat i okupaciju.

Piše: Marwan Bishara

isil-mosul-ap-main_0Prije četiri godine, kada je cvjetalo Arapsko proljeće, Sjedinjene Američke Države, Iran, Saudijska Arabija i mreža Al-Kaida, koja je dominirala Bliskim istokom prethodnih deset godina, bili su prisiljeni da se povuku i učvrste svoj položaj.

U periodu između 2011. i 2013. godine, američki predsjednik Barack Obama držao se po strani i samo je reagovao na značajne promjene u regiji. Za Obaminu administraciju, problem nije bila pozitivna promjena koja se dešavala, nego nelagoda što gubi kontrolu nad razvojem događaja.

Izbijanjem arapske revolucije protiv diktature i autokratije, ajatolasi, koji su potisnuli Zelenu revoluciju u Iranu 2009. godine, postali su izolirani.

Rijad je izgubio neke od svojih dragocjenih saveznika poput Hosnija Mubaraka u Egiptu, pošto su njihovi sunitski suparnici, Muslimanska braća, počeli preuzimati vlast. Al-Kaida i njene podružnice su izgubile ugled i postale izolovane, potičući mnoge posmatrače da predvide njihovu propast.

Čak su i izraelske (lažne) pretenzije da su „jedina demokratija“ u regiji izgubile svoj utjecaj, pošto se otkrilo da je izraelski okupatorski režim sastavni dio starog poretka; hronični kršitelj ljudskih prava.

Globalna prijetnja

Međutim, dvije godine kasnije, vremena su se počela mijenjati kada su se kontrarevolucijske snage – mračne sile arapskog svijeta – počele organizovati i kovati zavjeru protiv mladih glasova slobode i pravde, da li u Egiptu, Siriji, Iraku, Jemenu, Libiji ili negdje drugo.

Washington, Teheran, kao i Tel Aviv i Al-Kaida iskoristili su haos koji je kasnije izbio kako bi pogurali svoje vlastite planove.

I godinu dana kasnije, oni su se oporavili i ponovno počeli dominirati regijom pod izgovorom opasnosti od novonastale grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) i njenih podružnica.

U međuvremenu, Daesh, ISIS, ISIL, IS – ili kakogod se već zove – odvojio se od Al-Kaide i postao apsolutna regionalna, pa čak i globalna prijetnja.

Zahvaljujući ISIL-u, glavni gubitnici Arapskog proljeća su isplovili kao novi lideri.

Njegovo odvratno barbarstvo dalo je novo, krvavije uvjerenje podružnicama Al-Kaide širom regije, sa Sirijom i Irakom kao glavnim lokacijama za podizanje novog halifata.

U tom procesu, uspon ISIL-a dao je potpuno novi podstrek američkom i iranskom intervencionizmu na širem području Bliskog istoka.

ISIL je zamijenio Al-Kaidu kao novi izgovor za preventivne i osvetničke zračne napade, razmještanje trupa, rat i okupaciju.

Zahvaljujući ISIL-u, glavni gubitnici Arapskog proljeća su isplovili kao novi lideri.

Pored toga, ISIL je postao alibi i opravdanje za sve one u regiji koji podstiču na rat kako bi provodili zločine. Režimi u Siriji, Iraku i Egiptu iskorištavaju pošast – ili izgovor – terora kako bi opravdali represiju i masovno ubijanje. Osvetničko bombardovanje i napadi postali su novo pravilo, pošto se međunarodno pravo odlučilo držati po strani na Bliskom istoku.

I nearapske sile su iskoristile ISIL da preoblikuju svoje strategije, ponovon iscrtaju karte, pa čak i da obnove odnose. Kako je to New York Times napisao: SAD i Iran napadaju ISIL, ali pokušavaju da ne izgledaju kako saveznici.

Isto tako, Izrael iskorištava preokupiranost svijeta ISIL-om da napadne Pojas Gaze, zauzme više palestinske zemlje i negira Palestincima njihova osnovna prava bez ikakvih posljedica, čak i kada je okrenuo leđa Washingtonu.

Ko su krivci

Ovaj čudan, pa čak i tragičan razvoj događaja uzrokovao je mnoge da dovedu u pitanje misteriju koja okružuje ISIL. Ko stoji iza grupe i zašto? Da li oni koji imaju korist od nje, stoje iza nje?

Prva iranska potpredsjednica, Masoumeh Ebtekar, izdvojila je SAD i CIA-u kao osnivače ISIL-a. A bivši iranski ministar obavještajnih službi, Heydar Moslehi, otišao je korak dalje, tvrdeći da su Mossad, MI6 i CIA stvorili ISIL ili Daesh.

Očigledno je da oni koji ističu divljaštvo ISIL-a također imaju najviše koristi od njega.

Sudanski predsjednik Omar al-Bashir se slaže. On je rekao za Euronews da američka CIA i izraelski Mossad stoje iza Boko Harama i ISIL-a.
„Rekao sam da CIA i Mossad stoje iza tih organizacija. Nijedan musliman ne bi činio takve zločine“, rekao je on. (Bashir također krivi SAD i Izrael za nalog za hapšenje ICC-a, koji ga optužuje da je odgovoran za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.)
Tako misli i Fidel Castro. On vjeruje da Izrael i neka američka tijela stoje iza ISIL-a.

Drugi vjeruju suprotno; da je Iran zapravo kriv. Bivši predsjednik Sirijske nacionalne koalicije Ahmad Jarba tvrdi da Iran stoji iza ISIL-a. Da li je moguće da „Al-Quds stoji iza ISIL-a u Iraku?“, pitao je jedan posmatrač.

Pa ipak, nekolicina njih tvrdi da Saudijska Arabija stoji iza ISIL-a. Tadašnji irački premijer Nouri al-Maliki tvrdio je u saopćenju prošlog ljeta da Saudijci podržavaju ISIL i „olakšavaju vršenje genocida“.

Bivši američki general, Wesley Clark, vjeruje da je to sve dio kontinuiranog strateškog sukoba: „Naši prijatelji i saveznici su stvorili ISIL kako bi uništili Hezbollah“.

Za Clarka, radikalni islam sam po sebi ne predstavlja problem, pošto se uglavnom koristio za postizanje strateških ciljeva. Naprimjer, prema njegovim riječima: „Sjedinjene Američke Države su koristile radikalni islam u borbi protiv Sovjeta u Afganistanu. Molili smo Saudijce da ulože novac; oni su to i uradili“.

A iskusni novinar, Patrick Cockburn, autor knjige „The Jihadis Return: ISIS and the New Sunni Uprising“, tvrdi da je Saudijska Arabija „pomogla ISIL-u da zauzme sjeverni Irak“. On je naveo britanske obavještajne izvore koji vjeruju da je taj plan Saudijske Arabije star deset godina.

Da li je „neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj“ ili moj neprijatelj? Da li može biti oboje, ovisno o nivou uključenog cinizma?

Očigledno je da oni koji ističu divljaštvo ISIL-a također imaju najviše koristi od njega.

Većina tvrdnji o odgovornosti za uspon i širenje ISIL-a zasnivaju se na ideologiji ili čistoj spekulaciji.

Nije jasno kako bi bilo ko od ovih glavnih osumnjičenika bio spreman ili u mogućnosti da formira grupu kao što je ISIL. Novac nije ni dovoljno dobar razlog da se dokažu ili objasne njihovi napori.

Čak i ako ISIL pokazuje da im svakodnevno stoji na usluzi; pružajući im izgovor za bilo kakvu politiku i postupke, to ne dokazuje da bilo koji od ovih igrača stoji iza njegovog uspona.

Ukratko, to što oni imaju koristi od ISIL-a ne znači nužno da su je oni osnovali.

Pitanje koje se treba postaviti nije ko stoji iza uspona i širenja ISIL-a, nego šta je dovelo do njegovog uspona i šta mu pomaže da izdrži napade i pritiske međunarodne koalicije.

Obama je, kao što sam objasnio prije nekoliko dana, dao svoje objašnjenje za uspon ISIL-a; objašnjenje koje uključuje diktaturu, sektaštvo, otuđenost i marginalizaciju Arapa i muslimana.

Iskusni bivši diplomata Lakhdar Brahimi, koji je bio specijalni izaslanik za Afganistan i Siriju i koji je donekle bio blizak političkim krugovima u Washingtonu, rekao je da „nema sumnje da je iskonski grijeh koji je doveo do pojave ISIL-a invazija Iraka koju je predvodio SAD. Nije bilo nikakvog opravdanja za rat u Iraku, a svi mi trpimo posljedice“.

Da budem jasan, Brahimi je kasnije pojasnio: „Ne mislim da je SAD stvorio ISIL, ali uvjeti nakon invazije doveli su do toga da Al-Kaida dođe u Irak i da ISIL ojača“.

Da rezimiramo, krivci su američka okupacija Iraka, iranska manipulacija nestabilnosti u Iraku i Siriji, okrutnost i brutalnost diktatora poput Bashara al-Assada i sektaški cinizam koji je uslijedio.

No, to nije sve…

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Komentari

komentara