Zašto Iran i Hezbollah više nisu teroristi za SAD?

Washington više ne smatra Iran i Hezbollah terorističkim prijetnjama, ali to ne znači da se zaista približava Teheranu.

Piše: Mahjoub Zweiri

usaAmeričko Nacionalno obavještajno vijeće, iznijelo je godišnju sigurnosnu procjenu vezano za listu terorističkih prijetnji američkim interesima unutar i izvan Sjedinjenih Američkih Država. Ova godišnja procjena obično se iznosi pred američki Kongres na posebnoj sjednici.

Nacionalno obavještajno vijeće obuhvata 17 sigurnosnih i obavještajnih agencija u SAD-u, počevši od obavještajnih službi pa sve do mnogobrojnih službi za prikupljanje informacija u sklopu američke vojske, te službi povezanih sa Centralnom obavještajnom agencijom (CIA) u okviru Ministarstva unutrašnje sigurnosti. Sve službe rade na otklanjanju prijetnji koje dolaze od država, organizacija ili pojedinaca.

Stoga izvještaj sadrži imena država i organizacija, ali i detalje o opasnostima, počevši od nuklearnih prijetnji, preko cyber napada i terorizma, pa sve do trgovine narkoticima i ljudima.

Procjenjuje se da će budžet navedenim agencijama, uključenim u Nacionalno obavještajno vijeće, iznositi preko 65 milijardi dolara, shodno budžetu iz 2014. godine.

Sigurnosne procjene za 2015. godinu sadržane su na 29 stranica, a ono što privlači posebnu pažnju jeste to što se u njemu Iran i Hezbollah isključuju iz elemenata koji prijete SAD-u.

Iran se u izvještaju spominje 38 puta. Hezbollah, s druge strane, samo jedanput.

Koji su razlozi i kakve su implikacije ovog američkog isključivanja Hezbollaha i Irana?

Potencijalne prijetnje

Sigurnosna procjena obuhvata niz potencijalnih prijetnji SAD-u u 2015. godini. Sam izvještaj se temelji na razvoju događaja i informacijama iz 2014. godine.

Zbog svega navedenog sigurnosna procjena i njeni podaci formirani su na temelju značajnih promjena iz prošle godine, što, dakako, ne isključuje utjecaj drugih podataka koji su imali svoju težinu tokom posljednjeg ne toliko kratkog vremenskog perioda.

S obzirom na to, moramo potvrditi da razvoj događaja u 2014. godini predstavlja osnovne smjernice u identifikaciji glavnih prijetnji SAD-u, posebno u užarenom regionu kakav je danas Bliski istok.

Iran se u izvještaju spominje 38 puta. Hezbollah, s druge strane, samo jedanput. U izvještaju se poseban dio posvećuje Iranu u okviru izlaganja regionalnih prijetnji SAD-u na Bliskom istoku, gdje se Teheran smatra prijetnjom za američke interese zbog aktivnosti koje provodi u Iraku, Siriji, Libanu i Jemenu, te se opisuje kao „patron šiitskim vladama koje su mu bliske”.

Izvještaj, također, sadrži dijelove u kojima se Iran smatra prijetnjom zbog svog raketnog programa. U istom kontekstu pozitivno se ističe ono što se naziva „iranska saradnja“ sa međunarodnom zajednicom u okviru principa koje je postavila grupa „5+1“ u pregovorima sa Iranom 2013. godine, vezano za iranski nuklearni program.

Procjena govori o Teheranu jezikom koji reflektira dublje poznavanje iranskog načina razmišljanja, a što se može tumačiti kao rezultat intenzivnih i direktnih susreta između Washingtona i Teherana na različitim nivoima. Nikada ranije nije se desilo da dođe do ovakvih direktnih susreta i u ovom kontinuitetu. Ovo razumijevanje se jasno vidi u sigurnosnoj procjeni za 2014. godinu, ali i iz procjene iz 2013. godine.

Ono što je skrenulo pažnju na ovaj izvještaj jeste to što je Nacionalno obavještajno vijeće izuzelo Iran i Hezbollah iz dijela u kojem se govori o terorizmu dok su raniji izvještaji, bez izuzetka, kontinuirano spominjali Iran i Hezbollah kao terorističke prijetnje američkim interesima.

Kao što smo ranije spomenuli, sigurnosna procjena Nacionalnog obavještajnog vijeća za sljedeću godinu, temelji se na političkim promjenama i nalazima iz prošle godine.

Ako je suditi prema razvoju događaja iz 2014. godine, te iranskoj ulozi koju ima zajedno sa Hezbollahom u Siriji i Iraku, posebno u vojnoj ekspanziji, mobiliziranju vojnih snaga različitih nacionalnosti uz podršku iranske revolucionarne garde i Hezbollaha, njihovo isključivanje dolazi na osnovu informacija koje je Washington sakupio u vezi sa prioritetima Irana i Hezbollaha.

Borbe u Siriji i Iraku

Washington je svjestan da zaokupljenost Irana regionalnim pitanjima na koje utječe i u koje je politički, vojno i medijski involviran, ne dopušta bilo kakvu aktivnost koju je Washington u prošlosti smatrao terorističkom.

Najistaknutiji element revolucionarne garde, Snage Qudsa, na koji je američka administracija ukazivala kao na izvor prijetnje po američku sigurnost, trenutno je u velikoj mjeri okupiran razvojem događaja u Siriji i u Iraku, što se inteziviralo usljed angažmana u Iraku nakon pada Mosula u ruke organizacije Islamska država Irak i Levant (ISIL).

Ovi podaci nisu bili daleko od onoga što su pokazali direktni pregovori između Washingtona i Teherana još od 2012. godine, a što je dalo Washingtonu izvanrednu priliku da stekne uvid u način razmišljanja iranskog vodstva o regionalnim političkim pitanjima, te njihovim prioritetima u svjetlu brzih promjena u regionu.

U ovom kontekstu najznačajniji su ekonomski gubici Irana zbog ekonomskih sankcija tokom proteklih godina, posebno međunarodnih sankcija i sankcija Evropske unije koje se odnose na energetski i finansijski sektor.

Pad cijena nafte došao je poput zemljotresa za iransku ekonomiju koja je inače pod pritiskom zbog sankcija.

Smanjenje prihoda od prodaje nafte, u okolnostima regionalne ekspanzije u različitim oblicima, predstavlja dodatno iscrpljivanje u ovoj etapi kada se radi o Iranu.

Stoga se nije čuditi iranskom zahtjevu da Irak finansira iranske trupe, savjetnike i druge koji rade kao podrška iračkoj vojsci. Također, Iran je tražio da se finansiraju neke od vojnih operacija u Siriji prije nego je grupa ISIL zauzela grad Mosul u Iraku.

Radi se o kratkoročnoj procjeni koja se može promijeniti shodno razvoju događaja i mogućnošću da se pojave prijetnje Irana ili Hezbollaha.

U sigurnosnoj procjeni za 2014. godinu, gdje se govori o potencijalnim terorističkim prijetnjama američkim interesima, spominju se i Iran i Hezbollah na listi terorističkih organizacija koje ugrožavaju američke interese, međutim sam izvještaj bio je procjena općeg karaktera i nikako se nije temeljio na određeni razvoj događaja.

Ovo nije bio slučaj sa izvještajem iz 2013. godine gdje se Iran i Hezbollah, također, stavljaju na listu terorističkih organizacija koje su prijetnja američkim interesima kroz dva značajna konteksta, najprije Hezbollahov navodni napad na Izraelce u Bugarskoj 2012. godine, kada je poginulo pet ljudi u napadu na autobus, a drugi kontekst je navodni iranski pokušaj atentata  na saudijskog ambasadora Adela al-Jubeira u Washingtonu 2011. godine.

Oba događaja predstavljaju snažno opravdanje za uvrštavanje Irana na listu 2014. godine, ali je interesantno da izvještaj kaže da Iran i Hezbollah nemaju interes direktne konfrontacije sa Sjedinjenim Američkim Državama, te da je prioritetni interes režima Islamke Republike Iran, održavanje političke dominacije u državi.

U ovom kontekstu čini se jasnim da Washington uzima u obzir i opasnost po njihove saveznike, tako da je razumljivo zbog čega sigurnosna procjena terorističkih prijetnji američkim interesima uključuje Iran i Hezbollah na listu terorističkih organizacija prema procjeni Washingtona tokom 2013. i 2014. godine.

Isključivanje Irana i Hezbollaha sa liste terorističkih organizacija koje su prijetnja američkim interesima u izvještaju za 2015. godinu, nije svojom vanjskom formom udaljeno od konteksta diplomatskog približavanja između Teherana i Washingtona započetog 2005. godine.

Tom prilikom pokrenute su sigurnosne konsultacije vezano za Bagdad između ambasadora Amerike i Irana u Bagdadu. Međutim, u isto vrijeme radi se o kratkoročnoj procjeni koja se može promijeniti shodno razvoju događaja i mogućnošću da se pojave prijetnje Irana ili Hezbollaha.

U istom kontekstu ne bi trebali predimenzionirati sve navedeno razlogom ubrzanog približavanja između dvije države, ili da se pogled američke administracije na režim Islamske Republike Iran promijenio.

To ne bi trebalo učiniti s obzirom da je isto Nacionalno obavještajno vijeće objavilo izvještaj 2007. godine u pogledu iranskog nuklearnog programa kojim su se uznemirili američki saveznici Izrael i Arapi. Sama procjena decidno je navela da je Iran obustavio sve aktivnosti na razvoju nuklearnog vojnog programa od 2003. godine.

Niz koraka

Čak ni taj izvještaj nije rezultirao približavanjem dviju država, niti je zaustavio gorljivu retoriku i obavještajni rat između dvije strane, gdje čak ni opcija otvorenog napada na Teheran nije bila isključena.

Različiti razlozi za zabrinutost i nepovjerenje između ove dvije zemlje neće se otkloniti politikom „poduzimanje jednog koraka“, već je potrebno da obje strane istovremeno poduzmu „niz koraka“. Iz ovog razloga Washington nije riješio niti jedan problem sa Teheranom od 1997. godine, a posebno kada se uzme u obzir postojanje ustaljenog obrasca međusobnog posmatranja i percepcije o drugom.

Iran je svjestan, a i Amerika, da su njihova polazišta promjena taktike, ali ne i strategije ophođenja u prošlosti. Ovo se odnosi na sve pregovore vezano za nuklearni program u kojima Washington želi postići dogovor o nuklearnom programu na period od deset godina kako bi testirali vjerodostojnost režima Islamske Republike.

Washington je odabrao pregovore sa Teheranom u vrijeme kada se raspala koalicija koja je Iranu davala snagu, a činili su je Sirija, čiji se politički režim danas bori za opstanak, te Pokret islamskog otpora u Palestini, koji se udaljio od svega onoga što se dešava u Siriji, a to je dovelo do pogoršanja odnosa sa Teheranom.

Što se tiče Hezbollaha, njegovi prioriteti promijenili su se kada su odlučili da podrže politički opstanak režima u Siriji.

Isključivanje Irana i Hezbollaha sa liste terorističkih prijetnji korisno je za unutrašnji ambijent u Iranu i moguće je da će pomoći režimu, pa makar u ovoj etapi, da se Sjedinjene Američke Države i dalje tretiraju kao neprijateljski faktor, a promjena je došla s obzirom da je iranska Vlada uvijek bila u pravu kroz svoju politiku.

Na kraju, fokusiranje izvještaja na terorističke prijetnje sunitskog vojnog elementa u islamskom svijetu pothranjuje, već duži vremenski period, sektašku mobilizaciju, a to je ono što ugrožava društva na Bliskom istoku, posebno arapska.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Komentari

komentara