Vjera nije malo uzmi malo ostavi

“Vjera je lahka i niko sebe neće obavezati ibadetima preko svojih mogućnosti, a da mu to neće pričiniti poteškoće. Zato budite umjereni. Nastojte biti blizu ispravnog, budite radosni i sebi olakšajte malo jutrom, krajem dana, a malo noću“. (Poslanik a.s.)

Piše: Senija Braković

astghfr_allah_by_aero_style-d4uzb4hIslam je vjera srednjeg puta. Vjera u kojoj nema pretjerivanja. Nema opterećivanja preko mogućnosti svakog po na osob. Svako će od ibadeta izvršavati one za koje zna da je dužan. U koje se kategorije ne ubraja i nije dužan da ih izvršava. Kao npr. Hadž obaviti nije dužan onaj koji nema mogćnosti, koji ne ispunjava sve uvjete, zekat nije dužan dati onaj koji se ne ubraja u kategorije koje moraju dati i sl. Tako isto, niko od nas neće sebi uzimati za pravo i obavezu da izvršava neke stvari koje nije dužan, a pored toga ostavlja one za koje zna da su prioritetne. Pa se među našim narovom javi potreba za pametovanjem prije nego li promisli da li je to ispravno, optužba bez provjere, svjedoka.

Ovaj jeste musliman, ovaj nije, on će u džennet ovaj će u džhennem i tako dalje i tako bliže. Ne znam samo kako sebi za pravo uzimamo da sudimo drugima kada sebi suditi ne znamo. Kako možemo reći da je džihad puška, a ne borba sa samim sobom. Kako možemo reći da slijedimo sunnet Allahovog Poslanika a.s. a u namazu izostavljamo sunnete. Slijedimo Poslanika a.s., a ne možemo starog dedu ili nenu povesti za ruku, pomoći da pređe ulicu. Slijedimo sunnet, a svoje žene zatvaramo da ih niko od dunjaluka ne vidi, ne damo im da budu kao Aiša r.a., da mogu izaći i naučiti nešto novo, podučiti nas, kao što je Aiša r.a. znala Poslaniku a.s. donositi vijesti. Slijedimo li mi zapravo sunnet ili pokušavamo uzeti samo ono što nam od sunneta i vjere odgovara?

Nije li Uzvišeni spustio Uputu, Kur’an, u kome stoji recept, a pojašnjenje je život Poslanikov. Kako se on nije miješao u ono što je izvan vjere i vjerskog zakona, pa nije znap kako se palme oprašuju, nego pustio onima koji su bolji u tome, zašto onda mi mislimo da znamo o svemu sve?!

Sunnet nije da ga kroz sito prosijavamo pa ono što ostane na površini to ću i slijediti, a ono što se može provući kroz sitne rupice, mogu i zanemariti. Ali ja slijedim sunnet i ne može mi niko reći da to ne radim. Ja ću sve ljude pozivti na sunnet, a neću ni najmanji dio toga raditi. Govorit ću ljudima o šerijatu, a ne znam ni šta se pod tim pojmom podrazumijeva. Tražit ću da se u Bosni provodi šerijat, iako znam da ona nije ni blizu šerijatske zemlje.

Bježat ću iz nje, jer će mi reći da se u islamskim zemljama poštuje sve, i da neću biti diskriminiran, a tamo će me dočekati puška pod vratom. Nisam se borio za Bosnu, ali odoh za svoju braću u Siriji, jer oni su mi braća, a ovi što su izginuli braneći moju zemlju nisu mi ništa.

Samo se pitam do kad ćemo birati i raditi ono što nam kao odgovara, a ostalo tako vješto prelaziti?

“Allahovom Poslaniku, a.s., nikada nije data prilika da odabere jednu od dvije stvari, a da nije odabrao lakšu ako to nije bio grijeh. Zato musliman nema pravo da druge ljude obavezuje onim što će im u životu pričiniti poteškoće“- kaže šejh el.Kardavi u svom djelu Es-Sahve el-islamijjeh bejne-l-džuhudi vet-tetarruf.

Za www.islam-iman.com – Piše: Senija Braković

Komentari

komentara