Tekst Mekkanskog proglasa o borbi protiv terorizma

Svjetska muslimanska liga – Rabita

Mekkanski proglas

Izdat od strane

 Svjetske islamske konferencije

Islam i borba protiv terorizma

Koju je organizovala Svjetska muslimanska liga – Rabita

Pod pokroviteljstvom Sluge dvaju časnih hramova

Kralja Selmana bin Abdul Aziz Al Sauda, Bog ga sačuvao

Mekka el-Mukerrema

03.- 06. Džumade-l-ula 1436. h.g.

22.-25. februar 2015. godine

U ime Allaha, Milostivog i Samilosnog

Hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je blagoslov i mir na našeg Poslanika Muhammeda koji je poslan kao milost svjetovima, na Njegovu časnu porodicu i sve ashabe.

U Mekki, mjestu početka Objave i Poslanstva i prema kojem se svi muslimani u molitvi okreću, okupili su se islamski učenjaci i mislioci iz cijelog svijeta, odazivajući se na poziv Svjetske muslimanske lige – Rabite za učestvovanjem na svjetskoj konferenciji „Islam i borba protiv terorizma“, a koja se održala pod pokroviteljstvom Sluge dva časna hrama, kralja Selmana bin Abdul Aziza Al Sauda. Učesnici su se okupili kako bi raspravljali o terorizmu, pravilno ga definisali, identificirali njegove uzroke s ciljem zaštite Ummeta od njegovih štetnih posljedica. Ovi koraci su poduzeti nakon pojave ovog opasnog fenomena. Ugled islama je ukaljan, a prolivena je i krv nedužnih. Posljedice terorizma su dovele do podjela unutar muslimanskih zajednica. Ideološki trendovi i etnička podjela su uzeli maha, a neprijatelji Ummeta su se udružili s namjerom da nanesu štetu njegovom identitetu, jedinstvu i resursima.

U svjetlu neposredne opasnosti učenjaci su vođama ummeta, ulemi ummeta, medijima, muslimanskoj omladini i cijelom svijetu uputili ovaj Proglas kojeg čini pet poruka. Ovo je urađeno s namjerom da se ponudi savjet i pojasni istina te opravda odgovornost pred Allahom. Cilj ovog apela je osloboditi društvo od sadašnje bolne realnosti i iskazati pokornost Božijem poslaniku Muhammedu (a.s.), a u skladu s Njegovim riječima:

„Vjera je savjet! Vjera je savjet! Vjera je savjet! Upitaše: Prema kome, Allahov poslaniče? On je odgovorio: “Prema Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i običnim ljudima.” [Hadis bilježi Muslim]

Prva poruka namjenjena muslimanskim liderima:

§  Da primjenjuju islamsko pravo (Šerijat), sprovedu sveobuhvatne reforme koje će postići pravdu, sačuvati dostojanstvo i potvrditi obaveze te ispuniti težnje naroda. Da obezbijede pristojan život uz sigurnu i odgovornu vladavinu.

§  Oni moraju održati jedinstvo Ummeta i suprotstaviti se svakom pokušaju njegove podjele koja se bazira na vjeri, sektaštvu i etničkoj pripadnosti. Također, dužni su promovisati solidarnost među muslimanima u svim njenim oblicima.

§  Da iskoriste materijalni i moralni potencijal nacije. Radi postizanja konsolidacije među islamskim zemljama, dužni su stati u kraj uništavanju ljudskih i prirodnih resursa.

§  Da bi se postigla umjerenost, dužni su revidirati obrazovne programe, kao i vjerske diskurse.

§  Sukobe moraju rješavati u skladu s Kur’anom i Sunnetom Muhammeda (a.s.). Moraju konstituirati Islamski Sud Pravde i spriječiti pokolje među muslimanima. Vlade islamskih zemalja dužne su spriječiti međumuslimanske sukobe inicirane različitim tumačenjima i shvatanjima vjere.

§  Nužno je da izrade sveobuhvatnu strategiju za prevenciju terorizma, za jačanje povjerenja između ummeta i lidera, za podršku legitimnim zahtjevima ummeta, za borbu protiv korupcije, za rješavanje problema nezaposlenosti i siromaštva, te zaštitu građanskih prava u svim segmentima društva.

§  Lideri moraju podržavati muslimanske manjine i štititi njihove interese. Njihov potencijal i sposobnosti treba se promovisati kako bi mogli izvršavati svoju misiju i ispunjavati obaveze prema svojim zajednicama. Te obaveze se moraju realizovati s umjerenošću u razumijevanju i praksi.

§  Nezavisnost vjerskih i pravosudnih institucija mora biti zagarantovana.

Druga poruka namjenjena islamskim učenjacima:

§  S ciljem zaštite vjere i usmjeravanja ljudi trebaju očuvati identitet Ummeta putem neprestanog podučavanja i obrazovanja, svjesno uzimajući u obzir važnost sopstvene uloge pri pravilnom izvršavanju misije.

§  Islamski učenjaci moraju biti pozitivni uzori. Dužni su mudro savjetovati i usmjeravati Ummet i njegove lidere.

§  Dužni su ispraviti pogrešna shvatanja, zaštiti Ummet od sumnjivih, zbunjujućih i malicioznih trendova, zatim širiti pravilno razumijevanje vjere u skladu s temeljima islama i učenjem časnih prethodnika i imama četiri priznata mezheba, a koji su daleko od iskrivljenih tumačenja ekstremista kao i interpretacija neukih.

§  Moramo se dogovoriti oko osnovnih načela te se pridržavati istih. Oko svih pitanja potrebno je postići konsenzus. U slučaju neslaganja moramo biti ljubazni jedni prema drugima. S ciljem očuvanja najviših interesa Ummeta treba odbaciti jezik hereze, nazadnosti i tumačenjima neukih.

§  Potrebno je ojačati koordinaciju između vjerskih naučnih institucija s ciljem rješavanja novih pitanja putem izdavanja zajedničkih fetvi, te upozoravati na neutemeljene i nepravilne fetve.

§  Ulema mora raditi na jačanju veza sa omladinom, mora ispuniti prazninu kod omladine, raditi na proširenju njihovih vidika… ulema mora ponuditi adekvatne odgovore omladini, odgovore koji se temelje na principu uključivosti, vesatijje, odnosno miroljubivog i otvorenog pogleda na svijet.

Treća poruka namjenja medijima u islamskom svijetu:

§  Naglašavati vjersko i nacionalno jedinstvo u muslimanskim društvima. Potrebno je ukazivati na pobunu i sektaštvo.

§  Mediji moraju uspostaviti islamske vrijednosti i etiku te zaustaviti širenje negativnih sadržaja koji su u suprotnosti s principima i vrijednostima Ummeta.

§  Mediji trebaju ispitati kredibilitet vijesti, njihovu autentičnost, te precizno izvještavati. Nužno je da se ograde od poruka u kojima se propagira terorizam te prepoznaju važnost poruke koja ide u svijet.

§  Mediji trebaju pomoći u liječenju rana ummeta, trebaju imati osjećaj odgovornosti za izgovorenu i napisanu riječ; izbjegavati širenje lažnih i krivo zavodljivih mišljenja. Mediji trebaju raditi na širenju svijesti o pogubnosti prolijevanja krvi i prakticiranju nasilja, kao i na sprječavanju širenja lažnih tumačenja islama i prikazivanja muslimana na ružan način.

Četvrta poruka namjenjena omladini

§  Mladi se moraju čvrsto držati Allahove knjige (Kur’ana) i Sunneta. Moraju izbjegavati pozive na pobune, podjele i sukobe te nemar i pretjerivanja. Trebaju se pridržavati načela Šerijata, držati podalje od prolijevanja krvi nevinih i čuvati interese Ummeta.

§  Njihovo povjerenje u učenjake treba da bude nepokolebljivo, trebaju se ugledati na njih i poštovati njihove odluke. Omladina treba slijediti fetve učenjaka i upozoravati na one koji ih zloupotrebljavaju.

§  Omladina treba da razvija svoja znanja o vjeri, ojača svoje vjerovanje i poštuje vjerska pravila. Ne smije sebi dozvoliti da upada u zamke određenih grupacija čije poruke nemaju utemeljenja u Kur’anu i Sunnetu.

§  Omladina mora kontrolisati svoje emocije i uzeti u obzir posljedice svojih postupaka. Omladina mora shvatiti da se ciljevi postižu postupno prema općim normama života, koje je sam Bog Uzvišeni postavio, a koje se mogu naučiti iz povijesnog iskustva.

Peta poruka namjenjena cijelom svijetu:

§  Ekstremizam je globalni fenomen. Terorizam nije svojstven niti jednoj vjeri ni naciji. Dovođenje islama u vezu s takvim optužbama smatra se neutemeljenim i zlonamjernim. Nasilje je u potpunosti odbačeno u Kur’anu, jer On predstavlja milost cijelom svijetu. Borba protiv svakog oblika nepravde je upravo ono o čemu Kur’an govori.

§  Vjerski ekstremizam predstavlja najvažniji uzrok terorizma jer navodi na nasilje.

§  Živimo u jednom svijetu u kojem naša društva koegzistiraju. Svi smo pogođeni s onim što se zbiva oko nas. Navedena činjenica zahtjeva naše učešće u izgradnji ljudske civilizacije s ciljem postizanja zajedničkih interesa.

§  Ljudske vrijednosti su zajedničke svima i njih ne smijemo mijenjati niti remetiti.

§  Borba protiv islama i promovisanje islamofobije predstavlja pogrešan način suprotstavljanja terorizmu i vjerskom fanatizmu.

§  Sloboda, sa svim svojim pravilima, jedna je od najviših vrijednosti islama, koju valja shvatiti i kao odgovornost, ona se ne smije zloupotrebljavati za nanošenje bola i patnje drugome, niti za vrijeđanje vjerskih simbola i svetinja. Zbog toga, trebamo sarađivati na onim pitanjima oko kojih se slažemo, a ona oko kojih se razilazimo ne trebamo otvarati na način da vrijeđamo jedni druge.

§  Komunikacija i dijalog jesu način zbližavanja ljudi, a to je ujedno i potreba čovječanstva. Pokazivanje nadmoći jednih nad drugim i nanošenje patnje drugome se mora izbjegavati. Svako ima pravo da se ponosi svojim identitetom i javno ga izražava, ali bez ugrožavanja prava drugoga.

Djelujmo zajedno s ciljem iskorjenjivanja nepravde, nasilja, kolonizacije i dominacije. Vratimo prava obespravljenima i pokušajmo vratiti čast i ljudsko dostojanstvo koje nam  je Allah (dž.š.) darovao. Allah u Svojoj knjizi kaže:

„Reci: “O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!” Pa ako oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani!”“ (Sura: Ali Imran, ajet: 64)

Uzvišeni Allah, također,  kaže:

„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (sura: al-Hudžurat, ajet: 13)

Neka je mir i blagoslov na našeg Poslanika Muhammed (a.s.), njegovu porodicu i ashabe.

(www.cdv.ba)

Komentari

komentara