Stav islama o konzumiranju droga!?

Pitanje: U Kur’anu i hadisu zabranjeno je vino, ali nema ništa o zabrani različitih vrsta praškastih opijuma (kao što su hašiš i heroin). Kakav je šerijatski propis u pogledu uzimanja ovih stvari, znajući da ih neki muslimani uzimaju tvrdeći da ih vjera nije zabranila…?

Odgovor: Hvala Allahu, neka je blagoslov i mir na Allahovog poslanika. Hašiš, heroin i drugi praškovi i tekućine, koji su poznati pod imenom “narkotici”, stvari su koje je Šerijat zabranio. U tome nema razilaženja među islamskim učenjacima. Dokazi o zabrani su:

 a) Ove stvari mogu se podvesti pod pojam “vino”, na temelju onoga što je rekao vladar pravovjernih Omer b. el-Hattab, r.a.: “Hamr (vino) je ono što oduzima razum”(Muttefekun alejhi: memkufen ala Umer Kema li el-lu’lu’ ve el-merdžan (1905) ve reva ejdan Ebu Davud (3669),ve en-Nesai fi el-ešribe. ), to jest ono što ga obuzima, nadvladava i izvodi iz njegove prepoznatljive mudre naravnosti. Ove stvari utiču na sud razuma o pojavama, tako da on zabluđuje i zamišlja daleko bliskim, a blisko dalekim. Otuda se brojni nesrećni događaji dešavaju se kao posljedica ovog uticaja.

b) Ako se ne podvedu pod pojam “vino” (hamr) ili “opojna sredstva” (sekr), zabranjene su opet jer su “omamljujući”. Ebu-Davud je prenio od Ummi Seleme da je Poslanik, s.a.v.s.: “zabranio sve što opija i omamljuje.”(Ebu Davud fi kitab el-ešribe (3686)) A omamljujuće je ono što u tijelu prouzrokuje klonulost i tromost, jer je u osnovi zabranjeno i jer objedinjuje ono što opija, a to je konsenzusom zabranjeno i ono što omamljuje.

c) Ako one ne bi ušle pod pojam opojnog i omamljujućeg ušle bi u kategoriju nevaljalog i štetnog (habais). A Šerijatom je utvrđeno da ono što je štetno i nevaljalo u islamu je zabranjeno, kao što kaže Uzvišeni Allah opisujući Poslaniku, s.a.v.s., ono što je u Knjigama Ehlel-kitaba (Jevreja i kršćana): “Dozvoljene su mu lijepe stvari, a zabranjene nevaljale.”105 A Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ne smije biti štete ni štećenja.”106 Sve ono čije konzumiranje šteti čovjeku zabranjeno je (haram), a na osnovu riječi Uzvišenoga: “Ne ubijajte sami sebe. Allah je prema vama milostiv”(En-Nisa: 29 ), “Ne bacajte se svojim rukama u propast”.(Revahu Ahmed ve Ibn Madže an Ibn Abbas, ve Ibn Madže an Ubade. )

Dokaz za to je činjenica da se sve vlasti bore protiv droge i najčešće kažnjavaju konzumente ili rasturače, čak i one vlade koje dozvoljavaju vino i alkoholna pića. Štaviše neke države preprodavače kažnjavaju smrtnom kaznom, što je ispravno, jer oni ubijaju narode radi sticanja imovine. Sprovođenje kazne nad njima je preče nego nad onim ko ubije jednu ili dvije osobe! Šejhul-islam, Ibn Tejmijje (smilovao mu se uzvišeni Allah) upitan je o tome šta sljeduje onoga koji konzumira hašiš i onoga koji tvrdi da je njegova konzumacija dozvoljena (halal)?

On je odgovorio: “Konzumiranje ovih trava je haram i to je jedna od najopakijih stvari koje su zabranjene, neovisno da li se konzumiralo u malim ili velikim količinama. Sva opojna sredstva nastala od njih su haram, i u tome je opća saglasnost muslimana. Onaj ko ih smatra dozvoljenim, niječe istinu (kafir je) i potrebno je da učini pokajanje (tevbu). Ako se ne pokaje slijedi mu smrtna kazna kao nevjerniku (kafiru) i otpadniku (murtedu). On se neće gasuliti, neće mu se dženaza klanjati i neće se ukopati u muslimansko greblje.

Stanje otpadnika (murteda) je teže nego stanje jehudije ili kršćaninu, bez obzira što on vjeruje da je to dozvoljeno grupi ili pojedincu koji tvrde da su te trave podsticaj razmišljanju i sjećanju, i da pokreću uspavanu energiju ka višim stupnjevima, da ih oni zbog toga konzumiraju. Neki selefisti (ranija ulema) bili su mišljenja da je vino (hamr) dozvoljeno odabranima na osnovu te´vila, riječi Uzvišenog: “Onima koji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onome što oni pojedu i popiju kad se klone onoga što im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela čine, zatim se Allaha boje, i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro čine.”(El-Maide: 93 )

Kada je to predočeno Omeru b. el-Hatabu i nakon što su ashabi o tome raspravljali, suglasili su se Omer, Alija i drugi učeni ashabi (neka je Allah zadovoljan sa njima), da ako ovi priznaju (ponovo) da je vino haram, treba ih samo izbičevati, a ako budu i dalje tvrdili da je dozvoljeno treba ih pogubiti. Tako onaj ko vjeruje da je konzumiranje opojnih trava haram, a konzumira ih, nad njim treba izvršiti kaznu od osamdeset ili četrdeset udaraca bičem.

Ovo je ispravno. Neki islamski pravnici su se zadržali na kazni bičevanjem, zbog toga što su mislili da je to (narkotici, prim. prev.) poticajno za razum, da nije opojno, slično anestetiku i nekim drugim sredstvima koja obuzimaju razum bez opijanja. Međutim, droga je haram, u tome su suglasni muslimani: Ako je opijajuća slijedi mu kazna bičevanjem kao za vino (hamr), a ako ne bude opijajuće slijedi mu tazir (diskreciona sankcija). A onaj ko vjeruje da je droga dozvoljena (halal) nevjernik je (zanijekao je) i slijedi mu smrtna kazna.

A tačno je da je trava (hašiš) opojna kao i piće: konzumenti se njom opijaju i povećavaju dozu za razliku od anestetika koji ne djeluje opijajuće i za čim osoba ne žudi. Šerijatsko pravilo je da za zabranjene stvari za kojima nefs žudi, kao što su vino (hamr), blud, slijedi kazna (hadd), dok za one za kojim nefs ne žudi, kao uginula lešina, slijedi tazir. Hašiš je ono za čim konzumenti žude, i odbijaju da ga ostave. Tekstovi o zabrani konzumacije su u Kur’anu i u sunnetu kao i za ostalo. Konzumiranje opojnih trava pojavilo se pred najezdu Tatara, a s njim se pojavila i tatarska sablja.(Medžmuu fetava, šejh el-islam Ibn Tejmijje, 34/213,)

Znači, najezda Tatara je bila Božija kazna za pojavu u ummetu onoga što je zabranjeno, a jedna od tih stvari je i ovaj prokleti hašiš. Na drugom mjestu on je rekao: “Ima ljudi koji govore: (Hašiš) mijenja razum, a ne opija, slično anestetiku. A nije tako, on naprotiv, uzrokuje opijenost, užitak i razdraganost kao vino, i to podstiče na dalju konzumaciju.

Mala količina vodi ka većoj kao kod alkoholnih pića. Naviknutost na hašiš uzrokuje teškoće u odricanju od istog, veće nego kod alkohola. Šteta od njega je veća nego od alkohola. Zbog toga su islamski pravnici rekli: Za njega slijedi kazna (hadd), kao i za alkohol.” Onaj koji kaže: Zaista nema ajeta niti hadisa koji o ovome govore. Govore na osnovu neznanja.

U Kur’anu i hadisu su date opće koncepcije, tj. opća pravila, i univerzalne odluke, koje se odnose na sve što se podvodi pod te principe, i to je u Kur’anu i hadisu spomenuto općenitim imenom, jer nije moguće pobrojati sve zasebno.(Medžmuu fetava, šcjh el-islam Ibn Tejmijje, 606, 607, 608) Stoga tumačimo da su hašiš, opijum, heroin i ostale droge, a posebno sadašnje vrste koje se danas nazivaju bijelim otrovima, zabranjene (haram) konsenzusom, i spadaju u velike grijehe i stvari koje upropašćuju. Konzumenti zaslužuju kaznu, a rasturači ili oni koji lično rasturaju zaslužuju smrtnu kaznu zbog toga što trguju sa životima zajednica (ummet) radi sticanja kapitala.

Nad njima treba prvo primijeniti Allahove riječi: “Vama je život u odmazdi, o vi koji imate razum, da biste se grijeha sačuvali.”(El-Bekare: 179) Diskreciona kazna, kod fikhskih stručnjaka, može ići do smrtne kazne, shodno nedjelu za koje se griješnik kažnjava. S obzirom da ovi (rasturači droge, op. prev.) formiraju snažne grupe pomoću kapitala i suprotstavljaju se svakom onom ko im se ispriječi na putu, oni ulaze u kategoriju onih na koje se odnose Kur´anske riječi: “Oni koji protiv Allaha i Poslanika Njegova ratuju i koji nered na zemlji stvaraju.”(El-Maide: 33 )

U stvari oni čine veći grijeh i nered od drumskih razbojnika i nije nikakvo čudo da ih se kažnjava zasluženom kaznom: “To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja nesnosna.”(El-Maide: 33)

 

Izvor: “Savremene Fetve”-dr.Jusuf El-Karadawi

Pripremio: Eldar ef.Tutnić

Komentari

komentara