Uzroci ljubavi i zaljubljivanja!

Riječ „ed-devai“(povodi,uzroci) ponekad označava osjećanja poslije kojih dolazi želja za nečim i zežnja prema tome, a to su stvari koje se dešavaju onome koji voli, a ponekad označavaju povod ili uzrok pojave ljubavi uopće, a ove se stvari odnose na voljenog.Mi ćemo ovdje govoriti o oba značenja ove riječi: o osobinama koje posjeduju voljena osoba i koje su bile uzrokom da je neko zavolio, i o osjećanjima koja su se javila zbog tih osobina kod onog koji voli. Govorit ćemo i o slaganju između nekog ko voli i nekoga ko je voljen, o tome kako je to veza koja ih veže i sjedinjuje i bica razlogom da budu zajedno.

Ovdje ćemo govoriti o osobinama voljenog i njegovoj ljepoti, o osjećanjima onoga koji voli i o međusobnoj vezi i slaganju među njima. Ukoliko ove tri stvari budu jake, bit će jaka i ljubav koja se javila među njima, a slabost ljubavi je ustvari, rezultat slabosti ova tri činioca ljubavi. Ukoliko neko ko je voljen posjeduje izvanrednu ljepotu, a onaj koji voli je potpuno svjestan te njegove ljepote i ukoliko su njihove duše srodne, bit će to jaka ljubav koja će stalno trajati. Postoji mogućnost da ljepota nije potpuna, ali je u očima onoga koji voli ljepota nekoga koga voli savršena, pa će jačina ljubavi biti razmjerna osjećanjima koje posjeduje onaj koji voli. Tvoja ljubav prema nečemu čini te slijepim i nijemim, tako da nikoga drugoga ne vidiš ljepšim od tvoga voljenog. Pripovijeda se da je Azza jednom ušla kod Hadždžadža, pa joj on reče;“Ti i nisi lijepa onoliko koliko te hvali Ksejjir“, a ona mu odgovori:“Vladaru , on me ne gleda očima kojim me ti gledas.“ Nema sumnje da je voljena osoba najljepša i najslađa u očima onoga koji je voli i da je u njegovim grudima više vrijedna. O tome jedan pjesnik veli:
„Allaha mi, ne znam je li se povećala blistavos
t i ljepota žena ili sam ja pamet izgubio.“

Ljepota može biti i potpuna,ali onaj koji voli možda ne shvati u potpunosti tu ljepotu, te da zbog toga ljubav bude slabija. Kad bi postao svjestan u potpunosti te ljepote, ona bi zarobila njegovo srce. Zbog toga je ženama naređeno da pokrivaju svoja lica i da ih ne pokazuju među ljudima, jer lice žene može biti veoma lijepo, da će ljudi pasti u iskušenje. Onome koji želi zaprositi djevojku naređeno je da joj vidi lice jer je vjerovatnije da će je mladić zavoljeti kada vidi njenu ljepotu i blistavost. Na to je ukazao i Allahov Poslanik,s.a.v.s., koji kaže:
„Kada neko od vas želi zaprositi neku ženu, neka je prvo pogleda i tako će vidjeti da li mu se sviđa, pa će njihov brak biti čvrst“(Ibn Madže)

Ukoliko žena i bude lijepa, ali naklonost jednog prema drugom bude slaba, i duše im ne budu srodne, ljubav neće biti jaka, ili je neće biti nikako, jer je srodnost duša jedan od najjačih uzroka ljubavi i svako teži i voli ono što mu je blisko i što mu odgovara.Postoje dvije vrste naklonosti duša jedne prema drugoj: urođena i stečena, koja je rezultat druženja.

Onaj čije želje budu podudarne sa željama druge duše slagat će se snjom, a ukoliko želje budu različite, to će slaganje prestati trajati. Urođena naklonost jeste podudarnost moralnih osobina duša, njihova sličnost i čežnja jedne prema drugoj. Sličnosti se prirodno privlače, tako da se duše, slične po svojim moralnim osobinama, prirodno privlače i teže jedna drugoj. Ponekad se privlačnost desi i između različitih osobina, a to je ono čemu ne znamo pravi uzrok niti razlog, npr.privlačenje željeza i namagnetisanog željeza. Nema sumnje da se ova vrsta privlačnosti češće dešava između duša nego između nežive materije.

Pjesnik veli:
„Njena ljepota samo je u mislima mojim
i magnet koji privlači srca ljudi.“

Ovo je navelo neke dakažu.“Ljubav se ne javlja samo kod ljepote i nepostojanje ljepote ne mora značiti nepostojanje ljubavi, nego je ljubav naklonost duša i sličnost u moralnim osobinama“, kao što pjesnik veli:
„Ljubav se ne javlja radi ljepote niti blistavosti
Nego radi nečega što dušu nadvladava“
Suština ljubavi jeste to da je ona ogledalo pomoću kojeg onaj koji voli u svome voljenom ustvari vidi samog sebe. Na osnovu ove tvrdnje on ustvari kroz svog voljenog voli samog sebe. Neko je rekao svome voljenom:“U tebi sam zavolio osobine svoje duše, jer ona u svim siutacijama liči na tvoju dušu. Moja je duša krenula prema tvojoj duši i za njom se povodi. Kroz tebe ja volim samog sebe.“ S ovog aspekta ova tvrdnja je tačna. Sličnost je ono što povezuje dvije stvari i to potvrđuje Allahov vjerozakon i zakoni koje je on uspostavio u kosmosu. Dokaz za to jeste činjenica da je životinjama najdraža hrana ono što je najsličnije biti njihovog tjelesnog sastava i ono što mu najviše odgovara. Što je ova međusobna veza jača, težnja žiuvotinje prema hrani je veća. Ukoliko ne postojoi sličnisti niti jedno drugom odgovaraju, između njih neće se desiti naklonost. Nema sumnje da je ovo ono što pored ljepote dodatno utječe na zbližavanje i ljubav. Radi toga časne, čiste i duše koje streme uzvišenim ciljevima vole svojstva potpunosti. Najdraže stvari njima su: znanje, hrabrost, čednost, plemenitost, dobročinstvo, strpljivost i postojanost, zbog toga što im ova svojstva najviše odgovaraju. Suprotne tome jesu prezrene duše koje teže niskim prohtjevima i kojima navedena svojstva nisu draga.

Izvor: “Uvođenje zaljubljenih u vrt ljubavi”-Ibn Kajjim el-Džewzijje

Pripremio: Eldar Tutnić

Komentari

komentara