SURA EL-FATIHA (PRISTUP)

Sura Fatiha nazvana je”Uvodnicom Knjige” jer je Kur’an otpočet njome, a prilikom pisanja Mushafa, kaligraf uvijek prvo piše ovu suru. Dakle, ona je prvo što učač uči iz ove dostojne Knjige, ali ova sura nije prva objavljenja u odnosu na ostali dio Kur’ana. Neki su rekli da je objavljena u Mekki, a neki u Medini. Naziva se Fatihatul-Kitab (Uvodnica Knjige), Ummul-Kitab (Srž Knjige), Es-Seb’ul-mesani (Sedam jasnih ajeta, a neki su to preveli “Sedam ajeta koji se ponavljaju”), Suretul-hamd (Sura zahvale), Suretus-salati (Sura molitve), El-Vakijeh (Zaštitnica). O njenim vrijednostima navodi se u mnogim hadisima, a u jednom od njih navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “El-hamdu lillahi rabbil-alemin (hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova) je Es-Seb’ul-mesani – Sedam jasnih ajeta i veliki Kur’an koji mi je dat.” (El-Buhari,Ahmed)
1.“U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog” – Bismilla nije ajet na početku svih kur’-anskih sura, već ajet koji razdvaja sure jedne od drugih. Pohvalno je da se prouči osim u suri El-Tevbe, kada je to pokuđeno. Allah je ime kojim se naziva samo Uzvišeni. U osnovi dolazi od riječi “El-Ilah”. Prije sažimanja ova riječ se koristila za sve što se obožava, ispravno ili neispravno, ali je kasnije preovladavala upotreba ovoga naziva za Onoga Ko se istinski obožava. “Svemilosnog, Milostivog” – ove riječi su izvedenice iz riječi er-rahmeh (milost). Er-Rahman je hiperboličnije od Er-Rahim, a upotrebljava se samo za Allaha Uzvišenog.
2.“Hvala Allahu”-zahvala (hamd) označava iznošenje pohvale jezikom za nešto što je dobrovoljno, prefinjeno. Hamd se isključivo očituje jezikom, a šukr, koji također označava zahvalu, biva jezikom, srcem, tjelesnim udovima. Šukr se iznosi radi blagodati, a hamd radi savršenstva onoga koji se hvali, pa makar i ne bilo određene blagodati. Allahu Uzvišenom pripadaju i hamd i šukr. “…Gospodaru svjetova” – Er-Rabb (Gospodar) je jedno od Allahovih uzvišenih imena i ovim imenom ne oslovljavaju se ljudi osim u genitivnoj vezi, kao da se kaže: “Onaj čovjek je gospodar kuće.” Gospodar je posjednik, Gospodar je vlasnik, Gospodar je koji sve održava i uređuje, Gospodar je onaj koji se obožava. “…El-Alemin”je množina od riječi el-alem (svijet), a označava sve što postoji mimo Allaha Uzvišenog. Ova riječ se koristi kao izražaj za sve što ima razum, a to su četiri kategorije: ljudi, džinni, meleki i šejtani.
3.“Svemilosnom,Milostivom” – pošto se Uzvišeni opisao Gospodarom svjetova, što je jedan vid zastrašivanja, vezao je to za “Svemilosni i Milostivi”, što u sebi sadrži afirmaciju i podsticaj kako bi u Svojim svojstvima objedinio strah od Njega i želju za Njim, a to se postiže većom pokornošću Njemu.
4.“Vladaru Dana Sudnjeg”, El-Malik (Vladar) je i djelatno Allahovo svojstvo. Od Katade se prenosi da je rekao: “Jevmud-din (Sudnji dan) je dan u kojem će Allah suditi robovima prema njihovim djelima, tj. nagrađivati ih prema zaslugama.”
5.“Samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć tražimo” – tj. samo Tebe izdvajamo i određujemo za ibadet i za traženje pomoći. Ne obožavamo nikog mimo Tebe, niti od nekog drugog pomoć tražimo. Ibadet označava najviše ciljeve poniznosti i pokornosti, a u šerijatskoj terminologiji njime se izražava ono čime se objedinjuje savršenstvo ljubavi, poniznosti i straha. Ibadet je spomenut prije traženja pomoći zato što predstavlja sredstvo do traženja pomoći. Od Ibn Abbasa prenosi se da je za riječi “samo od Tebe pomoć tražimo”, rekao da znače: “Samo Tebi jednoću ispovjedamo i Tebe se pribojavamo, naš Gospodaru. Samo od Tebe tražimo pomoć za pokornost Tebi i za sve ostale naše stvari.”
6.“Uputi nas na Pravi put” – uputa je dvovrsna: uputa uspjeha koja isključivo pripada Allahu Uzvišenom. Tako Uzvišeni Allah kaže: «Ti ne možeš uputiti onoga koga voliš, već Allah upućuje koga On želi.”. Druga vrsta upute je uputa ukazivanja i usmjeravanja koja je pripadala vjerovjesnicima i njihovim sljedbenicima iz reda uleme i daija. Tako Uzvišeni kaže: “I ti upućuješ na Pravi put.” Ovaj ajet ukazuje na ove dvije vrste upute, jer jedino Allah daje konačno uspjeh, a poslao je Svoje poslanike da nam ukazuju na njega. Pravi put (es-siratul-mustekim) u jeziku označava put na kojem nema iskrivljenja, a pod njim se misli na put islama.
7.“Na put onih kojima si blagodati podario” – oni su spomenuti u riječima Uzvišenog: “Oni koji se pokoravaju Allahu i Poslaniku bit će sa onima kojima je Allah blagodati podario od vjerovjesnika, iskrenih, šehida, dobrih – a divno li je to društvo!”
…”a ne onih na kojima se srdžba izlila” – oni su židovi, jer su poznavali islam, a onda je ostavili. Zato su zaslužili Allahovu srdžbu. Ahmed i Ibn Madže od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenose da je rekao: “Ni na čemu vam više židovi ne zavide kao što vam zavide na selamu i izgovaranju riječi amin.”
“i koji su zalutali” – oni su kršćani zato što su iz neznanja zastranili i udaljili se od istine, pa su otišli u jasnu zabludu vezani za Isaa, alejhis-selam. Riječ “amin” znači: Allahu,odazovi nam se.

Tefsir-Muhammeda Sulejmana el-Eškara
Pripremio: Adnan Čolo

Komentari

komentara